Iako neki rigidniji kršćani američku ludost zvanu Halloween nastoje proglasiti duboko pogrešnim "praznikom" (koji to službeno nije, barem ne pod tim imenom), ono što u Hrvatskoj nazivamo Noć vještica u Americi je prava senzacija.
Kod nas se nije "primila" ni približno dobro kao, recimo, Dan zaljubljenih (Valentinovo), no Halloween ipak pojedine dobro uveseljava, i to u rangu običnog igrokaza, maskenbala, samo razonode radi i bez zlih namjera.
Jedna kreativna Splićanka već dulje od desetljeća kuću kiti dostojno američkih tematskih filmova, i to neka dva tjedna prije 31. listopada. Razlog je infantilan, ali nije za zamjeriti.
Krenulo je zbog djece
– Djecu su, dok su bili sasvim mali, veselile svakojake zabavice, a Noć vještica bila je "skuža" za jedan maskenbal izvan uobičajenog termina.
Tako smo iz zafrkancije počeli skupa kitit kuću, pekli bismo peciva u obliku bundevica i s bučinim pireom, mini hot-dogove s hrenovkicama i ajvarom, obvezno uz juhu od tikve, pitu-bučnicu i meni jako dragu međimursku gibanicu. Djeca su uvijek tražila još i kokice i munchmallow, pa je tako stan svake godine bio "luđi" i puniji veselih mališana koji su se zabavljali kao u lunaparku. Ne znam koliko stotina "prespavanaca" je tu kod nas bilo...
I tako, djeca su već i ponarasla, ali kako imamo sve te silne, luckaste ukrase mi smo, eto, nastavili kitit kuću. Jedina razlika je što sad manje djeca pozivaju svoje vršnjake, a više njihova mama svoje frendice – smije se kreativna domaćica.
Noć vještica, pripadajući dekor i jelovnik sad su izvrsna izlika da se stare prijateljice malo okupe, a umjesto kokica popije se i koja čaša crnoga.
– Neke moje cure našu "Noć vještica" u šali zovu "Noć prijateljica", dođe nam na isto – smije se "glavna vještica", inače vješta u dekoriranju interijera, zahvaljujući čemu cijeli proces kićenja i uređivanja traje tek nekoliko sati, otkriva.
– Ma to je meni zezancija, stvar je uhodana. Skuham crnu kavu, polako je pijuckam i – stan je okićen prije negoli se kava ohladila! Trinaest metara hodnika nije malo, ali kako ovo radim godinama, verzirana sam.
Sve je u kutijama, nakon korištenja se krpeni dijelovi dekoracija operu i vrate natrag, pa se mogu koristiti "još sto godina" – veli naša sugovornica, koja je luckaste predmete za ovu fešticu kupovala posvuda, pa i putujući po svijetu.
Meštar doživio šok
Doživjela je i komične epizode zbog svog kućnog interijera, koji uistinu izgleda tih desetak dana u godini kao "Kuća strave".
– Bilo je svakakvih reakcija, a slatko smo se smijali lani, kad nam je meštar došao namjestit prozor. Nismo ga upozorili da je stan ukrašen za "Noć vještica", čovjek je ušao i ugledao najprije "izubijanu" lutku Anabelle, a potom kostura s kosirom, kojega od milja zovemo "Đuro".
Znači, meštar ih je (ništa ne sluteći) ugledao i – ustuknuo, skoro se spotaknuo o prag, uhvatio za štok od vrata i promrsio: "Ajme!". Ispričali smo mu se, poslije smo se skupa smijali...
Popili smo i crnu kavu među paucima, predstavili mu najkrupniju paučicu kojoj smo dali ime crna Jovanka. Mislim da mu se međimurska gibanica svidjela ipak više od Jovanke – prisjeća se s osmijehom vlasnica stana.
A kad mine Dan mrtvih, odnosno Noć vještica, sve se odmah skida i priprema za – dugi, zimski san. Potom se vade neki drugi ukrasi, jer radost ne treba puno čekati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....