Majčinstvo se često prikazuje kao najljepša životna uloga, ali iza te idealizirane slike stoje neprospavane noći, iscrpljenost, osjećaj krivnje i stalno balansiranje između obitelji, posla i vlastitih potreba.
Upravo o toj stvarnoj strani roditeljstva govorila je glumica i voditeljica Doris Pinčić Guberović u razgovoru o mentalnom zdravlju održanom u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
U otvorenom intervjuu za Radio Sljeme priznala je da je majčinstvo „kompleksno, vrlo kompleksno, fizički, psihički i na svakoj razini“, naglašavajući da se žene često osjećaju kao da moraju biti savršene, iako takvo što ne postoji.
‘Težina koju bira‘
Doris je iskreno priznala da bi neke životne odluke možda donijela drugačije, ali kad je riječ o djeci, tu nema nikakve dvojbe. „Puno bih toga mijenjala, možda pametnije, možda drugačije… ali ništa što se tiče njih. Ništa.“ U tim je riječima sabrana ambivalentnost majčinstva: istovremeno najteža i najljepša uloga. „Sto puta u danu misliš da su oni grozni, da si ti grozna, da ništa ne valja… ali ne bi mijenjala ni jednu minutu života s njima. To je težina koju ja biram.“
Dotaknula se i razlika u doživljaju roditeljstva između majki i očeva.
„Nama je najprirodnije na svijetu da je moje dijete prvo na svijetu. A muškarcima, ja mislim, žena uglavnom ostane prva.“ Upravo oko djece, kaže, nastaju i jedine ozbiljnije nesuglasice u njezinu braku. „Ako ćemo se oko ičega posvađati, to će biti oko djece. Inače se jako dobro slažemo.“
Podrška nakon poroda
Posebno je naglasila koliko je važna podrška u prvim tjednima nakon poroda. „Ako imaš dobro žensko pleme oko sebe, to je blagoslov. Prirodno je reći: Teško mi je. Apsolutno mi je teško.“ Prisjetila se i vlastitog iskustva, kada je otvoreno rekla da joj je u prvim tjednima nakon poroda više trebala mama nego muž. „Budimo realni“, dodala je uz smijeh, „prvih mjesec i pol dana mama je nezamjenjiva.“
U razgovoru je priznala i da se majke često bore s osjećajem krivnje. „Pokušala sam nekad uzeti vrijeme za sebe, ali pojela bi me grižnja savjesti. Požderala bi me.“ Iscrpljenost, kaže, dovodi do toga da reagira burnije nego što bi željela. „Guraš, guraš, ne spavaš… pa pucaš. Pa radiš greške. Pa si šest dana s punđom na glavi. I onda se izvičeš u situaciji koja uopće nije tako teška, ali jednostavno pukneš.“
Male stvari
Na kraju je priznala da joj danas najviše nedostaju male, jednostavne stvari koje su prije bile samorazumljive. „Nedostaje mi moje vrijeme da sjedim i mirno čitam knjigu. Nedostaje mi otići obojiti kosu a da to ne zahtijeva logistiku kao da putujem na drugi kontinent.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....