Znate li što znači kratica FNAF? Tinejdžeri sigurno znaju i pohrlili su na FNAF 2: to im može biti prvi horor u životu

FNAF je kratica poznata svakom ljubitelju videoigara i označava popularnu igricu “Five Nights At Freddy’s” iz 2014. godine. Kratica se odnedavno uvukla i u svijet kinematografije. Nakon što je film “Five Nights At Freddy’s” postao veliki kinohit u razdoblju Halloweena 2023., dvije godine kasnije stigao je i FNAF 2. Rijetko tko od mlađe ekipe više uopće rabi naslov “Five Nights At Freddy’s”, samo FNAF.

Međutim, FNAF je mlađima ponajprije i namijenjen, kako ljubiteljima videoigara, tako i kinoposjetiteljima. Prvi i drugi FNAF napravljeni su kao da nekome mogu biti prvi horori u životu. Amblinovi filmovi osamdesetih nedbojben su, ali i nedostižan uzor za redateljicu Emmu Tammi, što se osobito vidi u nastavku.

FNAF 2 se, kao i prethodnik, otvoreno poziva na dekadu kad je Amblin drmao filmskim tržištem (“Mjesto je osamdesetih bilo popularno kod djece”), onako kao i serija “Stranger Things”, ali ne radi to nadahnuto da bi zaslužio epitet “amblinovski”. Nastavak je pretežno odrađen mehanički (rimuje se s animatronički).

Priča se opet vrti oko animatroničkih robotskih životinja, titularnog mede Freddy, zeca Bonnieja, patke Chice i lisice Foxy, maskota popularne pizzerije koju opsjedaju duhovi nestalih klinaca. Doznali smo da su animatronike kreacija Williama Aftona (Matthew Lillard), serijskog ubojice i otmičara djece, ujedno i oca policajke Vanesse (Elizabeth Lail), što je ona otkrila pred kraj izvornog filma.

Vanessa je u nastavku traumatizirana, kao i Abby (Piper Rubio), mlađa sestra zaštitara Mikea (Josh Hutcherson) koja je ostvarila posebnu konekciju i sprijateljila se s duhovima djece/animatronikama, iako su je zamalo ubili. Kad lovci na duhove predvođeni Lisom (McKenna Grace) oslobode duh Charlotte (izgleda kao No-Face iz “Avantura male Chihiro”), Vanessine pokojne prijateljice iz djetinjstva kojoj je posvećena uvodna sekvencija, time i ožive animatroničku Marionette, Mike ponovno nastoji spasiti stvar.

Zaplet je zbrčkan i prenatrpan dok nanovo pokušava pospojiti horor, dramu i misterij u priču o duhovima i robotskim čudovištima, ali nastavak je imao potencijala budući da se radnja odvija i izvan pizzerije nakon što Marionette i druge animatroničke kreature budu puštene s lanca, dakle nešto kao “Jurski park 2” s T-Rexom u gradu. Zgodan je angažman Waynea Knighta (u ulozi profesora) koji je skončao u prvom “Jurassic Parku”, a skončat će i ovdje kad se roboti otmu kontroli poput dinosaura.

No, potencijal premise nije iskorišten niti rezultira iole uzbudljivim scenama, izuzev možda jednog napada na automobil i Mikeova sakrivanja ispod Freddyjeve maske. Neiskorišten je i casting Skeeta Ulricha koji neće podijeliti barem jednu scenu s Lillardom da bismo dobili “reunion” serijskih “Ghostface” ubojica iz prvog “Vriska”. Redateljica Tammi i koscenarist Scott Cawthon (kreator izvorne videoigre) ponajprije se rukovode time da zadovolje “hard core” fanove, a ne iskusne filmofile/hororfile da bi ovo bio punokrvni “movie” odgovarajuće atmosfere i napetosti.

Animatronički efekti daleko su najbolja stavka filma, djelo radionice ćuvenog Jima Hensona. Glomazni robotski monstrumi toliko su uvjerljivo napravljeni da gledatelj zamalo oprašta neuvjerljivost da se mogu prišuljati žrtvama s teškim koracima koji odzvanjaju kad im noge dodiruju tlo.