S Davidom Bowiejem sam, kao i milijuni drugih, podijelila puno. Imam, međutim, i jedno posve posebno sjećanje na glazbenu legendu, a to je, na žalost, rat. Ili, bolje rečeno, sjećanje na ono što je ratu prethodilo, na jezu i zlu slutnju.
Nas nekoliko uputilo se tog rujna 1990. iz Splita na njegov zagrebački koncert u sklopu turneje "Sound and Vision". Utrpali smo se u rano rujansko jutro u nekakva dva auta s nejasnim odgovorima na pitanje gdje ćemo nakon koncerta prespavati, jer gotovo svi studenti naše generacije već su diplomirali i vratili se kućama, a ono malo njih koji su odlučili ostati zasnovali su obitelji u tijesnim podstanarstvima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....