Nepoznato o Miši: Pjevao je u baru hotela Marjan sa striptizetom, a nogometaši Hajduka ‘švercali‘ su se kroz kuhinju

Karaman je fenomen. Napravija je tako dobru knjigu, kakvu nema niti jedan pjevač, bez da sam je prethodno vidio – javio se svojedobno Mišo Kovač u televizijsku emisiju TV Jadran u kojoj je gostovao splitski novinar i fotoreporter Stanko Karaman.

Karaman je autor bogato ilustrirane monografije pod nazivom "Mate Mišo Kovač – Dalmacijo, pismo stara", objavljene 2021. u izdanju Hanza Medije u povodu Mišina 80. rođendana.

Knjiga na 200 stranica kroz fotografije i popratni tekst detaljno prati životni i profesionalni put glazbene legende – od šibenskih početaka 60-ih do statusa pjevačke zvijezde bivše države s više od 20 milijuna prodanih ploča.

Knjiga donosi priče iza kulisa o tome kako su nastajali njegovi najveći hitovi, poput zanimljivosti da skladbu "Proplakat će zora" u početku nitko drugi nije htio pjevati. Odbila su je četvorica pjevača, a onda je Mišo prepoznao njezin potencijal i s njom pobijedio na Splitskom festivalu 1971. Prema arhivi Splitskog festivala, Mišo je s pjesmom slavio kod publike, međunarodnog žirija i novinara, čime je ostvario dotad nezabilježen festivalski trijumf.

Mišo i Karaman započeli su suradnju 1967., kad su se upoznali u hotelu "Marjan" u Splitu. Karaman je autor Mišinih fotografija za prve dvije longplejke, četiri singla, a kasnije i za CD-ove.

– Postali smo prijatelji. Tada sam radio u Vjesnikovoj kući u Splitu. Jednog dana došao je potišten iz Zagreba jer su pjesmu koja je bila namijenjena njemu dali Vici Vukovu. Pjesma je pobijedila, a on je u Split došao razočaran jer su ga izigrali. Vidio je mene s aparatima i upitao:

– Imam nešto za vas, jel‘ biste mogli?

Saslušam ga, snimim ga, napišem dvije kartice teksta i iste večeri pošaljem za Arenu. Kopiram, donesem Miši u hotel "Marjan" da pročita, a on kaže:

– Ovo kao da si ti doživija. Pa izvrsno je!

– Je, izvrsno je, ali može ti naškoditi dalje u karijeri. Ali možemo ovo i povući.

To novinari ne bi učinili, nego bi bili prvi, imali bi ekskluzivu. Otišli smo u dopisništvo i nazovem Borisa Jankovića, tadašnjeg glavnog urednika Arene.

– Borise, jeste li dobili materijal?

– Jesmo, Stanko, baš je na prijelomu.

Majko moja. Ja kažem:

– Mišo i ja mo ovdje, mi bismo to povukli.

– Ajme – uzdahnuo je Boris, ali nekako smo uspjeli zaustaviti tisak.

Mišo je tada vidio tko sam i razvilo se povjerenje. Nastavili smo suradnju, putovali smo po Dalmaciji, Hrvatskoj, išli smo u Bratislavsku Liru 1973. kad je Đorđe Peruzović pobijedio... Doživio sam puno toga s Mišom. Što se tiče njega, nećemo govoriti o njegovim pjevačkim kvalitetama, to i vrapci na grani znaju. On je bio topla i društvena osoba, pun viceva. Kad god bih sjeo s njim negdje, u ćakuli, na kavi, na Rivi, on je uvijek bio taj koji je pričao viceve – govori nam Karaman.

Žena zvala i pitala gdje je do jutra

Kad su se upoznali 1967., Mišo je bio razočaran Zagrebačkim festivalom i došao je tog ljeta pjevati na Splitski festival.

– Split je zavolio i zbog sastava Edija Radosavljevića, a kad je Edi umro, vođenje je preuzeo pokojni Ivica Pavičić. Tada su angažirali Mišu da uz Dalibora Ivaniševića pjeva tog ljeta u tom sastavu. Išli su i na turneje, a najviše su pjevali na Turističkoj palači, na terasi kraj Lučke kapetanije. Tu je Mišo sa sastavom pjevao svaku večer, a publika je dolazila. To je bilo ludilo – prisjeća se Karaman.

Kad je ljeto završilo, Mišo je nastavio pjevati u baru hotela "Marjan".

– Ja sam noći i noći proveo s njim. Žena bi me pitala gdje sam, a ja bih odgovorio: "S Mišom u baru hotela ‘Marjan‘." Do jutra smo bili tamo. S nama je znala biti i prva Mišina žena Ljubica, divna žena. U baru hotela "Marjan" nastupala je i jedna striptizeta. Kad bi bila pauza, Mišo bi isto pario oči, a jedne večeri došla su tri, četiri igrača Hajduka kroz kužinu. U ponoć su trebali biti u krevetu, a oni su došli u bar slušati Mišu, a da trener nije znao. Ima puno zgoda s njim. Stvarno smo bili dobri. Nisam imao puno pjevača s kojima sam radio, a s njim mi je bio poseban gušt. Toliko dobra osoba – kaže nam Karaman.

Zbog nesreće s Citroenom pustio brkove

Tehnologija je s vremenom išla naprijed, a pjevači nisu imali puno propagadnog materijala. Karaman je znao po cijele noći raditi fotografije za Mišu.

– Jedne sam noći bio u "Slobodnoj" do šest ujutro jer smo za dva dana morali ići na Bratislavsku liru, gdje je Đorđe bio u konkurenciji "Di si bija kad je grmilo", a Mišo je u sklopu festivala imao svoj koncert. To su bili doživljaji s njim... Obuzme me tuga zbog njegova odlaska, ali odmah mi naviru slike i doživljaji s njim. S njegovim prvim Citroenom, s kojim je imao prometnu nesreću, jurili smo preko Mađarske. Bio je svjetski vozač, izvanredan. Što se tiče prometne koju je imao s tim Citroenom kraj Šibenika prema Vodicama, ispričao mi je da je normalno vozio, međutim, jedan auto u kvaru stvorio je kolonu sve do zavoja. Mišo je normalno ušao u zavoj, a kako bi izbjegao zadnji auto u koloni, dao se ulijevo i iz drugog je smjera naletio bračni par iz Njemačke. Prednji dio Citroena kompletno se digao gore i to mu je spasilo život. Nakon nesreće imao je samo razrezanu usnu, zato je i pustio brkove. Kad se taj Citroen uništio, kupio je drugi – otkrio nam je Karaman.

U životu ima i veselih i tužnih trenutaka. Miši je nastradao sin Edi 1992., a obitelj se raspala.

– Kad je imao koncert u Splitu u Spaladium Areni, poklonio sam mu svoju prvu monografiju "Od kolijevke pa do Hajduka", koja ima 360 stranica, 480 fotografija i 160 stranica teksta. Uručio sam mu je, a kasnije sam mu priredio knjigu "Mate Mišo Kovač – Dalmacijo, pismo stara", čije je drugo izdanje tiskala Slobodna Dalmacija. Promocija te knjige bila je na Prokurativama. Honorar od knjige poslao sam njemu. Bio je toliko divna osoba, žao mi je što više nije s nama – zaključio je Karaman.