Blanka Vlašić, jedna od najuspješnijih hrvatskih sportašica svih vremena, proteklog je vikenda bila jedna od govornica na konferenciji posvećenoj ženama, gdje je otvoreno progovorila o majčinstvu, vjeri i izazovima koji su je oblikovali nakon završetka sportske karijere. Iako je godinama bila naviknuta na pritisak velikih natjecanja, priznaje da joj je majčinstvo donijelo sasvim novu vrstu emocija, one na koje je ništa u životu nije moglo pripremiti, rekla je za IN magazin.
Sa sada već bivšim suprugom Rubenom dobila je sina Monda, a upravo je on, kaže, potpuno promijenio njezin pogled na svijet. Najveća promjena? Strahovi. Oni tihi, stalni, neobjašnjivi, koji se pojave čim postaneš roditelj.
"Bilo mi je lakše kad sam shvatila da je taj strah, pogotovo kod prvog djeteta, svima zajednički. Toliko sam se bojala, stalno sam provjeravala diše li. Ponekad to radim i danas, nakon tri godine", priznala je Blanka, dodajući da je taj osjećaj potpuno drukčiji od adrenalina i nervoze koje je proživljavala na sportskim borilištima.
Život ju je očvrsnuo
Prisjetila se i kako je mislila da ju je život već dovoljno "očvrsnuo". Nakon brojnih pobjeda, ozljeda, operacija i povrataka, vjerovala je da je ništa više ne može iznenaditi. "Dođeš u neke godine, ostvariš nešto u životu i misliš da te ništa ne može iznenaditi. A onda te majčinstvo potpuno izuje iz cipela. Sama sam sebi smiješna, čak mi i mama kaže da sam naporna sa stalnim pitanjima ‘što ako‘", rekla je kroz smijeh.
Na pitanje postaje li lakše kako dijete raste, dobila je odgovor koji ju je nasmijao, ali i malo prizemljio. "Baš sam neki dan pitala prijateljicu kad postane lakše, a ona mi je rekla: ‘S 18.‘ Znači, još samo 15 godina strahovanja", našalila se Blanka, ali odmah dodala da ništa od toga ne može zasjeniti ljepotu majčinstva. "To je toliko posebno da sve brige jednostavno padnu u drugi plan."
Snaga vjere
Veliku snagu u svakodnevici daje joj vjera, koja je, kako kaže, duboko utkana u njezin život. "Ne mogu izmjeriti koliku mi snagu daje, ali ona je jednostavno neizostavan dio mog života i svakodnevice." Posebno joj je draga korizma, vrijeme u kojem se, kaže, čovjek vraća sebi. "Korizma mi je najdraže doba godine. Volim to povlačenje u sebe, u vlastitu pustinju, jer nas ona može mnogočemu naučiti."
Blanka se tijekom karijere često susretala s kritikama, ali najviše ih je, kaže, bilo kada je javno govorila o svojoj vjeri. "Što god kažem, uvijek ima onih kojima se to sviđa i onih kojima se ne sviđa. Svaka izjava javne osobe danas je, više nego ikad, podložna kritikama. Naravno, kad sam svjedočila vjeru, nekima je to bilo posebno osjetljivo, ali to ne može izbrisati ono u što vjerujem."
S vremenom je naučila kako se nositi s negativnim komentarima, ali i koliko je važno imati ljude koji te razumiju. "Možemo mi govoriti da nas nije briga što ljudi misle, ali jako je važno pronaći krug ljudi kojima pripadaš i koji će te prihvatiti, jer ipak smo mi socijalna bića", zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....