Glumica Nina Violić gostovala je u emisiji "Nedjeljom u 2", gdje se osvrnula na svoju deset godina staru misao da se, unatoč svemu, trebamo što više smijati i sebe ne shvaćati preozbiljno, prenosi HRT. Danas upozorava da je društvo dobrim dijelom zarobljeno u prošlosti i pod utjecajem političkih sila koje ga vuku unatrag.
Poznata po britkom jeziku i nesputanom nastupu, Violić godinama izaziva podijeljene reakcije.
Dok je jedni hvale zbog autentičnosti, drugi joj lijepe etikete. U razgovoru je spomenuto i kako ju je glumac Leon Lučev svojedobno opisao kao "pankerski bezobraznu", aludirajući na njezinu sirovu energiju i direktnost.
– Jesam u svojim nekim ranim godinama sazrijevanja imala tu obranu. Jesam bila divlja i jesam bila bezobrazna, i to je neki dio mene. Sve stoji kao nekakva obrana užasno osjetljivog i sramežljivog bića. Bila sam užasno sramežljivo stvorenje, ali sramežljivo do te mjere da kad bih u pubertetu došla u poštu i tražila marku, zacrvenjelo bi mi se cijelo lice i uši – kazala je Violić.
Smatra da se ipak "izartikulirala".
– Mene je gluma naučila u životu jako puno toga o sebi. I gluma je stvarno neka samospoznajna priča. Ja mislim da ne postoji ništa na svijetu što te može više natjerati da učiš o sebi kao što je gluma. Jer sam i kroz život i, naravno, kroz to što radim postala neka osoba koje se danas ne stidim, ni svoje krhkosti, ni svoje nježnosti, ni svoje gluposti, ni zbunjenosti. I nemam više potrebu za tim gardom da sam opasna – izjavila je, prenosi HRT.
Navela je da bez glume ne bi bila ista osoba jer joj je upravo taj poziv omogućio duboko suočavanje sa sobom.
– Gluma je kopanje po sebi, po svojim najintimnijim, najkrhkijim i najtežim mjestima. Tako da se ustvari moraš suočiti negdje sa sobom, i tamo gdje si mislio da ti to nisi, tamo gdje si bio potpuno uvjeren da to nije dio tebe, upravo je tamo najzanimljivije. Tako da je gluma apsolutno neka spoznajna profesija – objasnila je, prenosi HRT.
Otkrila je da je scena oduvijek privlačila njezinu pažnju, osobito kroz koncerte i rokersku energiju, i da je zbog toga zapravo i zavoljela nastupe, a ne samo kazalište. Iako nikad nije razvila ozbiljniju pjevačku vještinu, uživala je u glumi kao načinu da bude na sceni.
Ističe kako današnje društvo često zaglavi u prošlosti i ne živi u sadašnjem trenutku.
– Moraš biti dovoljno mudar, dovoljno blesav, dovoljno veseo, moraš imati dovoljno puno ljubavi i neke hrabrosti da ne živiš u toj prošlosti, jer nas sve gura da se referiramo na prošlost. A to jednostavno nije današnje vrijeme, to nije realno. To sve skupa je hipnoza, to nema veze s današnjim trenutkom, onim što se događa danas na planetu. Pokušavam shvatiti ovaj svijet, premda ga ne mogu shvatiti, ali pokušavam biti otvorena za sve novo što je došlo, što nas je iznenadilo. Mi smo već dosta stari i želimo sve vratiti na postavke koje više na svijetu ne postoje – rekla je.
Violić priznaje da je i dalje optimist, ali da je s godinama naučila osloboditi se iluzija i tereta mladenačke neupućenosti. Kazalište joj i dalje pruža izazove, ali danas je najviše motivira podržavati druge – otkrivati i pratiti talentirane ljude koji još nisu prepoznati, poput Tomislava Šobana, te im omogućiti da daju svoj maksimum na sceni.
– Sada me najviše vuče da podržim ljude za koje mislim da bi bili fenomenalni u kazalištu – izjavila je.
Smatra da je kazalište jedinstveno po kolektivnom činu, ono što svaki glumac izvlači iz sebe pred publikom postaje dio zajedničke priče, a ta svjesnost o zajedništvu i intimnom doprinosu drugih članova čini kazalište posebnim izazovom i iskustvom.
Komentirala je i borbu žena u kinematografiji.
– Ta je borba ipak donekle uspjela – kazala je i dodala da su danas uloge za žene mnogo sadržajnije i raznovrsnije, te da postoji sve više scenarija koji se bave njihovim životnim problemima, prenosi HRT.
Dodala je kako je razgolićavanje u suvremenom kazalištu i filmu krhko i nježno, istovremeno zastrašujuće, te prikazuje cijeli život, bolno i lijepo, za razliku od seksističkih scena iz prošlosti, gdje se gole glumice tretiralo površno i bez stvarnog konteksta.
Violić ne razmišlja o zaključivanju karijere, ali kaže da je odustala od žurbe i želja, nastojeći se otvoriti novim prilikama. Dodala je da uživa u dugotrajnim procesima razvoja projekata, primjerice predstave koju je režirala i filmskog projekta na kojem trenutno radi, te da se raduje ulogama koje će je ponovno oduševiti, poput Elizabete, Marije Stuart kod Matije Ferlina.
Osvrnula se na svoj citat iz 2016. godine u kojem tvrdi da je protiv svih groznih vijesti, poput rata i ubijanja, jedini lijek zezanje i smijeh.
Kaže kako se toga i dalje drži te je poslala nedvosmislenu poruku, u svojem stilu.
Za kraj ističe oštru, ali i duhovitu lekciju o egu, upozoravajući koliko nam može blokirati kreativnost i vidljivost stvarnog sebe.
– Okrutna sam prema njemu. Jer znam koliki je to nametnik. Znam da kad imaš veliki ego, ti kreativno ustvari ne možeš ništa. Ti nisi sposoban, ti vidiš samo sebe. S egom se moraš u životu boriti jer su ljudi kojima vlada ego neki jako, jako smiješni karakteri – kaže Violić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....