Radojka Šverko intimno: ‘Nema šanse da pjevam u Srbiji! Imam jak glas i stav!‘ Otkrila i zašto nije trčala za luksuzom

Uoči koncerta "Večer diva“, koji će se u sklopu 72. Splitskog ljeta održati u četvrtak, 13. kolovoza, s početkom u 21 sat na Igralištu Turističko- ugostiteljske škole, u organizaciji Hrvatskog narodnog kazališta Split, razgovarali smo s Radojkom Šverko, jednom od najvećih interpretatorica hrvatske glazbene scene.

Radojka Šverko ne voli kada je nazivaju divom. Zapravo, već na samom početku razgovora, čim smo spomenuli naslov programa "Večer diva“, jasno nam je dala do znanja što o tome misli.

Pomalo paradoksalno, jer ako na domaćoj glazbenoj sceni postoji ime uz koje bi takav epitet imao stvarno uporište, onda je Radojka Šverko svakako jedno od njih. Više od pola stoljeća profesionalnog rada, velike domaće i međunarodne pozornice, festivali diljem svijeta, nagrade za glas i interpretaciju, televizija, kazalište, jazz, zabavna, sakralna i filmska glazba, nastupi uz velike orkestre i glazbeno- scenske predstave.

Međunarodni festivali i nagrade

U vrijeme kada nije bilo društvenih mreža ni mogućnosti da netko preko noći postane poznat milijunima ljudi, Radojka Šverko odlazila je na velike međunarodne festivale i osvajala nagrade. Nastupala je od Rio de Janeira do Tokija, Seula, Madrida, Los Angelesa i Atene, potpisala diskografski ugovor u Španjolskoj, a Julio Iglesias svojedobno je bio gost u njezinoj televizijskoj emisiji.

- Moj gost. Ne ja njegov, naglasila je uz smješak tijekom razgovora, gotovo usput, bez imalo potrebe da od toga pravi veću stvar nego što jest.

Iza nje postoji dovoljno velikih trenutaka za nekoliko života, ali ona ih pripovijeda kao nešto što se jednostavno dogodilo putem. Ni sama ne voli riječ "karijera“. Njezin put, kaže, nije bio isplaniran. Išla je od nastupa do nastupa, a nakon velikih međunarodnih uspjeha i ponuda producenata uvijek se vraćala kući.

Jednako čvrsto kao što je tada odbijala promijeniti svoje ime kako bi ga stranci lakše izgovarali, tako i danas odbija prilagođavati sebe onome što je trenutačno popularno. A kada nekome iza imena stoji takav put, možda mu doista ne treba nikakav epitet. Dovoljno je reći - Radojka Šverko.

Koncert u Splitu nosi naziv "Večer diva“. Rekli ste mi odmah da se vas pitalo, naziv ne bi bio takav. Zašto vam riječ "diva“ toliko smeta?

- Zato što me već pomalo iritira. Ozbiljno vam govorim. Danas uz ime gotovo svake pjevačice morate dodati "diva ovo“, "diva ono“. Kao da nije dovoljno ime i prezime koje ste dobili od majke i oca, nego se još mora nešto staviti ispred njega. Ja na to ne pristajem. Meni je dovoljno moje ime.

Čak i kada sam nastupala u inozemstvu, impresariji, producenti i menadžeri sugerirali su mi da promijenim ime u nešto što bi strancima bilo jednostavnije za izgovor i pamćenje. Nisam htjela. Bila sam Radoyka, s ipsilonom, bez prezimena. U Japanu su me izgovarali Ladojka. Ali ostala sam Radojka. Imala sam dovoljno samopouzdanja da se nisam dala "prodavati“ na taj način.

U Split dolazite sa Zdenkom Kovačiček, ali odmah ste inzistirali da „Večer diva“ nije samo vaša i Zdenkina večer?

- Naravno. Nije fer da se spominjemo samo Zdenka i ja. Jako se veselim što nećemo biti same, nego ćemo biti u društvu nama dragih mlađih kolegica. One također pridonose programu. Ne možemo mi sada biti dvije "face“, a ostali kao da nisu važni. Mi smo svi važni.

U programu će tako uz nas nastupiti Sara Brodarić Šegvić i Željko Brodarić Jappa u jazz dijelu, potom Zrinka Milić i Antonella Malis, program će voditi Arijana Čulina, a moram spomenuti i aranžmane koje potpisuje Nina Bakić, te glazbenu pratnju Big band i Blues band. Ovo će bit koncert svih nas, dostojanstveno i smireno naglašava Radojka.

Naglasak na domaćim autorima

Što ste pripremili za splitsku publiku, s obzirom da slovi za najzahtjevniju i najkritičniju publiku?

- Naglasak će biti na pjesmama domaćih autora. Mada vjerujem da će doći vrijeme kada ću se pred splitskom publikom ponovno moći predstaviti i s ostalim svojim repertoarom. Radila sam koncerte filmske i sakralne glazbe, nastupala s orguljama, komornim orkestrima, filharmonijom, simfonijskim orkestrima, zborovima… Kroz život sam morala ovladati jako širokim repertoarom kako bih mogla odgovoriti i na imperative kulture različitih zemalja u kojima sam gostovala.

Uz sve to, dogodilo se i kazalište i glavne uloge u kazališnim komadima "Gubec-beg“, "Grička vještica“, "Karolina Riječka“, "Jadnici“, a poslije i "Mirakul“ Dražena Žanka. Mene je kazalište jako privuklo. Ne zbog zarade, nego zato što mi je omogućilo da pokažem neki talent kojega možda ni sama nisam bila svjesna. S ogromnim sam guštom radila predstave i likove koji su mi bili dodijeljeni. Baš sam bila sretna. Voljela bih da je toga bilo još i više.

Istodobno ste odlazili na velike međunarodne festivale. Kada danas pogledate taj put, jeste li tada uopće bili svjesni koliko velika međunarodna priča nastaje?

- Nisam. Išla sam od nastupa do nastupa. Danas, u ovim svojim zrelim godinama, kada se počnem prisjećati svega, nekada ne mogu vjerovati da sam to bila ja. Da je to stvarno bio moj život. Na međunarodnim festivalima glavninu nastupa imala sam sa skladbama Alfija Kabilja i njegovim aranžmanima. Poslije sam dobivala ponude da i sama nastupam. Od nagrada - ili smo bili prvi, ili drugi, ili treći, ili bih ja dobila dodatnu nagradu za najljepši glas, najbolju interpretaciju… Kad danas pogledam, pa to je čudo jedno.

Nisam imala svog menadžera, ali nakon nastupa oko mene bi se pojavili producenti i menadžeri jer su čuli rezultat, glas i reakciju publike. Potpisala sam i ugovor s diskografskom kućom Belter iz Barcelone. Julio Iglesias bio je moj gost. Ne ja njegov, nego on moj.

- Mene je vuklo doma. Ljudi su mi govorili: "Ti si blesava. Što nisi ostala zaraditi?“ Ali ja sam osim pjevačice bila majka, supruga, snaha. Imala sam svoj život i obitelj. Nisam svoj život doživljavala samo kroz posao. Danas imam dvije kćeri, unuku, praunuka i praunučicu. To su najveće radosti. Nisam bila vođena time da od glazbe stvaram bogatstvo, vile i luksuz. Pripadam generaciji umjetnika kojoj je glazba prije svega bila poziv i način života.

Ne pristaje na šablone današnje industrije

Danas je glazbena industrija potpuno drukčija. Društvene mreže nekoga mogu učiniti poznatim gotovo preko noći, a marketing i broj pregleda nerijetko postaju jednako važni kao pjesma. Kako gledate na to?

- Danas je sve krenulo nekim drukčijim putem. Ja se čudim. I čak da sam danas mlađa, ne vjerujem da bih pristala na te šablone i na taj način. Ne bih, govorim vam najiskrenije.

Dotaknuli smo se i onoga što danas slušaju mlađe generacije. Rekli ste da nikoga ne želite omalovažavati, ali neke stvari jednostavno ne razumijete.

- Ne želim nikoga omalovažavati. Ali čudim se. Čudim se, primjerice, nekim roditeljima koji djecu od 14, 15 ili 16 godina puštaju na određene sadržaje. Ja to ne mogu razumjeti. Glazbeni ukus se mijenja i svaka generacija ima nešto svoje, ali obrazovanje i kultura slušanja jako su važni. Ja sam još u osnovnoj školi u Buzetu slušala operu i operetu. Profesor nam je objašnjavao što slušamo. Meni je onda bilo normalno otići u kazalište, na operu. Netko vas mora upoznati s tim. To vam ostane.

- Nedostaje mi. Da. I dalje najviše volim nastupe uživo. Uživo je glazba potpuno druga priča. Tada kroz mikrofon mogu publici prenijeti svoju emociju. Kada uđete u studio, često vas čeka već snimljen aranžman i samo nedostaje vaš vokal. Onda se morate ukomponirati u nešto što je tuđa emocija, tuđe poimanje glazbe i teksta. Vi dolazite posljednji. Kod živog nastupa je drukčije.

- Naravno. Ima mladih talenata koje podržavam. Nekima pokušavam i otvoriti vrata. Ako mi netko od mlađih ostavi dojam, znači da je dopro do mene. Ja pronađem broj telefona i ne suzdržavam se nazvati ga i pohvaliti. Zašto ne?

I Oliver je isto govorio

Kad govorimo o dosljednosti vlastitim stavovima, spomenuli ste i Olivera Dragojevića te razgovore o odlascima na nastupe u Srbiju nakon rata.

- Da. Razgovarali smo o tome. Ja sam rekla: "Nema šanse.“ I on je isto tako govorio: "Nema šanse da ja tamo odem.“ To je stvar osobnog stava. Ja nikome ne određujem gdje će pjevati. Svaki čovjek sam odlučuje. Ali ja znam gdje ja ne bih. Bez obzira na to koliko skromno živim, ne bih se mogla prodati ni za kakve novce. Tako kako mi je jak glas, tako ipak imam i nekakav čvrst stav.

- Tako je. Ja sam na Splitskom festivalu otpjevala "Ništa nova“, pjesmu koja je napisana za mene, a poslije ju je u svoj repertoar uzeo Oliver. I sad bi netko rekao: "Uzeo mi je moju pismu.“ Ali nije to moja pisma. Tu pjesmu napisali su Jakša Fiamengo i Zdenko Runjić. Mi smo samo interpreti.

Danas se stalno govori "Oliverove pjesme“. To nisu njegove pjesme, to su pjesme koje je Oliver veličanstveno interpretirao, ali iza njih postoje skladatelji i tekstopisci. Ja na tome inzistiram. Moj profesor Vladimir Babin, s kojim surađujem već 33 godine, na koncertima obavezno najavljuje autore. Netko je te pjesme morao napisati.

Kad biste danas mogli stati pred onu mladu Radojku koja je tek krenula na prve festivale, biste li išta napravili drukčije?

- Vjerojatno ne bih ništa mijenjala. To sam jednostavno ja. Ne mogu drukčije. Tako je trebalo biti. Čak imam određeni otpor prema riječi "karijera“. Karijera mi zvuči kao nešto što vam je netko izdiktirao i usmjerio vas. Kod mene su se stvari uvijek događale više slučajno nego prema nekom planu. Ili se dogodilo ili se nije dogodilo.

Postoji li onda, nakon svega što ste ostvarili, još neka pozornica, pjesma ili projekt za koji biste rekli: “E, ovo još želim napraviti“?

- Ne. Nikad si zapravo nisam tako nešto priželjkivala. Čak ni kada sam bila mlađa i u tom mladenačkom zanosu. Nikad. Možda mi je to bila greška. Nisam išla za zaradom, nisam planirala nekakvu strategiju. Ali sve novce koje sam zarađivala trošila sam u svojoj zemlji. Radila sam humanitarno. Gdje god je bila nekakva situacija, kada sam imala ja, imali su i ljudi oko mene. Takva sam i gotovo. I nije mi žao. Život ide dalje.

A život vas sada ponovno vodi u Split. Ipak ste priznali da postoji nešto što biste ovdje još voljeli - ponovno imati pravi solistički koncert.

- Da, to bih voljela. Meni bi bilo puno draže da ponovno u Splitu mogu solistički nastupati, jer drukčija je priča kada otpjevate 20, 25 ili 26 skladbi i kada dođete pa otpjevate sedam ili osam. Razumijete? Sve je ovo u redu. Veselim se ovom koncertu, veselim se kolegama i svi ćemo se međusobno respektirati. Ali solistički koncert ipak je drukčiji. To je vaša priča. Ima svoj početak, svoju sredinu i svoj kraj. Takvu bih priču još jednom rado ispričala splitskoj publici, zaključila je Radojka za kraj.