Pjevačica Indira Vladić u simpatičnom je instastoryju otkrila kako je zaradila svoje prve novce u životu za željenu obnovu garderobe.
Šetnja kroz kukuruzište s njezinom kujicom Blue, naime, probudila joj je sjećanje na mladenačke dane i vapaje upućene roditeljima da bi sebi htjela kupiti nešto nove odjeće.
Pa je uz objavljenu fotografiju ispričala što su joj uzvratili i kako je došla do svoga prvog zarađenog džeparca.
"Joj, kukuruza. Kada vidim kukuruz, odmah se sjetim svojih 14 godina. Imala sam sjajnog susjeda, gospodina Stipu, magistra poljoprivrede. Roditelji su mi rekli: ‘Ako želiš nešto kupiti, moraš zaraditi...‘ ispričala je Indira i nastavila:
"Tako sam molila gospodina Stipu da me uključi u posao, kako bih zaradila za majice i hlače."
Prisjetila se i kako je izgledao njezin prvi posao u životu, poljoprivredni.
"Izvlačili smo metlice od 7 ujutro do 7 navečer. Bilo je teško, ali najljepše je bilo negdje oko 9 ujutro kada bismo napravili malu pauzu za doručak. Imali smo prikolicu od traktora, pa bismo se zavučene ispod nje najedale paštete i kruha. Živjeli kukuruzi!" - s puno je emocija poručila pjevačica rođena i odrasla u Županji.
U djevojačkoj dobi, pak, Indira je u Županji radila i uredski posao u Županijskom uredu za opću upravu, a paralelno je svirala u orkestru limene glazbe.
Kad je postala članica grupe Colonia s puno je uzbuđenja čekala radijsku premijeru njihove prve pjesme "Nek vatre gore sve" na Vinkovačkom radiju, jednom se prisjetila kako su je tada, gostujući u studiju, otpjevali nekoliko puta zaredom i vrlo rzo shvatili da su zanimljivi publici. Donijeli su odluku da iz Slavonije presele u Zagreb i ondje grade karijeru.
"Četiri godine sam radila kao državna službenica i šefu rekla: ‘Šefe ja vam tako volim glazbu, želim probati‘, na što je on uzvatio: ‘Ali Indirice, mi tako tebe volimo! Evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene, krene, ako ne - ti se nama vrati...‘.
U Zagreb sam došla s jednim koferom, apsolutno ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i od tada sama zarađujem. Prvo su mi društvo bili svi zagrebački konobari.
Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj, pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: ‘Dragi Bože, daj mi koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti...‘.
Prvi susjed mi je bio Jasensko Houra, on bi s cigaretom dolazio kod nas poslušati nas, bio nam je mentor. Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala za Mercedes A klase, rekla sam sebi tada da sam uspjela! Nedavno mi je Houra rekao: ‘Pa kud sam ti prodao taj auto, baš je bio dobar..." - pričala je u radijskom eteru kroz smijeh Indira o svojim počecima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....