Stari duh dalmatinskog mjesta na tri kaskade života: obitelj Fistanić pretvorila kamen i šikaru u bajku

Iznad plavetnila Piska, skriven između kamena, mora i neba, ugnijezdila se jedna od onih priča koje se ne pričaju - već osjećaju, koja se ne može izmisliti - već jedino doživjeti. U svijetu u kojem se luksuz sve češće mjeri kvadratima bazena, katalogiziranom estetikom i generičkim dizajnom, gdje su kuće za odmor sve češće bezdušne ljuske, projektirane prema trendovima, postoji jedno mjesto koje umjesto arhitekata, projektanata i dizajnera prkosno okreće leđa. Mjesto koje miriše na zemlju, znoj, lavandu i ružmarin, odzvanja pjesmom i klapskim akordima, i gdje leptiri - stvarni, ne metaforički - slobodno ulaze u konobu.

Mjesto koje ne krasi savršenstvo linije, nego savršenstvo nesavršenog - ruke koje su gradile, oči koje su sanjale. Dobro došli u Gornje Fistoniće, u dvorište kuće koja nosi ime Leptirić, kako bi i trebalo zvati sve one prostore koji su doživjeli čudesnu transformaciju - iz ruševine u čudo.

- Nešto što je bilo ružno postalo je predivno, i leptirići su još u stomaku, kaže Ante Fistanić, vlasnik kuće i duša ovoga kraja.