Dražen Žanko je pred kamerama INmagazina govorio o raznim temama na humanitarnom koncertu koji je organizirao njegov kolega i prijatelj Mate Bulić.
Na konstataciju novinara da je, nakon svih godina na sceni, ostao isti, jednostavan i prizeman, kakvog ga publika voli, pjevač je odgovorio:
‘‘A čuj, ili jesi ili nisi. Ja sam ti predugo u ovome poslu, upoznao sam sve, svoje kolege i prijatelje. Ja sam jednostavno takav karakter, od ničega ne pravim čudo. Da sam na samome vrhu ili da sam dolje – meni je to normalno, jer to je takav posao. To ovisi o pjesmi, o tekstu, što je vrlo bitno kod naših pjesama‘‘.
Posebno mjesto u njegovom srcu, kaže, imaju domoljubne pjesme, one koje ne može pjevati bilo tko, već samo onaj tko u njih unosi vjeru i istinsku emociju. Upravo zahvaljujući hitovima poput "Od stoljeća sedmog", "Dok je Hrvat uz Hrvata" i "Cetina", Dražen Žanko zauzeo je posebno mjesto na hrvatskoj sceni.
‘‘Svi smo mi dali svoj doprinos našoj hrvatskoj glazbi, posebno u ovom domoljubnom dijelu, koji je posebno osjetljiv i tu nema zafrkancije. Tu moraš biti jako ozbiljan, ljudi ti moraju vjerovati i moraju prepoznat sebe u tvojoj pjesmi. A to je najteže“, ocjenjuje.
U tom duhu spomenuo je i svojeg kolegu i prijatelja Marka Perkovića Thompsona.
Za Thompsona smatra da je "svojim pjesmama vratio ponos i emociju među publiku".
‘‘Ova Markova pjesma ‘‘Ako ne znaš šta je bilo‘, s Nenadom Ninčevićem koji je stvarno pogodio te riječi, to je fenomenalno. I to je pokrenulo ponovno ono što je Marku trebalo, jer Marko se najviše od svega napatio koliko su ga maltretirali novinari, radio postaje ga nisu puštale, a publika ga je voljela i svugdje okuplja jednu prekrasnu publiku – zdravu, mladu, domoljubnu. Jednostavno je ta pjesma trebala Marku, ali je trebala i svima nama‘‘, zaneseno je poručio sinjski pjevač.
Priznaje i da, nakon svih pjesama, festivala i uspjeha, najljepša uloga u životu mu je ipak ona kada je okružen svojim unucima. Pa je podijelio i jednu simpatičnu anegdotu:
"Sjedimo ja i moj unuk Ivo, a moja unuka je Cvita, a ja je zovem Cvitiću moj. I zove me Dalibor Petko i pita za autora stihova pjesme ‘‘Od stoljeća sedmog‘‘. Odgovaram ja: "Ivo Cvitić", a mali Ivo kaže: "Ja i Cvita!".
Stvarno uživamo obostrano! Kad dođem doma, odmah idem vidjet‘ jesu li zaspali, jesu li jeli... Ja nisam svoju djecu osjetio na ovaj način, radio si, trčao si, ali ovo ti sad sve pratiš, šta radi, kako govori... to je nešto drugo i sigurno me razumiju svi oni koji su didovi‘‘ - zaključio je dida Dražen Žanko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....