Izgledaju stravično, padaju u nesvijest dok ih nose... Znate li zašto metalci nose maske? Ovo je tako zanimljiv fenomen!

Kada je američki avangardni metal bend Imperial Triumphant 2015. odlučio da njihov imidž treba osvježenje, razmišljali su o corpse paintu, sablasnoj šminki populariziranoj u black metalu 90-ih. No njihov pjevač i gitarist Zachary Ezrin kaže da su ubrzo shvatili koliko bi to zahtijevalo truda – i koliko bi neugodni bili rituali nakon koncerta:

„Upravo si razvalio koncert, a sada moraš sjediti iza pozornice i skidati šminku.”

Umjesto toga, odlučili su nositi upečatljive zlatne maske inspirirane art deco arhitekturom 20-ih 20. stoljeća, iako su i one donijele probleme kad su se zagubile tijekom transporta, piše The Guardian.

„Morali smo odsvirati jedan koncert gdje je Steve (Blanco, basist) nosio novu masku koju smo sastavili od dijelova. Otišli smo u neku mađarsku kostimografsku trgovinu i jednostavno počeli skupljati stvari i slagati ih.”

Ili, kako kaže Alpha, maskirani i bezimeni frontmen portugalskog black metal benda Gaerea:

„Kad se počneš znojiti, ne vidiš ništa, ne možeš disati ni pjevati ako nastupaš s maskom.”

„Prošle godine svirali smo u jako malom klubu u Stuttgartu: prepuno, bez ventilacije. Ne sjećam se puno tog koncerta jer sam jednom ili dvaput izgubio svijest od toplinskog udara.”

Unatoč praktičnim problemima i otežanom headbanganju, sve više velikih imena žanra odlučuje nositi maske. Ghost, Sleep Token i Slaughter to Prevail dosegnuli su razinu glavnih izvođača festivala i arena, dok (uglavnom) skrivaju svoj izgled iza teatralnih maski.

Otkako je popom prožeti prog metal benda Sleep Token zavladao TikTokom 2023., pojavili su se i drugi maskirani žanrovski hibridi poput President i Cenobia, koji su privukli sličnu pažnju.

Mnogi od tih izvođača u svoj zvuk uklapaju pop – Sleep Token, President i francuski bend Sunborn spajaju teške gitare s elektronikom i melodičnim vokalima, dok Ghost ima melodijski štih nalik ABBA-i.

S druge strane, neki su potpuno ekstremni, poput Portala, Briquevillea, Batushkae i Kanonenfiebera. Kao i većina metal scene, riječ je uglavnom o muškom fenomenu – možda zato što kostimi omogućuju izražavanje koje bi izvan pozornice bilo ismijano – ali postoje i žene s maskama, poput Cenobie i Maria Franz iz nordijske skupine Heilung.

„Ulazimo u drugačiji psihički modus”, kaže Alpha na pitanje zašto su maske tako privlačne. „Znam ljude koji trče maratone i kažu da nakon nekog vremena sve prestaje biti teško i uđeš u trans. Isto je i s nama.”

Iako nikada nije bilo ovoliko maskiranih metal bendova kao danas, fenomen nije nov.

Kada je Slipknot eksplodirao 1999., njihov izgled – benda u kombinezonima s maskama punim šiljaka – učinio je njihovu glazbu još više zastrašujućom.

Još ranije, bend Gwar iz Virginije sredinom 80-ih postao je prvi maskirani metal bend koji je zaista odjeknuo. Njihov koncept nasilnih ratnika s planeta Scumdogia parodirao je teatralnost bendova poput Iron Maidena, koji su slijedili tradiciju šok-rokera kao što su Alice Cooper, Kiss, Arthur Brown i Screamin’ Jay Hawkins, piše The Guardian.

„U Gwaru smo se rugali tome kako su metal bendovi koketirali sa sotonizmom i čudovištima, ali samo površno”, objašnjava gitarist Mike Derks, poznat kao Balsac the Jaws of Death. „Mi smo rekli: ‘Što ako je to stvarno?’”

S pretjeranim likovima i kostimima, uključujući pokojnog frontmena Davea Brockieja, Gwar je podignuo grotesku na novu razinu. Sve je bilo DIY, ukorijenjeno u umjetničkom obrazovanju i buntovništvu. Maske su omogućile satiru veću od života: na pozornici su „ubijali” figure od kraljice Elizabete II. do Vladimira Putina, a prošle godine i Elona Muska te Donalda Trumpa, što je izazvalo bijes krajnje desnice.

Slično Gwaru, iako suptilnije, mnogi današnji bendovi imaju vlastite mitologije. Ghost se predstavlja kao subverzivna crkva koja štuje đavla, s papom kosturom kao frontmenom, dok Sleep Token svoje pjesme naziva „ponudama” bogu Sleepu. Maske i anonimnost omogućuju bendovima stvaranje cijelih multimedijskih svjetova u koje fanovi mogu uroniti.

Za Imperial Triumphant, njihove zlatne maske produbljuju metaforu glazbe: kaotični ritmovi inspirirani jazzom odražavaju propadanje nekadašnjeg sjaja New Yorka iz 20-ih. „Naše maske se stalno raspadaju”, kaže Ezrin. „Zlato doslovno otpada – to predstavlja propadanje tog veličanstvenog bića.”

Šire gledano, kaže Ezrin: „Maske postoje u svim društvima tisućama godina. One uklanjaju osobu i predstavljaju lik: boga, pretka ili drugo biće. To je posebno snažno u heavy metalu, koji se temelji na konceptualnoj estetici.”

Problem je što maske često potiču fanove da otkriju tko se krije iza njih. Tobias Forge otkrio je svoj identitet kao frontmen Ghosta 2017., dok Sleep Token i dalje čuva misterij unatoč opsesivnim pokušajima otkrivanja.

Za Alphau iz Gaerea, maske su način da se ukloni kult ličnosti: „Nije mi važno tko izvodi glazbu koju slušam. Želim da se ljudi fokusiraju na glazbu.”

Unatoč svim poteškoćama, svi se slažu da maske produbljuju umjetnost. „Čak i 2026., s milijun maskiranih bendova, i dalje pokušavamo biti jedinstveni”, kaže Ezrin. Derks dodaje da mu je drago vidjeti nove bendove: „Bend sam postaje predstava, a ne samo svjetlosni efekti i pirotehnika.”

I, na kraju, maske omogućuju glazbenicima da istraže različite strane sebe. Kada skine kostim, Derks priznaje: „Nije mi toliko ugodno biti zvijezda kada sam to zapravo ja, a ne lik.”