Dragan Lukić Šegedin, javnosti poznatiji pod umjetničkim imenom Luky ili Lvky, već jako dugo nije izbacio novu pjesmu niti ga se može vidjeti u javnost, pa ipak njegove pjesme i dalje su rado slušane. Ovaj rođeni Splićanin, pjevač, autor, aranžer i producent, koji je oblikovao zvuk brojnih domaćih hitova, već duže vremena živi daleko od reflektora — na Korčuli, gdje vodi miran obiteljski život. Naš fotoreporter Duje Klarić snimio ga je lani na Hvaru u Starom Gradu s obitelji na festivalu brodova, mora i mornara, gdje je njegov otac Saša Lukić bio angažiran u organizaciji.
Zato je javnost ugodno iznenadila najava izdavačke kuće Croatia Records da se nakon čak 13 godina medijske pauze i posljednjeg albuma Hvala, Luky vraća na scenu. Mnoge je ova vijest baš oduševila.
Novi singl „Srce od zlata” službeno izlazi 15. rujna, a već sada ga možete pre-saveati na svim streaming platformama https://lnk.to/SrceOdZlata.Luky
Dragan Lukić Šegedin rođen je 3. ožujka 1970. u Splitu, gdje je vrlo mlad zakoračio u svijet glazbe. Najprije je svirao u bendu Tužne uši, a potom se priključio legendarnim Đavolima, s kojima je nastupao sve do 1992. godine. Sredinom devedesetih postaje važan član splitske grupe The Beat Fleet (TBF), gdje se istaknuo kao producent i aranžer. Surađivao je i s glazbenim velikanima poput Olivera Dragojevića, Dine Dvornika, Gibonnija, Urbana, Daleke obale i mnogih drugih.
No, pravi boom napravio je 2003. godine objavio svoj prvi samostalni album „Ararita“, koji je snažno odjeknuo na domaćoj sceni. Bio je to spoj dalmatinskog etna, popa i elektronskih elemenata. Album je dobio nagradu Porin za najbolji pop-rock album, a prepoznat je i po izuzetnom vizualnom identitetu, nagrađenom Porinom za najbolje likovno oblikovanje.
Na njemu su se našli hitovi poput „Moje zlato“, „Molitva“ i naslovna pjesma „Ararita“.
Osim uspjeha sa solo materijalom, Luky je višestruko nagrađivan za produkciju. Albumi TBF-a, poput „Maxon Universal“ i „Galerija Tutnplok“, osvojili su Porine upravo zahvaljujući njegovu produkcijskom pečatu. Bio je angažiran i u Udruzi Dalmacija, s don Ivanom Grubišićem.
Nesreća koja je promijenila sve
Još krajem osamdesetih, dok je svirao s Đavolima, Luky je doživio tešku prometnu nesreću. Na turneji krajem 1988. godine dogodila im se nesreća dok su išli na nastup u Niš. U nesreći je Luky teško stradao i bio je klinički mrtav, a to je znatno utjecalo na nastavak njegovog glazbenog puta, kao i na rad na vlastitoj duhovnosti, pisao je Story.
U jednom je trenutku bio, kako je ispričao, i klinički mrtav, što je na njega ostavilo dubok trag. Upravo taj događaj odveo ga je prema duhovnim i mističnim disciplinama — meditaciji, jogi, kabali i hermetizmu. Ta iskustva prenio je u svoje tekstove i glazbu, zbog čega su njegova djela često opisivana kao introspektivna, meditativna i „izvanvremenska“.
Posljednjih desetljeća Luky je odlučio stati sa strane i prepustiti glazbenoj sceni mlađe generacije. Umjesto reflektora, odabrao je miran život na Korčuli, gdje živi sa suprugom liječnicom i njihovim sinovima. Bavi se prirodom, maslinama, ribolovom i lovom, a povremeno se pojavi na ponekom događaju ili festivalu.
Iako je oduvijek bio tajnovit oko svoje privatnosti, svojedobno se šuškalo o njegovoj vezi s Blankom Vlašić, no nijedno od njih to nikada nije potvrdilo, pisao je Story.
Svoju je obitelj uvijek čuvao od medija. Nikada nije otkrivao detalje o supruzi i sinovima, želeći im osigurati mir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....