Kakvi junaci, kakve antičke tragedije? - pita Mišo Kovač, glazbena legenda o čijem će se životu koncem ljeta početi snimati film ‘MIŠO‘, u režiji Vinka Brešana.
Našeg najpopularnijeg pjevača koji je prodao apsolutno najviše albuma na ovim prostorima zasmetalo je, iskreno govori, što su ga najavljujući film o njemu prozvali ‘junakom našeg doba‘, uspoređujući njegov privatni život s antičkom tragedijom, piše Klara Rožman za Jutarnji list.
- Ja sam običan čovjek. Niti sam junak nekog doba, niti živim antičke tragedije - odrješito govori Mišo, i nastavlja:
- Najgori trenutak mog života bio je kada su mi ubili sina Edija, na kojeg mislim svakog dana. To je žalost, to je bol, to je nešto što ja još uvijek proživljavam, ali ne pristajem da me zbog toga zovu nekakvim junakom antičke tragedije. Moja supruga Lidija i ja živimo normalni, miran život. Sretan sam što smo zajedno, što je uz mene žena koju volim najviše na svijetu, koja me skupila i digla na noge u vrijeme kada sam bio polulud zbog smrti mog sina, koja je pomogla i meni i mojoj kćeri Ivani kada nam je bilo najteže.
Moju Lidiju ja volim kao što nikoga nisam u životu volio i želim da to bude istaknuto u tom filmu što se snima o meni, jer sve drugo bila bi laž. Lidija je bila i ostala uz mene i kada je bilo lijepo i kada je bilo ružno i teško i kada nitko nije bio blizu mene. Ja danas govorim kako jest: ja nemam prijatelja! Nikad ih nisam ni imao. Ja imam svoju publiku i svoju Lidiju koja mi je i žena i prijateljica, koja je moje sve - kaže Mišo, dok se novinarka Jutarnjeg lista vraća na razgovor o filmu koji se za par mjeseci počinje snimati.
Legendu su u nedjelju posjetili članovi filmske ekipe, na čelu s Vinkom Brešanom. Zna li onda Mišo tko će ga glumiti i hoće li on ‘amenovati‘ glumce?
- Ne. Ja sam pristao na to da se snimi film o meni samo zbog mog dugogodišnjeg poslovnog suradnika i obiteljskog prijatelja Tomislava Madžara kojeg cijenim i kome vjerujem. Neću se ja petljati u te filmske stvari - govori Mišo koji se, podsjetimo, kao glumac 1972. godine pojavio u filmu ‘Poslijepodne jednog fazana‘ u kojem su glumili i Rade Šerbedžija te Igor Galo.
Legenda sada neće glumiti, no možda će skupa sa svojom Lidijom otići na filmski set da vidi kako to glumci igraju Mišu Kovača, kroz smijeh kaže Mišo, koji uz voljenu ženu uživa u Dalmaciji, u svom Strožancu. Na pitanje kako je, odgovara:
- Kao i Hrvatska, malo dolje, malo gore - kaže iskonski Hajdukovac koji je naravno pratio nedavna napeta zbivanja na nogometnom terenu.
- Hajduk je meni u srcu. Prvi puta sam se pojavio na utakmici Hajduka 1956. godine. Imao sam 15 godina, već sam bio u juniorskoj nogometnoj momčadi Šibenika na mjestu vratara, a u Split sam išao velikim brodom koji je bio usidren u šibenskoj luci iz koje je isplovljavao u 3 sata ujutro.
Brod bi u 9 ujutro dolazio u Split u kojem ja tada nisam nikog poznavao. Šetao bih ulicama i čekao 3 popodne kada su se igrale utakmice Hajduka, kluba koji je stvorio Dalmaciju onakvu kakva je ona danas. Hajduk je uvijek imao dobre igrače, strašne, ali najbolji igrač Hajduka svih vremena, najbolji igrač koji je ikada zaigrao u Hajduku, bio je Bernard Vukas. Mi smo u životu bili prijatelji, ponosan sam na to.
Cijeli moj život vezan je za Hajduk, jer i ja sam u Splitu na festivalu prvi puta pobijedio samo dan prije nego li je Hajduk u Beogradu slavio. Te ‘71 Partizan je vodio 3:0, a Hajduk ga je pobijedio s 4:3 i postao šampion. Svi su se prije te utakmice kladili na Partizan, nitko se prije tog festivala nije kladio na mene. Ja te ‘71 u Splitu nisam bio favorit, ali sam pobijedio, baš kao i Hajduk - podsjeća Mišo i nastavlja:
- Hajdukovac sam, ali imam potrebu čestitati igračima Rijeke. Zaslužili su - kaže Mišo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....