Godinama je njezin život bio horor priča, mjesecima je bila u središtu najzloglasnijeg francuskog suđenja za silovanje, a zahvaljujući činjenici da se odrekla prava na anonimnost i suđenje iza zatvorenih vrata, postala je globalna ikona borbe protiv seksualnog nasilja.
Sudilo se 51 muškarcu optuženom da su je silovali, a među njima je bio i čovjek s kojim je Gisèle Pelicot bila pola stoljeća u braku. Njezina priča šokirala je Francusku i svijet, a ona je postala simbol hrabrosti i čvrstine.
– Žrtvovana sam na oltaru poroka – kazala je na sudu Gisèle, koju je suprug Dominique više od deset godina drogirao i regrutirao desetke muškaraca da je siluju u njezinu vlastitom domu poput “krpene lutke”. Uznemirujući detalji zločina punili su medijski prostor i društvene mreže, a sve je to bilo dostupno javnosti zahvaljujući činjenici da se Gisèle odrekla prava na anonimnost.
U slučajevima takvih razmjera to je rijetkost, dijelom i zbog činjenice da su stotine snimki silovanja, koje je snimio Dominique Pelicot, neke potajno, prikazane u sudnici. Otvaranje suđenja javnosti trebalo je sramotu vratiti natrag na silovatelje, jer se žrtve nemaju čega sramiti.
Mnogi imaju supruge i djecu
Ono što je mnoge u Francuskoj i šire posebno šokiralo jest broj muškaraca uključenih u slučaj višestrukih silovanja drogirane Gisèle. Policija je uspjela identificirati 50 od 83 muškarca koji se pojavljuju na Dominiqueovim snimkama. Njihova je dob u vrijeme uhićenja bila od 26 do 73 godine, među njima su vatrogasci, farmaceuti, radnici, bivši policajac, zidar, novinar, informatičar, vojnik, državni službenik... Mnogi imaju supruge i djecu.
Dominique Pelicot priznao je svoja zlodjela i osuđen je na 20 godina zatvora za drogiranje i silovanje svoje supruge tijekom gotovo deset godina, te i pozivanje drugih muškaraca da je siluju dok je on to snimao. Pedeset drugih optuženika također je proglašeno krivima za silovanje i osuđeno na zatvorske kazne između tri i 15 godina.
Žrtva jednog od najmonstruoznijih seksualnih zločina posljednjih godina pretvorila je suđenje svojim mučiteljima u oslobođenje – za sebe i za žene diljem svijeta, a sada u upravo objavljenim memoarima, “A Hymn to Life”, 73-godišnja Gisèle otkriva još neočekivaniju priču, tajnu ljubav koja joj je pomogla da ponovno zagospodari svojim životom i dala joj snagu da se suoči sa svojim zlostavljačima.
Nedugo prije početka suđenja njezinim zlostavljačima, prijatelji su Gisèle upoznali s muškarcem koji je živio na Ile de Re, otoku uz zapadnu obalu Francuske, kamo se ona povukla nakon što joj je suprug uhićen zbog počinjenih zločina. Bio je to Jean-Loup, umirovljeni stjuard Air Francea, udovac, kojega Gisèle opisuje kao veselog, duhovitog i diskretnog muškarca.
Zaljubili smo se kao tinejdžeri...
Njihova veza polako se, nježno razvijala nakon užasa koje je ona proživjela, a Gisèle u memoarima opisuje kako je redefinirala intimnost po vlastitim pravilima, nova ljubav bila joj je potrebna, nije se bojala i to joj je donijelo sreću.
– Zaljubili smo se kao tinejdžeri kada to nitko od nas nije očekivao. Život mi je na put doveo muškarca koji ima iste vrijednosti, ista načela kao i ja, i koji je također prošao mnoge teškoće u svojem životu. Život uvijek donosi lijepa iznenađenja. Unio je mnogo boje u naše živote – kaže Gisèle.
Ta nova ljubav, koju su ona i Jean-Loup držali u tajnosti, pomogla joj je u donošenju jedne od najvažnijih odluka u životu – odricanja prava na anonimnost i dopuštenja da suđenje njezinim silovateljima bude otvoreno za javnost. Nije se, kaže, bojala ni sramila svojih bora i svoga tijela, svojoj životnoj dobi također pripisuje zasluge za tu odluku jer se možda, da je bila dvadeset godina mlađa, ne bi usudila donijeti takvu odluku, strahujući od osuđujućih pogleda s kojima su se žene njezine generacije uvijek morale boriti.
Spriječila da je brojčano nadjačaju
Gisèle kaže da je Jean-Loup postao njezino sidro kako se suđenje približavalo i ona se morala suočiti s punom istinom onoga što su joj zlostavljači činili dok je bila bez svijesti. Odluku da se odrekne anonimnosti i suđenje otvori javnosti donijela je i kako bi spriječila da je optuženici i njihovi odvjetnici svojim brojem nadjačaju u zatvorenoj sudnici, ali i kako bi pomogla spriječiti da se ono što se njoj dogodilo dogodi bilo kojoj drugoj ženi.
U memoarima, u kojima opisuje i svoje djetinjstvo, rani gubitak majke, susret s budućim mužem kojem je bezrezervno vjerovala, život s troje djece..., Gisèle kaže i kako ju je spasilo mnoštvo koje se svakodnevno okupljalo ispred sudnice, ohrabrujući je i zahvaljujući joj na onome što čini. A kad bi se sa Jean-Loupom vratila kući, on bi otvorio kuverte s pričama koje su joj slale žene iz cijele Francuske i zajedno su ih čitali.
I dok kaže kako je strahote što ih je proživjela nisu slomile, to ne vrijedi za njezinu obitelj. Tijekom istrage pojavile su se i fotografije njezine kćeri Caroline, bile su pohranjene u laptopu njezina oca, a prikazivale su je u donjem rublju dok spava. Premda Dominique nikad nije optužen da je zlostavljao i kćer, i uvijek je to negirao, Caroline je uvjerena da je vjerojatno i nju drogirao i silovao, kao i njezinu majku.
To je, piše Gisèle u memoarima, dovelo do raskola između nje i kćeri, Caroline se distancirala, frustrirana onime što je smatrala pomanjkanjem majčine podrške i osjećajem da je njezin vlastiti slučaj zapostavljen.
Raskol s kćeri
– Premda sam razumjela njezine sumnje, nisam mogla dopustiti da one postanu činjenice, ali njoj su moje riječi zvučale kao poricanje. Bez dokaza, bez priznanja, nisam se mogla natjerati da kažem kako se dogodilo nešto nepopravljivo. Nadala sam se da se nije dogodilo, iznad svega radi njezine dobrobiti – piše Gisèle.
Prisjeća se i trenutka tijekom suđenja kad je njezina kći govorila o glavnim razlikama u njihovim iskustvima.
– Moja je majka silovana, da, pod utjecajem droga, da. Jedina razlika između moje majke i mene jest u tome što u njezinu slučaju postoji dokaz, a u mojem slučaju to je apsolutna tragedija – kazala je Caroline.
I Gisèlein se stariji sin David distancirao od majke i jedva je s njom razgovarao, priklonio se sestri, njezinoj ljutnji i sumnjama koje su se postupno pretvarale u uvjerenost da se radi o činjenicama. Gisèle kaže kako suđenje za zločine počinjene njoj nije moglo umanjiti bol njezine kćeri niti odgovoriti na pitanja koja su ih sve mučila. Sada se njihovi odnosi ipak ponovno polako normaliziraju, a David je u jednom intervjuu rekao kako je Gisèle njihova mama, baka njihovoj djeci, ali danas i do kraja života je – heroina.
Želim odgovore
Gisèle piše i kako namjerava bivšeg supruga posjetiti u zatvoru kako bi dobila odgovore na neka od tih pitanja. Dominique Pelicot je, naime, trenutno i pod istragom zbog sumnje u silovanje i ubojstvo žene u Parizu 1991. godine, kao i za pokušaj silovanja u predgrađu francuske prijestolnice 1999. godine, dva “hladna” slučaja koja su ponovno otvorena.
– Morat ću ga otići vidjeti u zatvoru, premda me mnogi upozoravaju da to ne činim. Želim ga pitati je li zlostavljao našu kćer, je li počinio najstrašniji od svih zločina, je li ubio, je li sposoban za ubojstvo – piše Gisèle u memoarima.
Kaže kako ga mora pogledati u oči i da će joj, bez obzira na to hoće li dobiti odgovore na pitanja, to pomoći da krene dalje.
– Taj posjet neće biti izraz ljubaznosti niti pokazatelj slabosti. Bit će to oproštaj i vitalna faza u mojem oporavku – kaže Gisèle Guillou, koja je nakon razvoda od muža ponovno uzela svoje djevojačko prezime.
Nasilnici su među nama
I svoju novu ljubav smatra činom otpora.
– Predobro znam da je moje iskustvo dokaz da su nasilnici i silovatelji među nama, gdje god se nalazimo. Znam da je moja priča izazvala i gađenje prema muškarcima, ali za mene to nije tako. Osjećaji odolijevaju, ljubav nije mrtva. Ja nisam mrtva. Još uvijek imam vjere u ljude. Nekad je to bila moja najveća slabost, sada je to moja snaga. Moja osveta – poručuje Gisèle u memoarima “A Hymn to Life: Shame has to Change Sides” (Himna životu: sramota mora promijeniti stranu), koju je napisala u suradnji s novinarkom i spisateljicom Judith Perrignon, a dosad je prevedena na 22 jezika.
Britanska oskarovka Emma Thompson bit će naratorica audioknjige Gisèleinih memoara na engleskom. U postu na Instagramu Emma je kazala kako je bilo teško naglas čitati tu apsolutno izvanrednu priču, koja inspirira hrabrost i suosjećanje, ali i zahtijeva promjene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....