Thompson je svojevremeno dao opsežan intervju Frankfurt Allgemeine Zeitungu (FAZ). Intervju na kraju nije izašao, ali ga je Marko Perković Thompson objavio na svojoj stranici.
Ovo je dio:
FAZ: Idemo na vašu glazbu. Gdje ste u jednostavnom selu u dalmatinskom zaleđu naučili čitati note i svirati glazbeni instrument?
MPT: Nisam školovani glazbenik i nisam pohađao glazbenu školu. Sva glazba koju sam napravio je samo iz sluha i osjećaja za glazbu. Završio sam ugostiteljsku školu, a glazba je bila moj hobi. Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Relativno brzo sam počeo skladati i pisati pjesme i to mi je išlo od ruke te sam potpuno zavolio glazbu i ona mi je bila već u mladosti veliki izazov i ljubav koju sam svakodnevno pratio i istraživao.
U ovoj sredini nisu postojale velike mogućnosti za glazbeno razvijanje jer tradicionalno ispjevavanje i sviranje nekakvih instrumenata bilo je daleko od današnje moderne popularne glazbe. Međutim ta glazba iz prošlosti ima svoju posebnu vrijednost i tu emociju najbolje shvaćaju oni koji su iz kraja odakle su i korijeni te glazbe. U prošlosti su se tim melodijama i različitosti pjesmama ljudi znali prepoznavati. U svim tim izvedbama ima puno bogatstva i ljepote i ti stari napjevi u svojim dijelovima mogu se dobro uklopiti i u ovo vrijeme, a i biti inspiracija i glazbenim djelima ovog vremena. Međutim, ta teorija i znanje nisu najbitniji da bi mladi čovjek sazrio i postao dobar glazbenik koji svojom glazbom može privući publiku.
FAZ: Da niste za Hrvatsku ono što je Ceca Ražnjatović za Srbiju?
MPT: Ne znam što ja značim za Hrvatsku ni što ona nekome znači! To je zbilja smiješna usporedba niti ima ikakvu poveznicu.
FAZ: Ceca Ražnjatović puni stadione u Srbiji, Vi punite stadione u Hrvatskoj.
MPT: Ali naši glazbeni stilovi su drugačiji. Koliko znam ona radi turbo folk glazbu a ja sam kantautor pop rock glazbe. Gledajući na glazbene žanrove to su dva različita stila kao dva različita svijeta. Moram priznati da ne razumljen tu glazbu, a niti je mogu osjetiti. Ne vidim nikakvu poveznicu osim kako kažete punimo stadione. U glazbi se ne traži povezanost takvih pojava tko skuplja više ili manje ljudi.
FAZ: Imate li zapravo strane uzore?
MPT: Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC/DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i Finski bend Nightwish, interesantna je njihova progresivnost s primjesom klasike koja je uz sve to još i kvalitetno isproducirana.
JOŠ IZ INTERVJUA NA OVOM LINKU:
FAZ: Vaš nadimak Thompson nema nikakve veze s glazbom, potječe od američke strojnice - ali zašto ta strojnica?
MPT: Da, moj nadimak sam dobio prije nego li ću postati javnosti poznat. Naime, na samom početku rata, kada smo napadnuti od srpskog agresora, mi dragovoljci smo se na svakakve načine naoružavali kako bi se obranili. Prije nego sto će novo naoružanje biti podijeljeno ja sam dobio zadatak preuzeti nove prognanike i odvesti ih vozilom u Split na sigurno područje i nisam bio prisutan u tom trenutku kada su se dijelile nove puške. No, kada sam stigao između ostalih bila je i jedna stara američka puška iz ll svjetskog rata, vrlo teška i nezgrapna puška koju nitko nije htio i eto, slučajno je dopala mene. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Međutim te puške sam se vrlo brzo riješio, a nadimak Thompson je ostao.
FAZ: Dakle, da niste vozili civile toga dana, biste li dobili drugi nadimak?
MPT: Možda uopće ne bih imao nadimak. Meni taj nadimak ne smeta i on mi je jedna velika uspomena. Povezan je s obranom od agresora i postavljanje linije u Čavoglavama koja je ostala do kraja rata i koja je obranila taj dio Hrvatske time sto je četnike i jugoslavensku armiju zaustavila u pohodu prema Splitu. To su činjenice i taj događaj je ušao u legendu te Čavoglave nekad nepoznato selo danas je postalo najpoznatije selo koje simbolizira otpor i pobjedu u Domovinskom ratu. Tako da je taj moj nadimak povezan sa stvaranjem hrvatske države gdje sam i ja kao dragovoljac sudjelovao u njenom stvaranju na što sam ponosan.
Cijeli intrevju pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....