Od nogometa je odustao u korist muzičke karijere jer je, među ostalim, sport iziskivao discipliniran život. Dalibor Brun preminuo je danas, u 77. godini života. U povodu toga podsjećamo na tekst objavljen na portalu Jutarnjeg lista 14. rujna 2024. godine, koji u nastavku donosimo u cijelosti.
Kao i Franka Sinatru, zvali su ga "The Voice". Taj Riječanin osebujnog, specifičnog glasa, već više od pola stoljeća na sceni, i u svojim sedamdesetima, kada mnogi pjevači pomalo odustaju od karijere, nije ugasio mikrofon. Trebao je nastupiti i na nedavnom CMC festivalu u Vodicama s novom pjesmom, emotivnom baladom "Ne znaš, dušo", za koju je tekst napisao Lući Slivar, a glazbu i aranžmane potpisuje Duško Rapotec, koji je ujedno i producent, ali je slijedom okolnosti bio spriječen. Početkom godine Brun je izbacio još dvije pjesme, "Noćas si u snove došla" i "Svanu jutra", čije autorstvo također potpisuju Slivar i Rapotec. Postojano i bez nametanja, Dalibor Brun prisutan je i dalje, više od 50 godina i s više od 50 snimljenih nosača zvuka.
Ipak, početkom 2020-ih, nakon malo duljeg izbivanja sa scene (posljednja pjesma koju je prije stanke objavio bila je "Teško mi" 2018. godine), mogao se steći dojam da se povukao. A onda je mnoge iznenadio pojavivši se u programu Nove TV za doček 2023. godine, što je izazvalo nemalu senzaciju. "Iskreno, i mene je iznenadilo koliko je publika pozitivno reagirala na moj nastup", komentirao je poslije. "Prije toga nisam na televiziji bio najmanje pet godina, čudno mi je uopće bilo kada su me se s Nove TV sjetili i zamolili da dođem otpjevati par pjesama u njihovoj emisiji. Došao sam, otpjevao, vratio se doma u Rijeku, a onda je s početkom Nove godine krenuo urnebes. Ni sam ne znam koliko me ljudi zvalo, slalo poruke, čestitalo mi, pitalo me vraćam li se na glazbenu scenu..."
Njemu je to, kaže, bio šok. "Mislio sam da su me svi zaboravili, što ne bi bilo nelogično, jer mene doista dugo nije bilo na glazbenoj sceni. Uz to, moji najnoviji hitovi stari su desetak, dvadesetak godina, a ima ih starijih i od pola stoljeća", rekao je.
To je na neki način bio i poticaj da se vrati. "Onda je proradila riječka veza", ispričao je. "Duško Rapotec rekao mi je da ima pjesme za mene i malo-pomalo nagovorio me na suradnju. Pjesme su mi se jako svidjele, odlučio sam ih snimiti."
Samostalnu karijeru započeo je, ako ćemo mjeriti po diskografskim izdanjima, 1973. godine, kad je u Jugotonu objavio svoj prvi LP "Voljenoj". No, njegovi počeci sežu još u šezdesete, kad je pjevao sa sastavom Uragani. Godine 1968. sudjelovao je na festivalu Melodije Istre i Kvarnera, s pjesmom "Okrutno more", za koju je muziku napisao Dario Ottaviani, tekst sam Dalibor Brun, a aranžmane Josip Forenbacher, te dobio drugu nagradu publike.
Potom je, iste godine, kao 19-godišnjak, prešao u slavnu Korni grupu Kornelija Kovača, s kojom je snimio njezine prve hitove ("Magična ruka", "Sonata", "Dzum-ram") i s kojima je ostao do 1969., kad ga nasljeđuje Dado Topić (kojeg pak 1971. nasljeđuje tada još anonimni Zdravko Čolić), a Dalibor Brun se otiskuje u samostalne, estradne vode. "Među nama pjevačima srednje generacije malo je onih koji nisu počeli s rockom", rekao je jednom za Globus. "Ja sam se okrenuo komercijali u trenutku kad rock nije bio dovoljno eksponiran", dodao je, naglasivši da tržište smatra bitnim u svakom poslu, pa tako i u pjevanju, no i da su "najveće zvijezde domaće estrade, uz rijetke izuzetke, karijeru započele kao rokeri".
O Brunovu angažmanu u Korni grupi postoji i anegdota, kako je do toga uopće došlo.
Prethodni vokal Korni grupe Dušan Prelević, u to vrijeme mlada nada beogradske scene, pjevao je u sastavu tek nekoliko mjeseci, kad je Korni grupa s pjesmom "Cigu-ligu" trebala nastupiti u Zagrebu na Jugoviziji. Prelević je na nastup došao prilično nakresan, i to je bio kraj njegove priče s Kornelijem Kovačem. U grupu je umjesto Prelevića uskočio Dalibor Brun, koji je s njima na Opatijskom festivalu izveo "Djevojčice mala" te snimio spomenute hitove.
Dalibor Brun rođen je 1949. u Rijeci, a manje je poznato da mu je u mladosti bila u opciji i nogometna karijera – bio je juniorski centarfor, a poslije je nekoliko puta zaigrao i u prvoj momčadi Dinama, uz legende poput Stjepana Lamze i Slavena Zambate. Stoga, kad komentira današnji nogomet pa kaže da mu se čini kao da se radi o dva različita sporta, govori to s autoritetom iskustva.
"Igrao sam u Rijeci i Dinamu. Nisu to bili neki veliki nogometni dani, ali čim obučeš nogometni dres, ti si u igri", rekao je jednom prilikom. "Meni se uopće ne sviđa ovo što se događa na terenima. Ne sviđa mi se više ni igra, ni igrači, ni suci, a ni publika. Sve se to previše profesionaliziralo. Ima sve više grubosti i u igri i na tribinama."
Od nogometa je odustao u korist muzičke karijere jer je, između ostalog, sport iziskivao discipliniran život. "A meni je to u mladosti bilo vrlo teško zbog prevelike želje za životom", objasnio je. "Nisam uspio uskladiti redoviti odlazak na spavanje i treninge sa svim ostalim. Tako sam se prebacio na drugi kolosijek..."
Usporedio je nogomet s pjevanjem, uz napomenu da igrači ipak imaju drugačiji tretman. "Ako jedan klub ili igrač igra loše, onda novine i navijači nastoje naći opravdanje za lošu igru", objasnio je, "a ako pjevač u jednom periodu pjeva loše, on je onda pokopan i od novina i televizije i publike."
Brun sa suprugom Jagodom živi u Viškovu, a prošle su godine proslavili i pedesetu godišnjicu braka.
"Valjda nema nitko od nas volje da traži nekog drugog", komentirao je u šali tajnu dugovječnosti njihove veze. "I slažemo se i posvađamo se, ali to se zna – bit će pomirba!" rekao je za IN magazin, u jednom od rijetkih intervjua što ih je dao – nikad se nije volio eksponirati, jedna je od medijski najmanje prisutnih zvijezda, spotove gotovo da nije snimao, a zazire i od fotografiranja te je njegov portfolio, unatoč višedesetljetnoj prisutnosti na sceni, prilično "mršav".
Nedavna pauza nakon koje se u velikom stilu vratio u novogodišnjem programu nije bila jedina u Brunovoj karijeri. "Svi koji me poznaju, znaju da sam nepredvidiv. U posljednje vrijeme zna mi se događati da malo snimam, malo ne", rekao je 2017. godine. "Mislim da sam najdulju pauzu napravio kad sam se intenzivno bavio ugostiteljstvom." (Naime, Brun i njegova supruga Jagoda godinama su držali tavernu u Ulici Ivana Zajca.)
Njegov posljednji studijski album, "Nema spavanja", obljavljen u Croatia Recordsu, izašao je 2004. godine, a u međuvremenu je, u nizu sličnih kolekcija, ta nakladnička kuća 2015. izdala i "The Best of Collection", s najvećim Brunovim hitovima. Njegovi su evergreeni redovito na repertoaru svatovskih bendova, pojedine pjesme odnosno refreni poput "Sve su se laste vratile sa juga" ili "Nisi ti više crno vino" ušli su u uzrečice i druge forme usmene kulture. Svakako je Brun jedna od najvećih zvijezda 70-ih i 80-ih, no ipak se apogej njegove karijere dogodio u devedesetima. Naime, Brunov album sa skladbama Đorđa Novkovića "Mega mix (29 hitova)" do danas drži rekord kao najprodavaniji album u povijesti hrvatske diskografije. Ta je činjenica pogotovo zanimljiva ako se uzme u obzir da Bruna tih godina nije bilo "nigdje" – nisu ga tražili intervjue, nije ga bilo na naslovnicama... "Na televiziji sam rijetko, na radiju moje pjesme ne puštaju jer su ih svrstali u kategoriju ‘ljiga‘", komentirao je 1994. u Globusu, "pa se često pitam kako kupci mojih ploča uopće znaju da ja postojim."
Nastupao je na svim važnijim festivalima – Splitskom, Zagrebačkom, Opatijskom, Vašem šlageru sezone i Beogradskom proljeću – a imao je i svoj TV show. Brojni su njegovi hitovi: uz već spomenute, tu su i "Miruj, miruj, srce moje", "Svi su znali da smo ljubovali", "Jedna žena plava", "Ako te pitaju za mene"... Za njega su pisali najveći skladatelji i tekstopisci: od Đorđa Novkovića, Hrvoja Hegedušića i Stipice Kalogjere do Maje Perfiljeve, Drage Britvića, Željka Sabola...
Pratio ga je glas da je na pozornici smrtno ozbiljan, no oni koji ga bolje poznaju kažu da je u privatnim situacijama posve drugačiji. "Što ćeš, takav sam i promijeniti se ne mogu. Kada nemam mikrofon u ruci, ja sam ti sasvim druga osoba", pričao je 1989. Goranu Pelaiću. "Naprosto, ne znam što mi je kada sam na pozornici. Ne mogu se jednostavno nasmijati. Ozbiljan sam ko..."
"Znam ja biti i ozbiljan, ali uglavnom sam neozbiljan", dodao je. "Ja uopće ne znam zašto su ljudi toliko zabrinuti i smrknuti. U životu se treba samo zafrkavati, veseliti se po svaku cijenu. Onda život ima nekakvog smisla. Ništa na brzinu. Polako se živi, bez žurbe, bez stresova. Na sve stignem", rekao je Pelaiću.
Brun je u mnogim razgovorima za medije zagovarao smirenost, hedonizam i prepuštanje životu. "Kada se dobro pojede, onda se može dobro i pjevati", jedna je od njegovih krilatica, a u spomenutom razgovoru za Globus 1994. izgovorio i svoj životni kredo: "Mozgu koji te vodi kroz život ne smiješ dopustiti da se zapali, pa da skreneš. Mislim da sam oduvijek bio čvrsto na zemlji, jer ja i danas volim gulaš na kiselo, tripice, popiti pivo sa svojim prijateljima ribarima..."
Više puta je spominjao i da se želi, pomalo zasićen pjevačkom karijerom, vratiti svojoj davnoj ljubavi, ribarstvu, i prodavati ribu na tržnici. "Ja sam nekad bio poznati ribar, ali s obale, na špare i ove sitne... I sad, ako to uspije, idem u ribare! Plac, štand i sve..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....