Večer u Veloj Luci teče u savršenom ritmu – more mirno, publika razdragana, emocije u zraku, a svaki novi izvođač diže atmosferu do vrhunca. Glazba odzvanja rivom, a sjećanje na Olivera živi u svakom tonu.
Marko Škugor je pjesmom “Majko, da li znaš” podigao publiku na noge, a kad je zapjevao “Pismo moja”, dogodilo se ono čarobno – tisuće glasova u jedan su otpjevale stihove, s jednakom snagom i nježnošću. Luka je na trenutak postala jedan veliki, zajednički glas.
A onda – Marko Tolja i trenutak večeri. S osmijehom i zaraznom energijom stao je pred publiku i najavio:
– A sad ćemo napraviti nešto što dosad nismo – mix Oliverovih pjesama! Ali trebam vas – morate mi pomoći!
Krenulo je nezaustavljivo: “Žuto lišće ljubavi”, “Svirajte noćas”, “Teško mi je putovati”, “Boliš me dušo”, “Svoju zvizdu slidin”… Tolja je publiku poveo kao dirigent emocija – veselo, iskreno i s poštovanjem. Ruke su bile u zraku, pjesma u svakom kutku luke, a osmijesi i suze na licima publike govorili su više od riječi.
I taman kad si pomislio da večer ne može postati dublja, Vlatko Stefanovski je – uz tišinu publike – zasvirao “Molitvu za Magdalenu”. Gitara je govorila umjesto riječi. Svaka nota odzvanjala je u duši. Bilo je to za rasplakati se od divote – tiho, dostojanstveno, gotovo sveto.
A u žestokoj, emotivnoj izvedbi pjesme ‘Još ovaj put‘, Dino Jelusić je otkrio po prvi put kako bi Oliver zvučao da je bio heavy metalac!
Većini nezamislivo, ali zvučao bi sjajno!
Dugo nismo čuli ovako uzbudljivo i svježe, drugačije ‘citanje‘ Oliverovog opusa. Bravo!
Koncert u čast Olivera i ove je godine pokazao da glazba nije prolazna – ona je vječna kad iza nje stoji ljubav. A večeras je cijela Vela Luka – voljela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....