Govorili su mu da je privilegiran, a onda je okrenuo ‘pilu naopako‘ i to se promijenilo: ‘Odredilo me i ograničavalo‘

Od kazališnih dasaka do televizijskih transformacija koje ostavljaju bez daha, Lovro Juraga danas se s razlogom nameće kao jedno od najzanimljivijih lica mlađe generacije domaće scene. Ovaj 25 - godišnji glumac širu publiku je osvojio 2023. godine kada je odnio pobjedu u showu ‘Zvijezde pjevaju‘, a u aktualnoj sezoni zabavnog showa ‘Tvoje lice zvuči poznato‘ potvrđuje ono što su mnogi već naslućivali - da je riječ o rijetko svestranom talentu koji podjednako uvjerljivo “ulazi” u svaku ulogu, bez obzira na spol, stil ili generaciju izvođača.

No iza transformacija, maski i savršenih nastupa krije se i jedna osobnija priča - o odrastanju u glumačkoj obitelji, traženju vlastitog puta, pritiscima koje nosi javni posao, ali i o potrebi da ostane “svoj” u svijetu koji stalno traži više. U razgovoru za naš portal Juraga bez zadrške govori o obitelji, uspjesima i padovima, perfekcionizmu koji ga pokreće, ali i o tome tko je zapravo kad se ugase reflektori.

Presudni trenuci

Danas vas publika doživljava kao kompletnog izvođača koji jednako uvjerljivo stoji i na kazališnoj sceni i u televizijskom showu, ali put do toga sigurno nije bio linearan - kad pogledate unatrag, koji su vas trenuci najviše oblikovali kao glumca i čovjeka i jesu li to bili uspjesi ili možda baš oni teži padovi o kojima se manje govori?

- Prvo hvala toj publici koja me tako doživljava… ja se uvijek trudim svakom zadatku pristupiti maksimalno koncentrirano i profesionalno, pa eto, valjda mi to uspijeva. Puno puta sam do sada pričao o svom životu od početka do danas i zapravo postoji nekoliko trenutaka i ljudi koji su odigrali presudnu ulogu u mom životu. To su svakako moji roditelji koji su me odgojili da se ponašam kako se ponašam, naučili su me životnim vrijednostima, ali i tome kako se snalaziti u poslovnim krugovima.

Jako sam zahvalan i svim svojim profesorima, odgojiteljima i starijim kolegama na svakom savjetu do danas. Zahvalan sam i svom bratu Marku koji mi je oduvijek veliki oslonac, kao i mojim najbližim ljudima. Puno je tu ljudi koji su prošli sa mnom uspone i padove, ali najbolji su oni koji nakon tih padova ostanu uz tebe. Što se projekata tiče, svaki me oblikovao na svoj način, ali nekoliko ih se posebno istaknulo. Prvi je bio ‘Don Juan‘, zatim ‘Studentica‘, show ‘Zvijezde pjevaju‘, nekoliko projekata u koje sam uskočio, predstave ‘Cabaret‘ i ‘Peti korak‘, a danas je to show ‘Tvoje lice zvuči poznato‘.

Odrastanje u glumačkoj obitelji često se romantizira, ali nosi i određenu težinu - koliko vam je prezime Juraga u ključnim trenucima bilo prednost, a koliko nešto od čega ste se morali svjesno odmaknuti da biste izgradili vlastiti identitet?

- To je nešto što me sigurno u početku, pritom mislim na studij, odredilo. Ljudi su često govorili da sam privilegiran zbog toga. Dok sam na to reagirao, ljudima je bilo zanimljivo to isticati, ali kada sam prestao reagirati, to je nestalo. Negdje na polovici studija odlučio sam da tim stvarima neću pridavati toliku pažnju. Moj tata i brat su me uveli u taj svijet, a ja sam ga odlučio prigrliti i dati svoj doprinos. Svaki od nas trojice izgradio je, i dalje gradi, svoju karijeru u vlastitom smjeru i, naravno, velika smo si podrška u svemu.

Jeste li ikada osjetili da vas publika ili struka ne gledaju kroz vaš rad, nego kroz naslijeđe koje nosite - i kako ste se nosili s tim eventualnim očekivanjima i usporedbama?

- Kao što sam i ranije rekao - da, ali ljudima je to bilo zanimljivo onoliko koliko sam ja reagirao na to. Nekada sam se zbog toga i ograničavao. U ranijim intervjuima sam to spominjao pa ću i sada. Moj tata i brat nikada nisu urgirali za mene, niti će. Puštaju me da se sam snalazim u tom našem svijetu i na tome sam im jako zahvalan. Ljudi će uvijek pričati i to je normalno, ali na to ne treba reagirati, nego prihvatiti kao sastavni dio posla i javnog života.

Osjećaj odgovornosti i vjetar u leđa

Kazalište je vaša baza i često se smatra “najčišćim” oblikom glume, dok televizija donosi popularnost i prepoznatljivost – gdje vi osobno osjećate veću odgovornost, a gdje veću slobodu?

- Jednaku odgovornost osjećam prema svakom aspektu našeg posla. To je jedna stvar koju me moj tata naučio, ali i nešto što sam usvojio gledajući njega. Svemu pristupam s velikom srećom i radošću i želim izvući maksimum za sebe, ali i odraditi zadatak na razini, kako bi i oni koji su mi taj posao povjerili bili zadovoljni.

Pobjeda u Zvijezde pjevaju 2023. otvorila vam je vrata i publici koja vas možda dotad nije poznavala - je li vam taj trenutak bio potvrda da ste na pravom putu ili svojevrsni pritisak da morate stalno dokazivati da to nije bila slučajnost?

- Taj cijeli projekt bio je jedno lijepo druženje, a pobjeda je bila, što bi se reklo, šlag na torti. Definitivno mi je dala vjetar u leđa i otvorila neka nova vrata. Iz tog projekta proizašla su i predivna prijateljstva i na tome sam jako zahvalan.

U ‘Tvoje lice zvuči poznato‘ gledamo vas u transformacijama koje djeluju gotovo nevjerojatno precizno - koliko zapravo rada, sumnji i možda nesigurnosti stoji iza tih nekoliko minuta “savršenstva” koje publika vidi?

- Stoji jako puno rada i discipline. Te dvije stvari su nešto što se očekuje od svakog kandidata, pa tako i od mene. Imamo predivno vodstvo na projektu - sa svakim mentorom, od Martine preko Helene do Alena, pravo je zadovoljstvo raditi. Iza kamera stoje veliki profesionalci koji sve rade s puno ljubavi i željom da se svatko od nas pokaže u najboljem svjetlu. Na nama je da se dobro pripremimo i što preciznije reagiramo na svaku uputu.

Posebno je zanimljivo što jednako uvjerljivo ulazite i u muške i u ženske uloge - postoji li neka transformacija koja vam je bila emotivno ili psihološki zahtjevnija nego što ste očekivali?

- Najemotivnija do sada bila mi je transformacija u Franka Sinatru jer su mi obje pjesme privatno jako važne pa sam i zasuzio. Jako sam zadovoljan kako je prošao nastup, a sada nas čeka još puno zanimljivih transformacija.

Kad “skidate” neku osobu, koliko vam je važnije pogoditi glas i tehniku, a koliko uhvatiti ono nevidljivo - energiju, karakter, stav - ono zbog čega netko jest to što jest?

- Trudim se u svojim transformacijama raditi na svemu, ali, što bi se reklo, s osjećajem za mjeru. Ne želim da to ispadne karikatura, nego da svaki segment – pokret, glas i energija – bude što bolje pogođen. U nekim transformacijama imitacija glasa ispadne odlična, a u nekima bude slabija, pa se tada više fokusiram na energiju i pokret. U svakom slučaju, radim na svemu da bude što bolje, a ono što uspije - izađe.

Perfekcionizam i samokritičnost

Djelujete kao netko tko ide do kraja, bez zadrške - imate li u sebi taj perfekcionizam koji vas gura naprijed ili vas ponekad i iscrpljuje?

- Mislim da, ako vam je stalo, u bilo kojem poslu uvijek težite perfekcionizmu i tome da što bolje obavite zadatak. Tako i ja. Volim svoj posao i svaki novi projekt radim s velikom radošću jer znam da ću iz njega izaći s nekom novom spoznajom o sebi ili drugima. U životu se vodim izrekom: “Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem.” Tako i kroz ovaj projekt nastojim što više napredovati, ne opirem se ničemu, nego učim iz svake transformacije i svakog komentara koji dobijem.

Show poput TLZP-a traži stalno nadmašivanje – kako se nosite s tim unutarnjim i vanjskim pritiskom da svaki sljedeći nastup mora biti još bolji?

- Iskreno ću reći - ne mora. I to je ljepota ovog projekta. Nemoguće je očekivati da je svaka transformacija dobra, a kamoli odlična. Jednom ste najbolji, jednom najgori, jednom u sredini. Pogotovo u sezoni kao što je ova naša, gdje su svi odlični pjevači i performeri. Kod nas često odlučuje kako će “sjesti” maska i karakter koji imitiramo, i čini mi se da će uvijek nijanse presuditi. Mislim da svatko od nas koji sudjeluje to mora imati na umu, ali i publika. To je jednostavno takav show - svakome nešto drugo leži, a samo jedan može biti taj koji je te večeri, po sudu žirija, najbolji.

Kada se sve to makne – kamere, kazalište, reflektori – kako izgleda vaš stvarni, privatni svijet? Što vas prizemljuje i vraća u ravnotežu?

- Svaki slobodan trenutak koristim za druženje s najmilijima, a ako sam baš umoran i ne mogu izaći iz kuće, pogledam neku seriju da se isključim. Slušam glazbu, vozim bicikl ili idem u šetnju, a ponekad i maštam o tome što bih volio raditi nakon što završe projekti na kojima trenutačno radim.

Najbitnija stvar u poslu

Koliko vam je u ovom poslu važno imati krug ljudi koji vas poznaju “prije svega” i ne gledaju kroz uloge i uspjehe?

- To je možda jedna od najbitnijih stvari u ovom poslu, ako ne i najbitnija. Imam sreću da imam i kolege i prijatelje izvan posla. Prijatelji s posla velika su mi podrška i rekao bih da si uzajamno “čuvamo leđa”. Prijatelji izvan posla jednako su važni - oni me često uspiju spustiti na zemlju i nakon razgovora s njima najrealnije sagledam situaciju. Jako sam im zahvalan, pogotovo onima koji su bili uz mene i u težim razdobljima.

Svaki javni posao nosi i određene žrtve – jeste li nešto putem morali svjesno pustiti ili izgubiti da biste danas bili tu gdje jeste?

- Mislim da svaki čovjek koji raste, razvija se i otkriva nove stvari u životu u nekom trenutku mora nešto izgubiti da bi nešto drugo dobio. Smatram to normalnim dijelom odrastanja, sazrijevanja i profesionalnog razvoja. Moramo neke stvari pustiti da bi drugima dali prostor.

Danas ste u fazi karijere kada vam publika vjeruje i prati vas - osjećate li već sada teret očekivanja da svaki sljedeći projekt mora biti veći, bolji, jači?

- Kao što sam rekao, vodim se time da svakim danom napredujem, ali se ne opterećujem time da nešto mora biti bolje od onoga prije. Svi projekti koje sam radio do sada bili su potpuno različiti - različiti procesi, ljudi, situacije. U svakom sam dao maksimum i trudio se cijelim svojim bićem ispuniti zadatak koji mi je povjeren. U svemu nastojim ostati svoj i to ne želim mijenjati.

I za kraj, kad maknemo sve etikete – glumac, pobjednik, talent, javna osoba – tko je zapravo Lovro Juraga i postoji li nešto što o vama još uvijek nitko nije uspio “pročitati”, a vi biste možda voljeli da se vidi?

- Neki su to možda već prepoznali, neki nisu, ali ja sam samo jedna normalna i vedra osoba koja voli svoju obitelj i najbliže ljude. Osoba koja uživa u životu i slijedi svoje snove.