Forum: Vicu smo povezali s Račanom i ‘učlanili‘ u SDP! Mišo nas je ‘prodao‘ Škarici, a Oliver s nama svirao cijelu noć

Dogovor je bio u jedanaest. Sjedimo u hladu, na suncu je plus četrdeset. Rikardo Perković, Davor Pekota i novinar. Čekamo Simu Radisavljevića, koji dolazi iz Novalje. Zapeo je u prometu, špica je sezone.

- Parkira... - kaže Riki, odlažući mobitel. Simo utrčava sa zakašnjenjem od pola sata i naručuje ice coffee.

- Možemo? - pitam.

- Može! - odgovore uglas.

Dobro, nakon četrdeset godina, sjećate li se kako je sve zapravo počelo?

Rikardo: Kad pogledam, ja sam najstariji od osnovne postave...

Pekota: Samo nemoj spominjati godine (smijeh).

Recite ako se ne sjećate...

Rikardo: Sjećam se, bio je treći mjesec 1985., pripreme za ljetnu sezonu.

Pekota: Svirali smo u noćnom klubu hotela Barbara na Boriku. Poslije toga smo išli na terasu hotela Adriana.

I tada ste se već zvali Forum?

Pekota: Da. Prije toga oni su se zvali Passage, a ja sam bio u Novim kondorima i Ditirambu. Kad sam otišao u vojsku, Simo je došao u Ditiramb kao pjevač umjesto mene.

Simo: Tako je.

Kad ste vi Simo došli u Forum?

Simo: Osamdeset šeste. Ne - sedme! Na prelazu...

Tada, na početku, pjevali su Pekota, Riki i Jere Masnov?

Pekota: Masnov i ja smo bili lead vokali, a Riki i Švore su pjevali backove. Iako je Riki pjevao i solo.

Rikardo: Ispravak netočnog navoda! Barba Simo je došao u bend 1988., nakon što je Masnov otišao, a poslije turneje u SSSR-u.

Simo: A je, bravo!

Pekota: Nije nego poslije Njemačke!

Rikardo: Je, Njemačke! Ja sam se vratio iz vojske. Ne, stani! Ili osamdeset i devete? Osamdeset i devete, je! Ajme, nemoj ovo pisati, morat ćemo sve iz početka...

Pokušajte se vi, poštovani čitaoci, ako možete, sjetiti što ste radili jučer ujutro, a kamoli što ste radili prije 40 godina, ako toliko godina uopće imate. Sjećanja nas često varaju, ali činjenica da grupa Forum 8. kolovoza na zadarskom antičkom Forumu, po kojem su i dobili ime, ima veliki besplatni koncert povodom četrdeset godina iznimne karijere, nije varka. Uz trojicu naših sugovornika, u srcu Zadra, na pozornici ispred Sv. Donata, nastupit će još Damir Sutlović na klavijaturama, Boris Ivanov na bas gitari te Ivan Ousenek na bubnjevima.

Posebno za ovu priliku, Forum će se ”proširiti” za Sašu Miočića, glazbenog producenta cijelog događaja, koji će svirati još jedne klavijature, a akustičnu notu koncertu dat će Zadar strings, četiri djevojke s violinama i čelima, te dva prateća vokala, saksofonist Lucijan Bašić i druga gitara Josip Marcelić. Na bini će tako biti petnaest izvođača, taman u skladu sa statusom prve i jedine zadarske supergrupe, kako ih je prije deset godina nazvao naš bivši kolega Mario Vuksan, baš uoči koncerta na Forumu povodom 30 godina djelovanja. I, da ne zaboravimo, kao šećer na kraju, glavni gost na koncertu je jedinstveni Neno Belan.

Honorare pojela inflacija 

U prvom sastavu Foruma te 1985. bili su njegovi osnivači: Ozren Brajković Bulde (bubnjevi), Rikardo Perković (gitara), Jere Masnov (vokal), Renato Švorinić (bas) i Davor Pekota (vokal i klavijature). Ivan Ivić (klavijature) bendu se priključio u jedanaestom mjesecu 1985., kad se skinuo s broda i od Pekote preuzeo klavijature. Sastav je od početaka karakterističan po dva frontmena i tri udarna vokala te višeglasnom pjevanju.

Rikardo: Deset godina! A nismo se ni okrenuli...

Pekota: Molim te, ne spominji godine! (smijeh)

Nego, kad ste počeli, što vam je bilo na repertoaru?

Rikardo: Hitovi. Malo domaćih, mahom svjetski hitovi.

Formacijski, kako je Forum izgledao?

Pekota: Dva pjevača, gitara, bas, klavijature i bubanj. Jere je svirao saksofon i flautu, Riki trubu, a Švorinić trombon. Tako da smo u nekim stvarima na repertoaru imali brass liniju.

Kako je izgledala jedna gaža u Adriani?

Rikardo: Od osam do jedanaest i pol. Taman se zaželiš svirke, a moramo prekinuti.

Isplatilo bi se?

Rikardo: Ono što bi dogovorili u petom mjesecu, bilo bi upola u devetom, jer bi honorare pojela inflacija. Mislim da je bilo 900 njemačkih maraka mjesečno po glavi.

Simo: Nastupi svaku večer, plus jedan slobodan dan.

Pekota: Taj jedan dan, ponedjeljak, nastupali bi u Vodicama.

Maksimalno dakle angažirani?

Pekota: Nije bilo teško kad smo bili mladi, a sad ne možeš dvije večeri spojiti (smijeh).

Rikardo: (vadi c/b sliku) Ovo su ti Vodice ‘88. Švorinić s trombonom. Show!

Simo: Ja se toga ništa ne sjećam...

Pekota: Krenuo bih od početka. Mi smo se publici uvijek predstavljali kao cover band. Obrađivali smo svjetske hitove, na svoj način, što nije zahvalno. Prva dva albuma (International dance party 1 i 2) imali su zlatne tiraže. Nakon toga smo na isti način složili hrvatske hitove (treći album) i onda se javila želja da radimo autorski album. On je bio četvrti. Peti je opet bio album domaćih obrada i onda je 2000. došao zadnji, šesti, autorski album. I na tome smo stali.

Tko je pisao pjesme?

Pekota: Pjesme su pisali Riki, Ivić i Damir Košpić Košpe, ali Riki najviše. Kako su nas ljudi prepoznavali kao cover band, koji je imao prva mjesta na top listama, htjeli smo pokazati da i autorski imamo što reći.

Utjecaji?

Rikardo: Svi smo odrasli na sličnoj glazbi. Tako smo se prepoznali. Tako smo se izabrali. San Remo, talijanske kancone, Bobby Solo, Rita Pavone, Adriano Celentano, Modugno... Nalazili smo se u Kompasa po glazbenom afinitetu, Stevie Wonder, Earth, Wind and Fire, Eagles, Billy Joel...

Što vas je u tim počecima katapultiralo u orbitu popularnosti, što je bila prekretnica koja vam je dala vidljivost?

Pekota: Izbor programa, repertoar i pozivi za nastupe. Svirali smo jedan after na Zagrebačkom festivalu 1985. godine. Tamo je bio Siniša Škarica, čuveni urednik iz Jugotona, ali i svi drugi iz glazbenog svijeta. Zapazio nas je kao bend koji obećava. Nakon toga smo dvije godine, 1987. i 1988., bili prateći bend Miše Kovača. Njemu smo dali da odnese naše snimke u Jugoton. Kad ih je Škarica čuo pozvao nas je da zajedno napravimo neki program hitova. Tako je krenulo. International dance party 1 je bio pogodak ”u sridu”, zlatna ploča u tadašnjoj Jugoslaviji.

I Sovjeti su ih voljeli

Rikardo: Čuveni Mišin dupli album iz 1988., live koncert u Ciboni, snimljen je s nama. Pratili smo i Olivera Dragojevića puno puta.

Pekota: Pratili smo tri naše najveće zvijezde: Mišu, Olivera i Vicu Vukova, sve osim Arsena.

Vukova?!

Pekota: Bili smo s njim na turneji u Skandinaviji 1993. godine. Svirali smo zajedno u Interkontinentalu u Zagrebu i u Mariboru.

Rikardo: To je bilo prije nego što je Vice ušao u politiku. A u biti ga je Davor uveo u politiku.

Kako ste Vukova uveli u politiku?

Pekota: Zvali su me Krešimir Macan i Marina Marinović da se otvara prva dionica autoceste Zagreb – Split, na Gornjoj Ploči. Na vlasti je bio SDP i Račan. Pitali su me bi li, na rezanju vrpce, pjevali Tvoja zemlja. Gdje ću ja to pjevati kraj živog Vice Vukova, kažem im. "

A bi li on pjevao, ajde ga pitaj”. Nazvao sam Vicu i kažem mu o čemu se radi, da pitaju iz Vlade bi li pjevao Tvoju zemlju. "Tko pita?”, pita me Vice. "Račan”, kažem. "Neka me onda on nazove”. Kažem to Kreši i Račan ga nazove. Vice je pjevao na otvorenju autoceste, a poslije dva mjeseca je ušao u SDP (smijeh).

Forum je zato bio miljenik Franje Tuđmana, zar ne? Svirali ste mu na nekoliko dočeka novih godina...

Rikardo: Istina, ali to je bilo bez ikakve intervencije. Negdje bi svirali, čuo bi nas netko iz njegovog staffa, i mi smo tako svirali dva ili tri dočeka na kojima je bio Tuđman.

Pekota: Jednom u restoranu Opera u Interkontinentalu, a jednom u Esplanadi u dvorani Rubin. Oliver je bio u Smaragdnoj.

Simo: Svirali smo mu i kad je pobijedio na izborima, kad je prvi put postao predsjednik!

Rikardo: Kad si se s njim rukovao pa nisi ruku htio oprati! (smijeh)

Simo: Pazi ovo, on odlazi iz dvorane, pruža mi ruku i pozdravlja me po imenu: „Simo, laku noć.” Ja dolazim do benda i govorim: „Ljudi, ova ruka sad ide u Zlato i srebro grada Zadra”. (smijeh)

Je li Tuđman tražio da mu svirate neku posebnu pjesmu?

Pekota: ”Dobro mi došel prijatelj”. Toga se sjećam kao da je bilo jučer. A svirali smo, tri ili četiri puta, na božićnim domjencima Zagrebačke filharmonije u foajeu dvorane Lisinski. Na njima je obavezno bio predsjednik Tuđman.

Rikardo: Još jedna zanimljiva svirka: zabava nakon Eurosonga 1990. u Zagrebu! Toto Cutugno je pobijedio, a mi smo imali Tajči. Svirali smo after na kojem su bili su svi izvođači.

Nego, što ste krajem osamdesetih radili dva mjeseca u SSSR-u?

Pekota: To su bile turneje koje su trajale 50 do 60 dana. Imali smo 50 koncerata, nekada i dvaput dnevno.

Što ste svirali Sovjetima? Sigurno niste internacionalne hitove?

Pekota: Imali smo specijalan program.

Rikardo: Pratili smo naše zvijezde, Dražena Žanka, Snježanu Naumovsku i Branka Višnjića, pjevača u usponu. Repertoar je morao biti potvrđen od sovjetskih službi. Svaka pjesma, svaki tekst, prošao je ”analizu sadržaja”. Samo dvije pjesme bile su na engleskom, sve ostale na hrvatskom.

Nastupi na kruzeru

Koje dvije pjesme?

Rikardo: ”More than I can say” Lea Sayera i duet Dolly Parton i Kenny Rodgers ”Islands in the stream”. Kad je Zadar 1986. postao prvak države u košarci, a mi smo bili u Kazanu, negdje bogu iza leđa, prekršili smo taj zadani protokol izvođenja pjesama. Izašli smo na pozornicu i koncert počeli s ”Zadar je najbolji, Zadar je slavan” i ”Večeras je naša fešta”. Ništa im nije bilo jasno.

Kad spominjete ”Feštu”, jeste li ikada surađivali s Tomislavom Ivčićem?

Pekota: Kao Forum ne, ali prije Foruma da. I Simo i Riki i ja, ali u bendovima prije Foruma.

Niste baš nešto surađivali s izvođačima iz Zadra, na primjer Mladen Grdović, Đani Maršan, grupa Riva...

Pekota: Imalo smo kolegijalne odnose, ali surađivali u smislu da smo nekoga pratili, ne.

Kako je Davor Mihanović Ćubi došao u bend?

Simo: Ćubi, Ivić i ja smo bili zajedno na brodu. Plovili smo na kruzeru. Tu smo se upoznali i tako je počela suradnja. On je došao kao bubnjar.

Rikardo: Prvi put smo ga zvali 1988. kad smo snimali album. Svirao je uživo nekoliko stvari i to je bilo jako dobro. Negdje 1991. naš bubnjar Marino je otišao i zvali smo Ćubija. Bio je s nama do kraja 1994. On je pomogao nama sa svirkom i humorom, a mi smo njemu dali vidljivost. I krenuo je u solu karijeru stand up komičara, zabavljača...

Kada je bio zenit Foruma?

Pekota: Po meni, od 1989. do 1996., tada smo bili u topu, glazbenom i kreativnom. Bili smo na vrhu popularnosti, imali smo masu nastupa, prodaja je bila odlična... Zlatno doba grupe Forum.

Simo: Slažem se, tih deset-dvanaest godina bilo je vrh.

Rikardo: U to vrijeme, krajem osamdesetih, snimiti ploču bila je naučna fantastika. Mi smo se zezali: snimili smo ploču, mogao bi učiniti rat.

Simo: I tako je bilo.

Rikardo: Da nije bilo rata, ne bi se mogli braniti od posla. Barem neko vrijeme.

Koliko Forum ima autorskih pjesama?

Rikardo: Tridesetak pjesama, na dva albuma. Na svakom Zadarfestu je bila neka naša nova stvar.

Rikardo, kada se u pisanje tekstova uključuje vaša supruga Sanja?

Rikardo: Od samog početka. Sigurno je preko dvadeset pjesama napisala za nas. Počelo je slučajno. Ona je studirala u Zagrebu, a u Zadru je bio rat i opća opasnost. Jedne večeri granate su pogodile njenu kuću. To je jako pogodilo i napisala je jednu pjesmu. Bilo joj je neugodno pročitati. Bila je to pjesma ”Što ti poklonit”. To je prva pjesma koju smo zajedno napravili.

Pekota: Jednu nam je pjesmu napisao Belan, ”Samo me ljubi”, za Festival šansone u Šibeniku, gdje smo dobili nagradu za interpretaciju, a tekstove su nam radili još Robert Pilepić i Alka Vujica, one dvije latino stvari, ”Nije za tebe čovjek kao ja” i ”Život za život”.

Prerani odlasci

U jednoj fazi imali ste i ženski vokal?

Pekota: Da, 2022. godine, Andrea Paškvan iz Rijeke. Ona je svirala u Kalipsu, a kako smo Riki i ja ostali sami, priključili smo cijeli Kalipso u Forum. S njima je došao i Ive Županović.

Nažalost, izgubili ste tri člana?

Rikardo: Da, i sva trojica su bili bubnjari. Bulde iz prve postave, Ćubi i Marino Petrić zvani Medo. Svi su prerano otišli.

Pekota: Riki, Simo i ja bili smo okosnica benda od početka i sada smo opet zajedno. Simo je s nama bio do 2005. i priključio nam se prije dvije godine.

Što publika može očekivati u utorak na Forumu?

Pekota: Dobar, zabavan koncert. Mislim da, unatoč godinama, nismo izgubili ništa od kvalitete. U program smo po prvi put uvrstili neke pjesme kao što je ”Ulica jorgovana” i ”Povratak” Srđana i Buce. Izvest ćemo i pjesmu ”Majko” koju je napisao Mario Duka Ćićo, a prvi put smo je izveli na Zadarfestu. Zanimljiva je, ima arhaični tekst, koketira sa šansonom.

Dokle će Forum nastupati?

Rikardo: Dok trajemo.

Pekota: Dok nas ljudi zovu i dok možemo pjevati.

Simo: I dok smo nekome interesantni. Jer mi smo glazbu jednostavno izbacili iz sebe. Instinktivno, bilo kroz obradu ili našu pjesmu.

Rikardo: Zanimljiva je još jedna stvar. Sve naše albume sami smo odsvirali, otpjevali i aranžirali, osim produkcije. Nije bilo gostovanja da netko nešto odsvira. To nešto govori o nama. Kroz Forum smo prošli sve što i Rolling Stonesi, samo na nižem nivou. Druženje, putovanja, svirke, koncerti, studija, albumi, popularnost...

Pekota: Komadi!

Simo: To manje. (smijeh)

Rikardo: To spada pod ”druženje”, u širem smislu (smijeh)... Tako da u ovih četrdeset godina ne bih mijenjao ništa. Ni jedne sekunde.