Bila je Miss Bačvica, Smoje je za nju napisao ulogu Kate. Zovu je i ‘ženski Runjić‘: ‘Ni stan ni mirovinu nisam dobila‘

Znaš kako ti je s dobrim ljudima; oni kroz život ne mogu proć neoštećeni. Njih kolpa oli srce, oli štitnjača, možda oboje. Ili nešto treće - s osmijehom nam veli Helena Papić, legendarna glazbenica, na upit “kako zdravlje?”. Ima nešto istine u tome, moramo primijetiti.

- Mene evo zafrkaje štitnjača, ajde, našlo bi se još ponešto, ali neću se žalit. Neko ko osjeća muziku i priče, ko je umjetnik u duši, on odma ima i terapiju. Dobro je - bez gorčine sažima žena, nekadašnja (ali i sadašnja!) ljepotica, beskrajno darovita osoba. Jedna od onih koji čine dio našeg kolorita, dobri duh Splita.

Helena je rođena prije nekoliko desetljeća u gradu pod Marjanom, i u nj je utkala ljepote za nekoliko života. Mnoge od pjesama koje slušamo potekle su iz njezina pera, a da mi to možda i ne znamo. U novije vrijeme to su “Škatula za sne”, “Oči zajubljene”, “Dok galebovi vrebaju” - otpjevao ih je ništa manje legendarni Marijan Ban. Pa pjesme iz opusa Ive Pattijere, Radojke Šverko, Zorice Kondže, Tereze, Meri Cetinić... Zovu je “ženski Runjić” i doista, njegov je najbliži pandan.

Helena Papić u “svoje vrime” - mada to vrime još nije okončano, Bože zdravlja - mogla je pitati “pošto Split?”. Točnije, “pošto svit?” - jer, nudili su joj ugovore od bliskog prekomorja, iz Rima, do daleke Amerike. Vidjevši tu prekrasnu mladu ženu, s diplomom profesorice glazbe i glazbene pedagoginje, koja u teatru - Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu - pobire lovorike, glumi u filmovima, koja je kompletna scenska persona: pleše, pjeva, govori engleski jezik, a solfeggio ima u malom prstu..., svi su je htjeli za sebe.