Vrhunac ovogodišnjeg jubilarnog 65. izdanja Splitskog festivala bila je završna natjecateljska večer novih pjesama koju su u nedjelju vodili HRT-ovka i Loto djevojka Maja Kolak i DJ Radio Dalmacije Luka Matošić. Iako bez izravnog prijenoga na HRT-u, što je dosad bila festivalska tradicija, ne možemo ne kazati, da na Prokurativama nije vladao onaj dobro poznati šušur na kojeg smo navikli prethodnih godina.
Predstavilo se 25 izvođača, među njima nije bilo zvučnih imena, ali bio je to zato pravi vatromet glazbenih stilova i energija: od klasične dalmatinske šansone, klapske pjesme do punokrvnog rocka i suvremenog eurosongovskog zvuka. Svi glazbenici su nastupali uz veliki festivalski orkestar pod ravnanjem maestra Joška Banova, a bendovi su svoje pjesme izvodili u vlastitoj instrumentalnoj postavi. Najboljim mladim izvođačom proglašena je Emily Maroš. Stručni ocjenjivački sud dodijelio je tri nagrade žirija: treće mjesto pripalo je Branimiru Bubici i klapi Sebenico, drugo Kristini Boban, a prvo Šimunu Ševerdiju. Publika na Prokurativama svojim glasovima također je birala tri najdraže pjesme večeri. Treće mjesto osvojio je Jadran Mihelčić, a drugo Saša Jakelić u duetu s Gabrielom Braičić.
Prema glasovima publike pobjedio je Hrvoje Burazer Pavešković s pjesmom Moje misto.
- Splite hvala! Bio je izniman gušt! Hvala mojoj obitelji i prijataljima i svima koji su bili sa mnom na ovom putu - rekao je Hrvoje.
Matilda Šuta zasjala na Prokurativama, splitski gradonačelnik prati je u klasičnom stilu
Dok su se prebrojavali glasovi i iščekivao trenutak proglašenja pobjednika 65. Splitskog festivala, publiku je zabavljao ‘Gospodin Glas’ Jacques Houdek. Pjevač je pripremio poseban show program u kojem je svojom jedinstvenom interpretacijom otpjevao neke od najljepših pjesama koje su kroz desetljeća obilježile Splitski festival i ušle u antologiju domaće glazbe.
Jacques je tako u suradnji s pijanistom Matom Matoševićem donio 30 nezaboravnih minuta uoči objave rezultata, a njegov moćni vokal i iznimna muzikalnost publici je približila ono najbolje što je splitska festivalska povijest iznjedrila, pjesme kao što su „Ne budi me, mati!“ (1981.), „Kud plovi ovaj brod“ (1970.), „Sunčane fontane“ (1974.), „Zar je voljeti grijeh“ (1985.), „Čet‘ri stađuna“ (1979.), „Samo simpatija“ (1978.), „Konoba“ (1986.), „Galeb i ja“ (1975.), „Pismo ćali“ (1967.), „Sićaš li se lungo mare“ (1993.), „Tamo gdje sam rođen“ (1990.), „Golubice bijela“ (1986.) i „Noćas ćemo zemlji k‘o materi reći“ (1977.).
– Moram vam reći jednu stvar! Ja, kao Slavonac rođen i odrastao u Zagrebu, toliko volim doći u Dalmaciju, ući u more i ne izlaziti iz njega satima. Ako bih morao odabrati svoju omiljenu hranu, to je svakako mediteranska: riba, školjke, muzgavci, hobotnica ispod peke… Volim vašu klimu, imam i jako puno prijatelja među Splićanima – sve ih je više, zapravo. Velika mi je čast što su mi ove godine, upravo meni kao Slavoncu iz Zagreba, dali priliku da budem dio show programa Splitskog festivala. Mislim da je to ispravan potez i da takvih kombinacija treba biti više. Mogu samo reći, u svoju obranu – da se tako našalim – da mi ništa hrvatsko nije strano! Vjerujte mi, volim dalmatinsku pismu isto kao i svi Dalmatinci! - rekao nam je Jacques.
U okviru završne večeri posebna je čast pripala maestru Jošku Banovu. Njemu je pred punim Prokurativama uručena Medalja Grada Splita te priznanje Zlatni Grgur za ukupan doprinos hrvatskoj kulturi.
Maestro Banov je sa Splitskim festivalom “vinčan” još od 1975. godine, kad je kao mladi klavirist prvi put sjeo za klavir festivalskog orkestra. Od tada do danas prošlo je točno 50 godina – pola stoljeća neprekinute ljubavi prema glazbi i Prokurativama. Bio je i ostao “Glazbenik s velikim G” – kao skladatelj s najviše festivalskih nagrada, kao aranžer kojem su povjeravali najljepše pjesme, i kao dirigent koji već trideset godina suvereno vodi festivalski orkestar. S njegovom palicom i ušima, pjesme na pozornici ožive u punom sjaju.
Dobitnik je dvaju Porina, napisao je stotine skladbi i aranžmana, surađivao s gotovo svim vodećim imenima domaće scene, a mnoge od njegovih najemotivnijih pjesama bile su posvećene njegovoj supruzi, pjevačici Zorici Kondži.
I ove godine maestro Banov dirigirao je 32-članim orkestrom pred gledateljima na Prokurativama. Upravo zato nije slučajno da su mu u festivalskoj završnici uručena ova dva velika priznanja – kao zahvala, ali i kao poklon čovjeku koji je svojim notama, aranžmanima i dirigentskim autoritetom zlatnim slovima upisan u glazbenu povijest Splita i Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....