Osobna ispovijest zvijezde regije koja stiže u Split: priča o bolnom razvodu, majčinstvu, razlici između Hrvata i Srba

Anđelka Stević Žugić, nekoć poznata kao Anđelka Prpić, jedna je od najpopularnijih srpskih glumica posljednjih godina. Proslavila se 2015. humorističnom serijom “Andrija i Anđelka” s kolegom Andrijom Miloševićem i otad je sveprisutno lice na filmu, TV-u i u teatru diljem regije, s posebnim nagnućem prema komediji.

Glumila je u kinohitu “Jedini izlaz”, pretvorenom u seriju, “Nebesima” Srđana Dragojevića, “Šutnji”... Upravo je gledamo u kinima u komediji “Svadba”, a 9. veljače gostuje u Splitu s humorističnom monodramom “Šta me OPET snađe”. Dvostruki povod za intervju.

Kolektivna terapija s kokicama

Kako ste reagirali na vijest o rekordnoj gledanosti filma? Koja su bila vaša “realna” očekivanja?

- Iskreno, s velikom zahvalnošću i malo nevjerice. Znali smo da radimo važnu i prijeko potrebnu temu, i to s izuzetnim glumačkim timom s obje strane, ali takve stvari se nikad ne podrazumijevaju. Moja “realna” očekivanja bila su da film dopre do publike, da ih dotakne i nasmije, da se u njemu ljudi prepoznaju. Ovo što se dogodilo je poklon – dokaz da ljudi i te kako imaju potrebu za ovakvim pričama, ispričanim zajedno i bez zadrške. “Svadba” djeluje kao kolektivna terapija s kokicama. Drago mi je jer znači da smo ljudima pogodili živac – onaj smiješni, ali i onaj ljudski.

Jeste li tijekom snimanja slutili da bi film mogao postati takav megahit, uhvatili se u nekom trenutku s mišlju “to je to”?

- Postoje trenuci na setu kad se svi pogledamo i bez riječi znamo da se događa nešto posebno. Nije bilo “to je to, ovo je hit”, nego više: “Čekaj, ovo ima dušu”. A publika dušu prepozna brže nego bilo kakav marketing.

Kako je došlo do toga da baš vi odglumite lik Dragane “Gage” Dimitrijević, asistentice srpskog ministra Vuka Dimitrijevića (Dragan Bjelogrlić)? Je li Gaga pronašla vas ili vi nju?

- Rekla bih da smo se pronašle uz obostrani pristanak. Bila sam uključena u kreiranje Gage. Zajedno s piscem i redateljem Igorom Šeregijem smišljala sam njezinu funkciju, biografiju, kostim itd. Ošišala sam se, recimo, za potrebe snimanja, na vlastiti “zahtjev”. Svjesno sam sebi poželjela zadatak koji do sada nisam glumila. Gaga mi je bila izazov baš zato što ne “traži” simpatije, već ih polako i nenametljivo osvaja.

Koliko ste imali prostora za komičnu spontanost i improvizaciju prilikom snimanja pojedinih scena?

- Dovoljno da dišemo, ali ne i da se razmahujemo (smijeh). Glumci umiju iz najbolje namjere da, praveći predivan šlag za tortu, poremete koru. Najbolje improvizacije nastaju iz discipline. Kad znaš točno tko si i gdje ideš, onda možeš skrenuti korak lijevo ili desno i da to bude živo, a ne kaotično. Rene Bitorajac je čovjek od kojeg treba učiti upravo kada je ova tema u pitanju. Divim mu se.

Vaš lik je hladnokrvna poslovna žena koja drži sve pod kontrolom. Ima li nešto Gage u vama, tj. koliko vi volite i uspijevate držati stvari pod kontrolom u životu?

- Ima, ali samo do prvog djeteta koje se probudi s temperaturom ili kad mi život kaže: “Nećeš ti danas ništa planirati” (smijeh). Volim kontrolu, ali sam naučila da je ponekad najveća snaga pustiti stvari da se dogode.

Kakav vam je bio osjećaj biti na setu s legendama ex-YU kinematografije? Čast? Možda trema?

- Velika čast i još veća odgovornost. Treme ima, ali one zdrave – koja te drži budnim i boljim. To su ljudi koji nose povijest filma, ali bez ikakve sujete. Od njih se uči kako o prostoru ispred kamere, tako i o odnosu prema radu, etici itd. Nisam bolji “masterclass” mogla zamisliti.

A s mladim glumcima poput Roka Sikavice, Nike Grbelje, Marka Grabeža, Denisa Murića...?

- Predivno. Toliko skromni u svojim veličinama. Zaljubljena sam u te nove generacije. Oni dolaze bez straha, s ogromnom energijom i iskrenošću. To te ili osvježi ili razotkrije – a ja biram osvježenje.

Publika kao partner

Imate li neku anegdotu sa snimanja u Crikvenici?

- Ne znam koliko je anegdota, ali svakako ću pamtiti zauvijek. Nakon što su kolege Marko Grabež i Roko Sikavica jednu večer blizu našeg smještaja vidjeli divlju svinju, živu i vrlo razigranu, imala sam strah i svaki put kada se smrači išla sam s nekim štapom i telefonom u ruci ne bih li dozvala brzo pomoć.

Koliko je jedan ovakav film bio potreban Hrvatskoj i Srbiji pa i regiji preopterećenoj politikom, nacionalizmom i njime izazvanim tenzijama, podjelama i predrasudama?

- Prijeko potreban. Mi smo se preumorili od teških tema koje nam se serviraju bez pauze. “Svadba” ne bježi od stvarnosti, ali je gleda kroz smijeh – a smijeh razoružava. Nacionalizam u mom rječniku ne postoji i nadam se da će uskoro netko pronaći lijek protiv njega.

Smatrate li da je baš zbog toga film postao kinohit?

- Mislim da jest. Ljudi su željeli predah, ali ne prazninu. Smijeh koji ima smisao.

Može li hit-film poput “Svadbe” poboljšati odnose u regiji, ublažiti tenzije i ukazati na sličnosti, a ne razlike među ljudima? Je li komedija idealna za tako nešto? Smiju li se Hrvati i Srbi (na)smijati samima sebi?

- Ne može sama, ali može otvoriti vrata. A kad se smijemo istim stvarima – već smo bliži. I da, Hrvati i Srbi ne samo da smiju, nego se i moraju smijati sebi. To je znak zrelosti.

Komedija je danas počesto politički korektna. Kako to komentirate?

- Komedija mora biti odgovorna, ali ne i uplašena. Ako se plaši – prestaje biti komedija. Granica je jasna: ne smiješ udarati slabijeg, ali smiješ bocnuti moćnog.

Što je za vas ključno za dobru komediju?

- Istina. Ako nema istine, nema ni smijeha – samo grimase.

Temu razvoda pretvorili ste u komediju u uspješnoj humorističnoj monodrami “Šta me OPET snađe” s kojom dolazite i u Split 9. veljače. Koliko je humor na tu temu katarzičan za vas i publiku?

- Razvod je bolan, ali humor ga pretvara u iskustvo, a ne u ranu. To je katarza – i za mene i za publiku. Kad se smijemo, prestajemo se sramiti.

Poželite li nekad prije predstave da ne glumite sve likove tako da se možete osloniti na partnera/partnericu na sceni?

- Naravno. Ali onda shvatim da je publika moj partner – i to vrlo zahtjevan. Ne možeš se sakriti, moraš biti iskren do kraja.

Kako publika reagira na vašu predstavu u Hrvatskoj, a kako u Srbiji?

- Manja je razlika nego što se misli. Smijeh je isti, samo su nijanse u tišini između aplauza.

A kako na predstavu reagiraju žene, kako muškarci?

- Žene se prepoznaju, muškarci se prvo brane – pa se onda prepoznaju (smijeh).

Ljetovanje na Braču

Prilaze li vam žene nakon predstave sa svojim pričama o razvodu?

- Da. Najčešće kažu: “Kao moj život da si prepričala”. Nerijetko se osvrnu na to da su mislili da sam u prirodi viša. A neizostavno pitanje je “Gdje je Andrija?”.

Koliko je vaše životno iskustvo oblikovalo predstavu i pripremilo vas na ulogu? Kako ste se uopće nosili s medijskom halabukom oko razvoda?

- Puno. Ali nisam pravila ispovijest, nego umjetnost. Medijsku halabuku sam preživjela tako što sam birala tišinu kad god sam mogla. I pametniju odluku nisam mogla donijeti.

Kakva su očekivanja od novog nastupa u Splitu, prvog nakon uspjeha “Svadbe”? Osjećate li se u Splitu kao na “domaćem” terenu?

- Očekivanja su mi velika i lijepa. Split ima temperament koji obožavam. Tamo se osjećam kao kod rođaka koje voliš, ali znaš da će ti sve reći u lice.

Koje vam je prvo i najdraže sjećanje na Split? Jeste li bili koji put u Dalmaciji na ljetovanju?

- Prvo ljetovanje sa svojim sinom bilo je upravo na Braču, pa smo svraćali i u Split. Svoju prvu glavnu filmsku ulogu snimala sam između ostalog i u Splitu. A tu živi i moj jako dobar prijatelj, čuveni Vinko Hvaranin koji me uvijek dobro i kvalitetno nahrani. Sada, nakon snimanja s Rokom Sikavicom, kao i Snježom Šiško, jedva čekam nekoliko dana Splita na njihov način, prijetili su nešto da će me naučiti kako vrijeme tu ima drukčiji ritam.

Kako se opuštate? Što vam je najdraže raditi kad ste slobodni?

- Muž kuha, djeca i ja postavljamo tanjure… večera s najboljim prijateljima i puuuuno smijeha bez razloga… masaža… kupovina cvijeća kod Cece i Dragana na Kalenić pjaci… pretresanje “shopping wish liste” s Anjom i Marom… putovanjaaaa… Da ne dužim, prijeći ćemo u drugi broj (smijeh).

Imate dvoje djece, u jednom intervjuu izjavili ste da vam je biti mama “privilegij” i da vam posebnu radost donosi dijete koje je ušlo u “najslađu fazu svog života”. Kako usklađujete obiteljske obaveze sa zgusnutim poslovnim rasporedom?

- Teško, ali s ljubavlju. Majčinstvo jest privilegij – i stalni podsjetnik da nijedna premijera nije važnija od zagrljaja kod kuće.