Mlada pjevačica iz Sinja Ameli Dinarina Šimić (13), kojoj je pozornica prirodno stanište još od ranog djetinjstva, ove će godine predstavljati Hrvatsku na Dječjem Sanremu, jednom od najuglednijih svjetskih glazbenih festivala za djecu i mlade.
Prijavila se na online natjecanje za djecu u dobi od 8 do 15 godina. Stručni žiri festivala Sanremo Junior, nakon preslušavanja svih pristiglih snimki odabire kandidate koji su zadovoljili kriterije za prolazak. Iz svake zemlje može biti odabran po jedan kandidat, pod uvjetom da zadovoljava propisane kriterije, a njihove izvedbe na festivalu prati orkestar od 32 člana.
Iza Ameli su već zapaženi uspjesi na međunarodnim natjecanjima, Grand Prix u Sloveniji, ali i nezaboravno iskustvo sudjelovanja u emisiji "The Voice Kids Hrvatska", na kojem je osvojila i publiku i mentore. Iako je još vrlo mlada, Ameli iza sebe ima godine rada, glazbenog obrazovanja i snažnu podršku obitelji i mentora, koji su prepoznali njezin talent i pomogli joj da ga razvija s ljubavlju i disciplinom.
U razgovoru nam je iskreno ispričala kako je izgledao njezin prvi nastup pred nepoznatom publikom, što joj znači glazba, kako doživljava velika natjecanja, ali i kako uspijeva uskladiti školu, glazbene obveze i djetinjstvo.
Kako si se počela baviti glazbom i kada si shvatila da te pjevanje doista ispunjava?
– Imala sam četiri godine kada sam prvi put zapjevala ispred nepoznatih ljudi, bila sam s bakom i djedom u toplicama u Makarskoj, u jednom restoranu. Gospodin, koji je tamo pjevao, pozvao me da zapjevam s njim jer sam cijelo vrijeme pjevala iz svega glasa. Kada mi je bilo sedam godina, nastupila sam na dječjem natjecanju "Mikrofon", organiziranom u Sinju, te osvojila prvu nagradu publike. Tada sam shvatila da se predobro osjećam na pozornici i da bih ponovo željela zapjevati pred ljudima, tako su počeli nastupi s glazbenom školom i pjevanje.
Tvoja obitelj i učitelji su važan dio tvoje priče. Tko je najviše utjecao na tvoj glazbeni razvoj?
– Da, zahvalna sam dragom Bogu što me okružio predivnim ljudima koji me usmjeravaju na mom glazbenom putu. Najviše moram zahvaliti profesorici Teani Kovačević, koja me usmjerava i podučava pjevanju i apsolutna mi je podrška u radu. Članica sam njezine Udruge "Music Talents Split". S ostalom djecom usavršavamo višeglasje, u čemu osobito uživam, a i međusobno se družimo, što je jako lijepo.
Mama i tata su bili prvi koji su primijetili moj talent. Kada mi je bilo šest godina, upisali su me na početnički solfeggio u Glazbenoj školi "Jakov Gotovac" u Sinju kod profesora Petra Župića. Sada završavam osnovnu glazbenu školu, smjer flauta u klasi profesorice Maje Tomašević, sviram u školskom puhačkom orkestru kod profesora Mislava Glavine.
Od profesora glazbene škole moram još istaknuti profesoricu Melinu Melki, profesoricu Majdu Krolo, profesora Mislava Norca i profesora Ive Jerkunice koji su me svojim pristupom svaki put osnažili da ne posustanem. Ne smijem zaboraviti ni "Talent show", koji se održava u mojoj Osnovnoj školi Ivana Lovrića u Sinju, cijeli kolektiv podržava i njeguje dječje talente.
Često sam sudjelovala te osvojila nagrade. Svi navedeni utječu na moj glazbeni put i neizmjerno sam im zahvalna, podržali su me i Splitsko- dalmatinska županija te Turistička zajednica grada Sinja.
Osvojila si Grand Prix i prvo mjesto na međunarodnom festivalu u Sloveniji, možeš li nam opisati taj trenutak i što ti je prolazilo kroz glavu?
– Malo sam bila pod stresom jer sam mislila da neću ništa osvojiti, konkurencija je bila prejaka, tu su bila djeca od osam do 18 godina. To mi je bilo prvo sudjelovanje, a kada su na kraju rekli: "Grand Prix osvaja Ameli Dinarina Šimić", sreća je bila toliko velika da sam poželjela skočiti do neba".
Kako se pripremaš za natjecanja poput tog, s obzirom na to da dolaze izvođači iz raznih zemalja, različitih stilova?
– Svakodnevno pjevam i slušam glazbu, idem češće na satove pjevanja kod moje mentorice kako bi me pripremila da budem što bolja. Inače, pohađam i dodatne sate engleskog jezika kako bih mogla komunicirati bez problema s djecom iz cijelog svijeta i kako bi mi izgovor dok pjevam stranu glazbu bio što bolji.
Sudjelovala si u "The Voice Kids". Kako bi opisala svoje iskustvo u toj emisiji i što si naučila tamo?
– "The Voice Kids" je najuzbudljivije iskustvo u mom životu. Sve je bilo predivno. Kad sam došla na blind audiciju i vidjela četiri stolice, osjetila sam veliko uzbuđenje. Jako sam željela da mi se barem jedan mentor okrene. Na audiciji sam bila prva i trebalo je probiti led, ekipa s HRT-a me ohrabrila i kada sam stala na pozornicu, samo sam se prepustila pjesmi i emociji.
Kada su se počeli okretati svi mentori, mislila sam da sanjam, ta sreća se ne može opisati. I onda četiri mentora, wow! Željela sam se uštipnuti da provjerim je li spavam.
Ali i da se nisu okrenuli, ja bih i dalje nastavila pjevati i uživati u glazbi jer natjecanja nisu bitna, tu se stječe iskustvo, a bitan je rad koji će sigurno netko prepoznati. Tu sam se uvjerila i u ono što me je moja mentorica Teana učila: da trebam uživati u pjesmi i pjevati iz duše, kao i da pobjeda nije važna, već sve ono što spoznaš i naučiš na putu.
Omiljeni dio natjecanja mi je ipak činjenica da sam stekla jako puno novih prijatelja iz cijele Hrvatske, čujem se s njima svakodnevno, idemo jedni drugima na rođendane... zbližila sam se čak i s "vojsićima" iz druge sezone, jako sam sretna zbog toga.
Nakon ispadanja u polufinalu, roditelji su mi nabavili mojeg najdražeg mačka Micka. Obećali su mi ako ne prođem u finale stiže Micko! Tako da i dalje pjevam i imam prilike za pjevanje, a imam i svog Micka. Da sam bila u finalu samo bih imala finale, a ne i Micka s kojim provodim dane, njemu pjevam, s njim učim, spavam- ma sve, S obzirom na to da je Micko kućni mačak, vani ga nosim u prozirnom ruksaku.
Je li ti to iskustvo pomoglo da se osjećaš sigurnije na pozornici i pred publikom?
– Svaki nastup, pa i onaj najmanji, pomaže da se osjećam sigurnije na pozornici, ali nastup na "The Voice Kidsu", s takvom glazbenom produkcijom, i takvom predivnom ekipom je zaista nešto što me obilježilo i utjecalo na mene. Malo ljudi dobije ovakvu priliku u životu.
Sada se pripremaš za Dječji Sanremo, kako izgleda tvoja svakodnevna priprema i što ti je najvažnije kod odabira pjesme?
– Da, za Sanremo sam već gotovo spremna, sad ću svakodnevno raditi na vokalu, finesama i sudjelovati u raznim nastupima kako bih bila što sigurnija. Kod odabira pjesme mi je najbitnija emocija, lijepe riječi i poruka pjesme.
Osjećaš li pritisak pred tako veliki nastup ili se više veseliš?
– Ne osjećam trenutačno pritisak, vesela sam i zahvalna Bogu što mi je dao priliku predstavljati Hrvatsku na tako velikom svjetskom festivalu. S veseljem ću dati sve od sebe kako bih svoju domovinu predstavila u najboljem svjetlu.
Koje te pjesme, izvođači ili žanrovi najviše inspiriraju i utječu na tvoj stil pjevanja?
– Volim slušati sve žanrove, ali pop-glazbu ipak malo više. Često slušam i glazbu koja je zahtjevnija za pjevanje. Céline Dion i Ariana Grande su pjevačice koje su mi inspiracija i sigurno utječu na način mog izražavanja, ali volim uvijek dodati i ono nešto samo moje.
Kada se pripremaš za nastup, što ti je najviše bitno?
– Najbitnija mi je podrška mojih bližnjih. Kada su oni uz mene znam da radim ispravnu stvar. Pomažu mi roditelji i djed i baka iz Sinja, koji me uvijek voze i dovoze gdje god trebam. Inače, ne bih mogla sve stići. A baka i djed, i ostala rodbina iz Slavonije, iako su daleko, uvijek mi daju podršku i dolaze na moje nastupe.
Koji su ti glazbeni ciljevi za idućih nekoliko godina?
– Voljela bih napisati, uglazbiti i izdati svoju vlastitu autorsku pjesmu ili možda ostvariti suradnju s nekim tko piše odlične pjesme, s odličnim aranžmanima. Svakako ću dalje nastaviti pjevati i baviti se glazbom, te snimati covere na TikToku.
Ako bi mogla surađivati s jednom velikom zvijezdom, tko bi to bio i zašto?
– Dakako, želja mi je zapjevati s Céline Dion, ali znam da je ona bolesna i da se to sigurno neće ostvariti. Zanimaju me njezine vokalne tehnike, tajne upjevavanja i uspjeha.
Što bi poručila djeci i mladima koji se također žele baviti glazbom, ali se boje početi?
– Neka samo pjevaju, ako se boje, neka pokušaju pronaći mentora koji bi radio s njima, na njihovom samopouzdanju, nastupima, sceni. Nije u glazbi bitno samo pjevanje, već cjelokupan dojam. To je kao u sportu, na talentu se mora raditi.
Kako balansiraš školu i glazbene obveze u svakodnevnom životu?
– Iskreno, nekada je baš teško. Voljela bih da dan ima 72 sata, da mogu stići sve i imati vremena koliko želim, za pjevanje, prijatelje i putovanja. Svaki sam dan ujutro u školi, a popodne na flauti, orkestru, pjevanju, solfeggiu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....