Amanda Seyfried, miljenica Hollywooda i zvijezda filmova ‘Mamma Mia!‘ i ‘Les Misérables‘, poznata i po elegantnim crvenim tepisima, nedavno je otkrila kako je morala napraviti veliku promjenu u svom životu i neočekivani korak u karijeri - godinu dana nije koristila botoks kako bi u potpunosti ušla u novu filmsku ulogu Ann Lee u filmu ‘The Testament of Ann Lee‘, s kojom je već osvojila svijet.
Pravilo bez šminke i bez botoksa
Za povijesni mjuzikl ‘The Testament of Ann Lee‘, koji je režirala Mona Fastvold, Seyfried se potpuno odrekla estetskih intervencija. Čak je i šminka stavljena na čekanje: redateljica Fastvold uvela je strogo pravilo na setu - “bez šminke”. To je značilo da Seyfried nije smjela šminkom prikrivati svoje lice, bore, mimiku - sve je ostalo prirodno, kako bi autentično utjelovila Ann Lee, osnivačicu religijskog pokreta Shakera iz 18. stoljeća.
- Volim svoje male beauty rituale, ali znala sam da moram stati. Vrijedilo je svake bore – priznala je glumica.
Kako je prihvatila žrtvu
Seyfried je otvoreno govorila o tome kako je ovo “veliki zadatak” za glumicu koja je navikla brinuti o izgledu, ali i o tome da je ta odluka bila nužna za vjerodostojnost njenog lika:
- Godinu dana nisam mogla koristiti botoks. To je bio veliki zadatak… Kad sam ga prvi put probala, pomislila sam: ‘Ovo je nevjerojatno’, jer se jako često mrštim. Ali onda se sve vratilo – i to na način koji je bio potpuno nužan za sav posao koji sam radila. Na premijeri filma na Toronto International Film Festivalu izjavila je:
- Doista smo morali nešto žrtvovati, ali vrijedilo je. Svaki je dan bio zabavan. Nismo samo preživljavali – procvjetali smo. Dodala je i da joj odricanje od botoksa i drugih sitnih estetskih rituala nije palo toliko teško koliko bi mnogi mislili.
- Ja sam glumica, to je moj posao i to je ono što volim raditi. Sve to mi zapravo ne treba u životu, jednostavno mi se sviđa. Ali stvari koje volim mogu žrtvovati, barem malo. Naravno da mogu.
Najduže ovacije u Veneciji
Žrtva se itekako isplatila – film je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu i publika je nakon projekcije ustala na noge. Pljesak je trajao čak 15 minuta, što je najduže ovacije ovogodišnjeg festivala. Amanda je navodno zaplakala dok je stajala među ekipom filma, dirnuta tom reakcijom, prenosi People.
U tiskovnoj konferenciji na Veneciji Seyfried je rekla da je za ulogu morala “osloboditi se” - osjetila je da su pravila režije (bez šminke, botoksa i s potpunom emocionalnom ranjivošću) stvorila prostor da istraži svoj lik do krajnjih granica.
Redateljica Fastvold istaknula je kako je upravo Seyfried bila njezin prvi izbor jer može prenijeti “nježnost, dobrotu, ali i snagu i ludilo” lika koji utjelovljuje.
Estetika, pritisak i prirodnost
Amanda Seyfried se u javnim nastupima prije i nakon filma često osvrće na ljepotu i očekivanja industrije. Prije ovog projekta, rekla je da s vremena na vrijeme koristi botoks jer se često mršti, a to stvara linije na čelu i između obrva - no upravo su te linije koristile njezinoj izvedbi u ovom filmu.
Ograničenja poput zabrane šminke nisu bila samo tehnička nego su imala svrhu: omogućiti glumici da na ekranu bude što prirodnija, da njezino lice odražava emocije - čak i one sirove i neuredne - bez korektivnih intervencija.
Novo poglavlje u karijeri
Za 39-godišnju glumicu ova je uloga poseban izazov i prekretnica. Nakon godina glamuroznih uloga, odlučila je pokazati svoje pravo lice – doslovno. Publika i kritika jednoglasni su: Amanda Seyfried nikada nije bila uvjerljivija.
Odbacivanje estetskih intervencija shvatila je ne kao gubitak, nego kao mogućnost da pokaže svoj talent, emociju, nesavršenost - ono što se često skriva. Reakcija publike i kritike, naročito ovacije u Veneciji, potvrđuju da autentičnost - čak i ako uključuje bore, prirodni izraz lica, nepravilnosti - može imati veću težinu nego blistav i ispeglan izgled.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....