Francuska filmska ikona, seks-simbol i jedna od najfotografiranijih žena 20. stoljeća, Brigitte Bardot, iza sebe je ostavila karijeru kakva se ne ponavlja. No iza blještavila filmskih setova, crvenih tepiha i modne revolucije, krila se privatna drama koju Bardot nikada nije pokušala uljepšati - naprotiv, o njoj je govorila brutalno iskreno, često i šokantno.
Jedna njezina izjava posebno je zgrozila javnost i godinama se citira u svjetskim medijima: da bi “radije rodila psa nego dijete”. Rečenica koja je postala simbol njezina otpora majčinstvu, ali i ključ za razumijevanje složenog i gotovo nepostojećeg odnosa s jedinim sinom, Nicolas-Jacquesom Charrierom.
Ikona koja je promijenila film, modu i društvo
Brigitte Bardot proslavila se pedesetih godina, a planetarnu slavu stekla je filmom ‘I Bog stvori ženu‘ (1956.), koji ju je lansirao u status globalnog seks-simbola. Bila je lice nove, oslobođene žene, daleko ispred svog vremena - prirodna, provokativna, bez steznika, bez rukavica, bez kompromisa.
Njezin stil - raspuštena kosa, mačkaste oči, gingham haljine i balerinke - definirao je cijelu epohu, dok je njezin privatni život bio jednako buran kao i filmske uloge. Četiri braka, brojne afere, stalni bijeg od medija, ali i nemogućnost da se uklopi u tradicionalne uloge koje su se od žena tada očekivale.
Majčinstvo koje nikada nije željela
Godine 1960. Bardot je rodila sina Nicolasa, u braku s glumcem Jacquesom Charrierom. Trudnoća joj je, kako je kasnije priznala, bila traumatična, a majčinstvo nešto s čime se nikada nije pomirila. U memoarima i intervjuima bez zadrške je govorila da se osjećala zarobljeno, nesretno i izgubljeno. U to vrijeme je izjavila da je trudnoća najveća tragedija i da nikada nije prihvatila majčinstvo: ‘Gledala sam svoj ravni, vitki trbuh u ogledalu kao dragu prijateljicu nad kojom ću uskoro zatvoriti poklopac lijesa‘, napisala je u svojim memoarima.
Nakon neizbježnog razvoda od Jacquesa 1962., Nicolas desetljećima nije vidio majku zbog njezinih oštrih primjedbi. Te su riječi imale ozbiljne posljedice. Nicolas je odrastao s ocem, daleko od majke, a njihova veza s vremenom se gotovo potpuno prekinula. Bardotine javne ispovijesti dovele su čak i do sudskog postupka - sin i bivši suprug tužili su je zbog povrede privatnosti.
Kontroverze koje su je pratile cijeli život
Bardot nikada nije bila osoba koja se povlači pred kritikama. Osim zbog odnosa prema sinu, desetljećima je izazivala polemike i zbog političkih izjava, osobito onih vezanih uz imigraciju i islam, zbog čega je više puta sudski kažnjavana u Francuskoj.
S druge strane, njezina predanost borbi za prava životinja donijela joj je novu vrstu poštovanja. Nakon što se povukla iz filma 1973., posvetila se isključivo aktivizmu, osnovavši Zakladu Brigitte Bardot, koja i danas djeluje diljem svijeta. Paradoks njezina života upravo je u toj suprotnosti: žena koja nije željela biti majka, ali je cijeli drugi dio života posvetila zaštiti najranjivijih bića.
Posljednje obećanje sinu
Pred kraj života, Bardot je napravila tihi, ali značajan korak. U jednom od posljednjih intervjua priznala je da je sinu dala obećanje - da više nikada javno neće govoriti o njemu. Bio je to njezin način da, barem simbolično, zatvori bolno poglavlje i pokaže poštovanje prema čovjeku kojeg nikada nije znala voljeti na očekivani način.
Nasljeđe bez uljepšavanja
Brigitte Bardot ostaje figura koja se ne može svesti na jednostavne etikete. Bila je revolucionarka, ikona, buntovnica, ali i žena koja je otvoreno priznala vlastite slabosti - čak i onda kada su je zbog toga osuđivali.
Njezina rečenica o psu i majčinstvu možda je šokirala svijet, ali istovremeno je razotkrila istinu o pritisku savršenog života, savršene žene i savršene majke - iluziji koju Bardot nikada nije htjela glumiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....