Na domaćoj glazbenoj sceni posljednjih godina malo je imena koja su izazvala toliko pozornosti kao Grše. Za jedne je najuspješniji hrvatski reper svoje generacije, za druge glas mladih, a za treće fenomen koji je gotovo preko noći osvojio vrhove trending lista, streaming servisa i koncertnih pozornica. No iza tog famoznog "preko noći" krije se gotovo desetljeće rada, odricanja i upornosti.
Grgo Šipek, 31-godišnjak iz Trilja, danas je jedan od najprepoznatljivijih domaćih glazbenika, čovjek čije pjesme broje desetke milijuna pregleda, izvođač koji je postao prvi hrvatski glazbenik na vrhu Billboardove ljestvice za Hrvatsku singlom "Mamma Mia", a uskoro ga očekuje i najveći koncert karijere – 24. listopada u Areni Zagreb. Međutim, njegova priča nije započela na velikim pozornicama. Počela je u Trilju.
U gradu u kojem je odrastao, igrao nogomet s prijateljima i krajem srednjoškolskog obrazovanja napravio prve glazbene korake. S prijateljem Mateom Đonlićem, poznatijim kao Đona, osnovao je grupu III. čin, a put ga je nakratko odveo i u Njemačku, gdje je radio prije nego što se ponovno vratio glazbi. Upravo ga je to životno iskustvo dodatno učvrstilo u odluci da se želi ozbiljno baviti glazbom.
Uspjeh ‘preko noći‘
Mnogi danas vide samo uspjeh, ali rijetki se sjećaju godina koje su mu prethodile. Godine stvaranja u skromnim uvjetima, hladnim podrumima, neizvjesnosti, snimanja pjesama bez velikih budžeta i borbe za mjesto na sceni. Upravo je zato nedavno, prilikom otvaranja vlastitog studija i izdavačke kuće "Blockstar" rekao da uspjeh ne dolazi preko noći nego nakon godina rada koje javnost često ne vidi.
U međuvremenu su se o njemu pisali brojni naslovi. Analizirali su se njegovi tekstovi, komentirao stil života, stvarale predrasude o trap i rap sceni te donosili zaključci o čovjeku kojeg većina zapravo nikada nije upoznala.
No dok su drugi stvarali sliku o Grši, on je stvarao karijeru. Dok su jedni raspravljali o njegovim pjesmama, on je punio dvorane. Dok su ga jedni slavili, a drugi osporavali, on je gradio obitelj.
Danas, uoči najvećeg koncerta svoje karijere, pred nama nije samo Grše glazbenik, nego Grgo Šipek, suprug, otac, vjernik i čovjek koji, unatoč uspjehu, i dalje tvrdi da je najveće bogatstvo pronašao daleko od reflektora.
Dječak iz Trilja
Kad ga pitamo kakav je bio mali Grgo Šipek, odgovor dolazi bez zadrške.
– Bio sam sasvim obično dijete iz Trilja. Najradije se sjećam djetinjstva bez mobitela i društvenih mreža, kada smo dane provodili vani, igrajući nogomet i družeći se s prijateljima. Odrastanje u manjoj sredini naučilo me da cijenim jednostavne stvari i ljude oko sebe. Već tada sam bio uporan i tvrdoglav kada bih nešto zacrtao. Glazba je bila dio mog života, ali nisam odmalena znao da će postati moj poziv. Tek sam s vremenom shvatio da kroz glazbu mogu najbolje izraziti sebe i ono što osjećam, govori iskreno.
Danas je jedan od najpoznatijih glazbenika u Hrvatskoj – njegove pjesme slušaju srednjoškolci, studenti, roditelji, pa čak i oni koji nikad nisu bili dio rap kulture, no put do uspjeha nije bio unaprijed ispisan.
Njegovi roditelji, priznaje, imali su iste dvojbe kao i većina roditelja čije dijete odluči krenuti nesigurnim umjetničkim putem.
– Kao i većina ljudi, vjerojatno su imali određene sumnje jer je glazba neizvjestan i zahtjevan put. Ipak, odluka da se ozbiljno posvetim glazbi bila je prvenstveno moja. Od početka sam znao da ću morati sam uložiti puno rada, vremena i odricanja kako bih ostvario ono što želim. Više od samog talenta vjerovao sam u upornost i trud, a upravo su me te osobine dovele do mjesta na kojem sam danas.
Na pitanje od koga je naslijedio glazbeni talent ne traži zasluge u jednoj osobi.
– Ne bih mogao izdvojiti jednu osobu. U mojoj obitelji nije bilo profesionalnih glazbenika, ali glazba se uvijek slušala. Odrastao sam uz različite izvođače i stilove pa sam od svega pomalo uzimao ono što mi se sviđalo. Teško je reći od koga sam naslijedio glazbeni dar jer mislim da se velik dio toga oblikovao kroz godine slušanja, istraživanja i rada. Na moj glazbeni ukus utjecali su brojni domaći i strani izvođači, ali jednako tako i životno iskustvo. Glazba koju danas stvaram rezultat je svega što sam slušao, proživio i osjećao tijekom godina.
Godine koje nitko nije vidio
Danas se često govori o milijunskim pregledima i rasprodanim koncertima, no malo tko vidi godine koje su prethodile uspjehu. Grše ih nije zaboravio.
– Oblikuju me svakodnevno. Mislim da čovjek nikada ne bi smio zaboraviti odakle je krenuo. Kada se sjetim tih dana, sjetim se koliko smo željeli uspjeti i koliko smo bili spremni žrtvovati za glazbu. Iskreno, tada nisam razmišljao o Arenama i desecima tisuća ljudi. Sanjao sam o tome da ljudi čuju moje pjesme i da se u njima pronađu.
Bilo je teških trenutaka. Bilo je neizvjesnosti. Ali ne i odustajanja.
– Bilo je teških trenutaka i sigurno sam se nekad pitao hoće li se sav trud isplatiti, ali nikada nisam ozbiljno razmišljao o odustajanju. Najteže je bilo nositi se s neizvjesnošću, ali upravo te situacije nauče čovjeka strpljenju i vjeri u vlastiti put.
Na pitanje sjeća li se trenutka kada je prvi put osjetio da se nešto veliko događa s njegovom karijerom, bez zadrške odgovara:
– Ne postoji jedan trenutak koji bih mogao izdvojiti. Sve se događalo korak po korak. Svaka pjesma, svaki koncert i svaki novi uspjeh bili su pomicanje granica. Kada vidiš tisuće ljudi kako pjevaju tvoje stihove, tada shvatiš da to što radiš ima smisla.
‘Suza‘ kao dio njegova života
Među pjesmama koje su obilježile njegovu karijeru posebno mjesto zauzima "Suza". Mnogi je smatraju jednom od njegovih najosobnijih pjesama. Nije slučajno.
– U toj pjesmi ima puno mene i mojih iskustava. Naravno da svaka pjesma prolazi kroz određenu umjetničku obradu, ali emocije koje nosi potpuno su iskrene. Kroz "Suzu" sam želio prikazati dio puta koji sam prošao. Mislim da su upravo zato ljudi tako snažno reagirali na tu pjesmu – govori nam Grše.
Upravo zato publika u toj pjesmi prepoznaje nešto stvarno. Ne samo stihove. Nego život.
– Kada pišem, uvijek krećem od onoga što osjećam, pa makar priču kasnije proširio ili prilagodio. "Suza" je sigurno jedna od emocionalno važnijih pjesama koje sam napisao jer nosi dio mene na vrlo iskren način.
U pjesmi se također spominju motivi odrastanja, borbe i puta prema uspjehu, na kojem mu je važno bilo ostati vjeran svojim korijenima:
– To mi je bilo iznimno važno. Uspjeh nema smisla ako putem izgubiš sebe. Nikada se nisam bojao uspjeha, ali sam bio svjestan da čovjek vrlo lako može zaboraviti odakle je krenuo. Trilj me oblikovao kao osobu i mnogo toga što jesam danas nosim upravo iz tog razdoblja života. Ondje su moja obitelj, prijatelji i uspomene koje su me izgradile. Često se vraćam tim danima, ne zato što živim u prošlosti, nego zato što me podsjećaju na ono što je zaista bitno.
Slava i predrasude rap scene
Slava i nagla popularnost, kaže, često izgleda glamurozno izvana, ali nosi i svoju cijenu, te priznaje da ga je sve to iznenadilo:
– Najviše me iznenadilo koliko se brzo promijeni svakodnevni život. Odjednom više nisi anonimna osoba i ljudi imaju mišljenje o tebi i prije nego što te upoznaju. Bilo je trenutaka kada sam poželio pobjeći od svega i imati malo više mira, ali to je sastavni dio ovog posla. Trudim se ne dopustiti da me uspjeh promijeni kao čovjeka. Promijenio mi je životne okolnosti, ali ne i vrijednosti. I dalje najviše uživam u jednostavnim stvarima, vremenu provedenom s obitelji i ljudima kojima vjerujem.
Trap i rap scena često nose brojne stereotipe. Grše ih je tijekom godina osjetio na vlastitoj koži.
– Naravno da jesam. Ljudi često stvore sliku na temelju nekoliko pjesama ili naslova koje pročitaju. U početku me to možda više pogađalo nego danas, ali s vremenom shvatiš da ne možeš kontrolirati tuđe mišljenje. Nisam nikada imao potrebu dokazivati tko sam. Oni koji me poznaju znaju kakav sam privatno – mirno će Grše.
A privatni Grgo je, kaže, sasvim druga osoba:
– Privatni Grgo puno je mirniji od Grše kojeg publika vidi na pozornici. Pozornica je mjesto gdje izbacujem emocije i energiju, dok privatno najviše cijenim mir, obitelj i normalan život.
Rafaela – žena koja je bila tu prije svega
Najveći dio njegove životne priče nemoguće je ispričati bez supruge Rafaele. Upoznali su se nakon njegova povratka iz Njemačke. Danas zajedno odgajaju dvoje djece. A Grše bez zadrške priznaje koliko je važnu ulogu odigrala u njegovu životu.
– Jako puno. Upoznali smo se nakon mog povratka iz Njemačke i od samog početka među nama je postojalo razumijevanje. Osvojila me svojom jednostavnošću, dobrotom i načinom na koji gleda život. Bila je uz mene i onda kada nije bilo velikih koncerata, uspjeha i svega što danas imamo. Prošli smo zajedno razna životna razdoblja i upravo zato njezina podrška za mene ima posebnu vrijednost.
Potom izgovara rečenicu koja možda najbolje opisuje cijeli naš razgovor.
– Obitelj koju smo stvorili najveći je uspjeh u mom životu. Rafaela pak kaže da je javnost upoznala samo jedan dio čovjeka s kojim dijeli život.
– On je prije svega suprug i otac. Nije osoba koja voli biti u centru pažnje izvan pozornice. Privatno je vrlo povučen, emotivan i brižan. Prisjeća se i vremena kada nisu postojale velike dvorane, nagrade ni milijuni pregleda.
– Vidjela sam koliko voli glazbu i koliko radi, ali mislim da nitko od nas nije mogao predvidjeti razmjere svega što će se dogoditi. Ono što sam od početka znala jest da nikada ne odustaje od onoga u što vjeruje. Imao je jasnu viziju i bio je spreman raditi za svoje snove bez obzira na prepreke. Zato me njegov uspjeh danas ne iznenađuje koliko me veseli. Znam koliko je truda, odricanja i rada stajalo iza svega.
Kako je slava promijenila njihov život
Slava je promijenila okolnosti, kaže Rafaela, ali ne i temelje.
– Više je putovanja, obveza i manje spontanosti nego prije. Međutim, ono najvažnije nije se promijenilo. Naša obitelj i dalje funkcionira na isti način kao i prije svih uspjeha. Mislim da Grgu slava nije promijenila kao čovjeka. I dalje jednako cijeni svoje prijatelje, obitelj i ljude koji su bili uz njega od početka. Ako se nešto promijenilo, onda je to možda samo veća odgovornost koju osjeća prema svima koji ga prate i podržavaju.
Danas su roditelji dvoje djece. I upravo je očinstvo, priznaje Grše, najviše promijenilo njegov život.
– Očinstvo me promijenilo više nego bilo što drugo. Danas sam sigurno emotivniji nego prije i puno više razmišljam o budućnosti. Najviše ga, kaže, raduju male stvari.
– Najljepši trenuci s djecom nisu veliki događaji, nego oni svakodnevni – igra, šetnje, zajednički odlazak na more ili večeri provedene kod kuće. Djeca čovjeku promijene prioritete i daju novi smisao svemu što radi.
A na pitanje što bi volio da njegova djeca jednog dana kažu o njemu, odgovara bez razmišljanja:
– Volio bih da jednog dana za mene kažu da sam bio dobar otac, da sam uvijek bio uz njih i da su u meni imali oslonac bez obzira na sve. Rafaela se na to samo nadovezuje.
– Grgo je prekrasan otac. Unatoč brojnim obvezama, uvijek je tu za djecu i mene. Kod kuće nema nikakvih zvijezda ni pozornica, on je samo jedan običan tata koji se igra, čita priče, mijenja pelene, smije se s njima i uživa u njihovu društvu.
Vjera, zahvalnost i ono što ostaje
Posljednjih godina Grše često govori o vjeri i zahvalnosti. Ne kao o javnoj poruci, nego kao o osobnom osloncu.
– Vjera mi daje mir. Bila mi je oslonac i u najtežim trenucima kada možda i nisam znao kako će se neke stvari razvijati. Najvećim blagoslovom smatram svoju obitelj i zdravlje. Vjera me naučila da budem zahvalan i kada stvari ne idu onako kako sam zamislio. Rafaela vjeruje da je upravo to jedan od razloga zašto ga uspjeh nije promijenio.
– Mislim da odgovor leži u njemu samome i u načinu života koji je vodio prije uspjeha. Važnu ulogu imaju i ljudi kojima je bio okružen te životne situacije kroz koje je prolazio. Vjera ga je usmjerila na pravi put te mu daje mir i ravnotežu. Smatram da mu je jedan od najvećih ciljeva bio stvoriti obitelj, a upravo mu je ona dodatni poticaj za borbu i napredak. To mu je oduvijek bilo najvažnije. Dodaje i ono što smatra ključnim.
– Nikada nije zaboravio odakle dolazi niti ljude koji su bili uz njega prije uspjeha. Upravo zato mislim da ga uspjeh nije promijenio. On vrlo dobro zna što je u životu prolazno, a što ostaje zauvijek.
Novac, uspjeh i ono što se ne može kupiti
U njegovim pjesmama često se spominju luksuz, novac i uspjeh. No privatno na te stvari gleda drukčije.
– Glazba je često način da pojačaš emociju ili ispričaš priču. Ne treba svaki stih promatrati doslovno. Naravno da uspjeh donese određenu financijsku sigurnost i mogućnosti koje prije nisi imao, ali ne mislim da me to promijenilo kao čovjeka, te naglašavam da su najvažnije stvari ostale iste.
– Danas na materijalne stvari gledam puno mirnije. Lijepo je moći nešto priuštiti sebi i obitelji, ali novac nikada nije bio krajnji cilj. Vrijeme, zdravlje, obitelj i mir puno su vrjedniji od bilo koje materijalne stvari.
Pred Gršom je Arena Zagreb. Najveći koncert njegove karijere. Istodobno, otvorio je vlastiti studio i izdavačku kuću kako bi pomogao mladim glazbenicima.
– Na neki način jest najveći. Kada se sjetim odakle smo krenuli, ovo danas djeluje nestvarno. Puno mi znači što mogu pomoći mladim glazbenicima jer u njima često vidim sebe na početku karijere. Znam koliko znači kada netko vjeruje u tebe i pruži ti priliku i sretan sam što je novi projekt zaživio.
– Sretan sam što zbog novootvorenog studija postoji interes, a završavam i pjesme koje će uskoro izići. A pred Arenu osjeća ono što je osjećao i na početku. Uzbuđenje. I zahvalnost.
– Pred velikim koncertom u Areni Zagreb 24. 10. osjećam veliko uzbuđenje, ali još više zahvalnost.
Trag koji želi ostaviti iza sebe
Kada ga Rafaela danas gleda, najponosnija je na jednu stvar. Ne na koncerte. Ne na nagrade. Ne na brojke.
– Najponosnija sam na to što je ostao svoj. On je ostao isti čovjek kakvog sam upoznala prije svih koncerata, nagrada i velikih pozornica. I dalje ga najviše vesele obitelj, prijatelji i jednostavni trenuci. Naravno da sam ponosna na sve što je postigao u glazbi, ali još sam ponosnija na to kakav je suprug, otac i čovjek. To su stvari koje za mene imaju najveću vrijednost.
A kada podvuče crtu ispod svega što je ostvario, ni Grše ne govori o brojkama. Govori o ljudima. O obitelji. O vrijednostima. I o tragu koji želi ostaviti iza sebe.
– Najponosniji sam na to što sam ostao vjeran sebi i ljudima koji su od početka bili uz mene. Volio bih da iza mene ostane trag čovjeka koji je iskreno radio ono što voli, koji nije zaboravio odakle dolazi i koji je obitelj uvijek stavljao na prvo mjesto.
Možda je upravo u toj rečenici najbolje objašnjen fenomen Grše. Jer iza jednog od najuspješnijih domaćih glazbenika ne stoji samo priča o hitovima, milijunima pregleda i punim dvoranama. Stoji priča o dječaku iz Trilja koji je ostvario svoj san, ali pritom nije zaboravio tko je bio prije nego što su se upalili reflektori.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....