Engleska glumica Hannah Murray (36), najpoznatija po ulozi Gilly u Igri prijestolja, progovorila je o jezivom iskustvu koje je prošla kada ju je u kasnim dvadesetima privukao “wellness kult”. Murray trenutačno promovira svoju autobiografsku knjigu “The Make-Believe: A Memoir of Magic and Madness”, koja na police knjižara stiže 23. lipnja. U knjizi priča o pritiscima karijere te privlačnosti alternativnih, netipičnih rješenja za probleme s mentalnim zdravljem i stresom, piše Jutarnji.
- Lako je reći: “Meni se to nikad ne bi dogodilo!”, ali ne znate što vam se može dogoditi - rekla je Murray za The Guardian i dodala: - Nisam imala pojma da ću proći kroz išta od onoga o čemu govorim u knjizi. Nisam sebe vidjela kao taj tip. Obrazovana sam, iz obitelji srednje klase... Mislila sam: “Pametna sam. Donosim dobre odluke.” E, pa, donijela sam užasne odluke.
Dodala je kako je važno razumjeti zašto ljudi upadnu u kultove i razne sheme umjesto da ih se naziva idiotima i glupanima.
Nju je isprva privukla “iscjeliteljica energijom”, koju naziva Grace, a koja joj je pomogla da 2017. godine lakše podnese jako teško snimanje hvaljenog filma Detroit oskarovke Kathryn Bigelow. A pomogla je kroz “iscjeliteljsku” seansu koju je naplatila 150 dolara. Hannah se bolje osjećala nakon seanse. Sljedeći korak bilo je sudjelovanje na “mističnoj radionici”, a onda su uslijedile još mnoge druge radionice i sa sve više članova organizacije.
- Željela sam ići dalje i dalje, koliko god se moglo ići - rekla je glumica. Na koncu je upoznala muškarca na vrhu grupe, kojeg naziva Steve.
- Nikad prije nisam vidjela nekoga tko tako zrači moć - opisala je Murray. - Magijskom moći…
U intervjuima ona naglašava da je kao dijete bila “sklona vjerovati u magiju zbog ljubavi prema serijalu Harry Potter”.
- Najprivlačnija je bila ideja da bi se mogao otkriti cijeli čarobni svijet odmah ispod površine našeg svijeta. Očajnički sam željela da to bude istina - ispričala je. - Kad sam prolazila kroz psihozu, moj je mozak bio koktel tih priča, te ideje da sam otkrila istinu, a ta je istina da ja imam nevjerojatnu sudbinu. Ja ću spasiti svijet.
Dodala je da je osjećala čudne seksualne podtonove u organizaciji, iako “osjećaji nikad nisu konzumirani”.
- Moje vlastito iskustvo bilo je snažno erotizirano, bez ičega izričito fizičkog. Prostorija je jednostavno bila nabijena energijom. Mislim da to često postoji u ovakvim hijerarhijskim duhovnim organizacijama - objasnila je. Čak je jednoj od učiteljica sugerirala da je organizacija neka vrsta “seks-kulta” na čijem je vrhu Steve.
- Odgovorila mi je: “To je urnebesno. Ne, on je samo stvarno dobar u razbijanju tvog ega, a pri tome može isplivati puno seksualnih stvari, prisjetila se Murray.
Najgori je trenutak došao dok je pohađala petodnevni tečaj u jednom londonskom hotelu. Pričala je “sto na sat”, svuda je vidjela znakove i simbole i osjećala se nevjerojatno sretno. Jedne noći shvatila je da halucinira i čula Steveov glas u svojoj glavi. Zaključala se u kupaonici i doživjela bolnu psihotičnu epizodu. Tada su članovi organizacije opkolili kupaonicu i ponavljali: “Odlazi, zla dušo u Hanni!”
Netko je naposljetku pozvao pomoć. Nekoliko ju je ljudi iz hotelske sigurnosti moralo obuzdavati. Hitno je prevezena u psihijatrijsku bolnicu Gordon u Bloomsburyju, gdje je provela 28 dana, ne svojom voljom. Tako nalaže britanski Zakon o mentalnom zdravlju.
Nakon nekog vremena dijagnosticiran joj je bipolarni poremećaj, ono što se nekada nazivalo maničnom depresijom. Zato se 2020. odlučila povući iz glume, i to iz svih glumačkih medija - od kazališta do sinkronizacija.
Murray je, inače, diplomirala englesku književnost na Cambridgeu i nepobitno je talentirana glumica: u karijeri, koja je trajala od 2006. godine, primila je niz nagrada struke i publike. Primjerice, nagradu BAFTA-e dobila je na samom početku za ulogu u tinejdžerskoj dramskoj seriji Skins, a nagrađivana je i na Tribeca Film Festivalu i Sundanceu.
Hannah Murray danas živi u Londonu, piše i aktivistica je za mentalno zdravlje.
- Toliko često čujem frazu da moramo više govoriti o mentalnom zdravlju. Pritom svi misle na anksioznost i depresiju. Rado pričamo o tome. No, kada su u pitanju prisilno hospitalizirani ljudi, to je tabu tema. Oni su izvan granica prihvatljivog - rekla je u The Guardianu objašnjavajući zašto je napisala knjigu. - Bilo mi je stvarno važno reći: “Prošla sam kroz ovo” - dodala je. Mnogi ljudi kroz to prolaze. To ne znači da su loši ili zauvijek sje...i.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....