Meri Goldašić (31) je hrvatska influencerica i bivša natjecateljica šeste sezone showa MasterChef Hrvatska. Rođena je u Šibeniku, a odrasla u Bariloviću. Prije nego što se pojavila u MasterChefu, radila je kao marketing stručnjakinja, no popularnost je stekla prvenstveno na društvenim mrežama, posebice na TikToku i Instagramu, gdje dijeli humoristične sadržaje i osobne životne priče, koje su joj donijele vjernu publiku.
Tijekom sudjelovanja u kulinarskom showu osvojila je 18. mjesto, no to ju nije spriječilo da nastavi graditi svoju online prisutnost. Poznata je po iskrenom i duhovitom pristupu, a otvoreno govori o osobnim iskustvima, uključujući estetske zahvate poput operacije nosa i korištenja filera. Također dijeli detalje iz privatnog života, a jedan takav detalj je vezan i za njeno zdravstveno stanje.
Kobna dijagnoza
Majka je dvoje djece i u razgovoru za Net.hr. progovorila je o epilepsiji s kojom se bori već dugi niz godina. Kako je rekla, ovo je prvi put da je ovako javno progovorila o životu s dijagnozom epilepsije.
- Vrlo rano sam počela živjeti sama, a napadaj nisam imala od 2006. godine. I dalje pijem antiepileptike svaki dan jer mi pružaju sigurnost. Ono što mogu reći sa sigurnošću je da me ta bolest u tako mladim godinama samostalnog života, držala daleko od loših utjecaja. Strah koji sam imala od povratka napadaja podsvjesno me gurao u ispravnijem smjeru i zdravijem načinu života. Rano sam shvatila koliko su kvalitetan san i odmor važni za organizam i minimiziranje rizika od napadaja.
U razgovoru je otkrila da postoje stvari koje bi voljela raditi, ali zbog epilepsije ili straha od napadaja je ograničena.
- Voljela bih se više prepustiti adrenalinu. Na primjer, skočiti s padobranom. No to se ne preporučuje osobama s epilepsijom. Videoigre i fotosenzibilne aktivnosti me nikad nisu privlačile, ali vjerujem da to može biti još jedna prepreka za mnoge s istom dijagnozom. Moji su se napadaji događali ili u snu ili unutar prvog sata nakon buđenja. Počinjali bi grčenjem ruku, nakon čega bih pala u nesvijest i cijelo tijelo bi se grčilo. Trajali su nekoliko minuta, oči bi se prevrnule, a znalo bi doći i do nekontroliranog mokrenja. Nakon svakog napadaja, bila bih hospitalizirana pet do sedam dana tijekom kojih bi liječnici pokušavali pronaći novu terapiju. Potraga za idealnom terapijom i točnom dijagnozom bio je dug i težak proces, ali sav trud dr. Bošnjaka se isplatio. Ne znam radi li još uvijek, ali ona me doslovno spasila i želim joj ovim putem od srca zahvaliti.
Napadaj na javnom mjestu
- Jedan od napadaja dogodio mi se na maturalcu tijekom osnovne škole. Djeca koja su bila sa mnom u sobi doživjela su šok, nisu znala što napraviti, ali su odmah potražila pomoć profesora. Njihova brza reakcija bila je presudna i ubrzo sam bila hospitalizirana. Mislim da bi u školama trebalo educirati djecu o postupanju u takvim situacijama jer nisu rijetke, a pravovremena pomoć može doslovno spasiti život, rekla je za Net.hr.
Vožnja auta
- S obzirom na to da napadaj nisam imala od 2006. godine, smijem voziti. Moji nalazi su uredni, a kontroliram se jednom godišnje. U skladu s tim produžujem i vozačku dozvolu. Prilično kasno sam položila vozački ispit, vjerojatno me podsvijest tjerala da čekam, ali sada vozim bez problema, uključujući i noćnu vožnju. Trudim se raditi sve što je u mojoj moći da tako i ostane.
‘Ne znam kako izgleda život bez epilepsije‘
- Dijagnozu sam dobila kasno, negdje u petom razredu osnovne škole, ali prvi napadaji su počeli već s konvulzijama u mojoj drugoj godini života. Zapravo, ne znam kako izgleda život bez epilepsije pa nemam konkretan odgovor na to pitanje. Želim istaknuti da me epilepsija ne definira kao osobu niti tražim sažaljenje. Gledam je kao motivaciju da držim do zdravih navika, izbjegavam stresne situacije i živim život s pozitivnim stavom. Iskreno, osjećam se sretno i vjerujem da je roditeljima bilo puno teže nego meni. Sjećam se suza svoje majke nakon mojih napadaja i voljela bih da sustav podrške za roditelje djece s epilepsijom bude bolji. Nijedna majka ne zaslužuje prolaziti kroz takvu brigu sama, iskreno će Meri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....