DJ Jock, pravim imenom Stipe Škokić, rođen je 1992., u eri uzleta rave glazbe u Europi i kod nas. Već krajem devedesetih Stipe je na radiju prvi put čuo nešto od te vrste glazbe i nepovratno se zarazio elektronikom. Krivac za to je onda popularni sastav Eiffel 65 i njihova zarazna hitoidna stvar "Blue (Da Ba Dee)".
– Tata je imao velike zvučnike u dnevnom boravku i sjećam se da sam tad prvi put osjetio "bass u prsima". Taj trenutak mi je ostao urezan jer sam tada prvi put glazbu doživio fizički, ne samo slušno. I mislim da je baš ta razlika ono što me najviše privuklo elektronici, taj osjećaj da si "unutra" u zvuku, a ne samo da ga slušaš.
Nakon toga sam dežurao s praznom kazetom kraj radija, spreman da je snimim čim je puste. Kad sam je napokon uhvatio, slušao sam je doslovno svaki dan, po cijele dane – otkrio nam je iznimno traženi splitski DJ Jock, koji puni klubove gdje god stigne, a friško je nastupio u klubu "Porat", nakon čega ga čeka i karnevalski party...
No, polako, krećemo od njegovih početaka...
Prvi party
Sjećaš li se svoga prvog partyja u ulozi posjetitelja. Koji je to bio i gdje? I kakav ti je bio osjećaj? Je li tada već pala odluka da ćeš biti DJ?
– Prvi party u ulozi posjetitelja bio je u splitskom "Mastersu". To je zapravo bilo i prvi put da su me pustili u klub, nakon što sam pokušao ući puno puta. Imao sam 15, ali već sam znao miksati i imao sam kući nešto opreme, ali me nisu puštali u klubove jer sam bio premlad. Znao sam što DJ radi, čuo bih kad bi napravio neki super prijelaz ili kad bi malo "ispao" iz ritma.
Ali nikad nisam bio na partyju i znam kad sam ušao u klub i čuo muziku, vidio light show, da sam ostao bez riječi. Ljudi s osmijehom od uha do uha, stranci koji se grle kao da se znaju 10 godina. Sve je bilo prepozitivno i to me privuklo. Taj mi se cijeli svijet odmah svidio.
Koliko je prošlo vremena od odluke do realizacije? Koliko si mukotrpno radio na sebi?
– Sve je krenulo dosta skromno. Malo-pomalo nabavljao sam nešto opreme, to je bilo poluispravno, sve je "štekalo", no moglo se nekako miksati. Imao sam najlošiju opremu, ali jaku želju i velike snove. I bio sam najsretniji na svitu. S roditeljima sam imao dogovor da, ako odradim obaveze prema školi, na zimskim i ljetnim praznicima mogu spojiti opremu u sobi i puštati koliko god želim.
To je najbolje što su mogli napraviti jer je to bilo za mene nešto posebno i morao sam se potruditi da dođe do toga. I hvala im na tome. Kad bi napokon stigli praznici, bio sam svjestan da će doći kraj i da će početi škola. Dotad nisam gasio muziku. Po cijele dane sam vježbao i znam da sam samo o tome razmišljao tokom školske godine. Kako cijelo ljeto puštam muziku. Vježbao sam svaki dan po cijeli dan.
Sjećaš li se, pak, svoga prvog partyja u ulozi DJ-a? Koji je to bio i gdje? I kakav ti je bio osjećaj?
– S nekoliko prijatelja organizirao sam zajednički rođendanski party. Unajmili smo "Mural", a ja sam donio svoju opremu. Pozvali smo sve prijatelje i napravili pravi party. Sve smo morali prenositi autobusom, uključujući i moju opremu. Donijeti je bio manji problem, puno teže je bilo sve odnijeti nakon što je završilo.
Sedam sati sam puštao muziku na gajbi piva jer mi je pult bio previsok, i tad sam prvi put doživio onaj trenutak kad vidiš ljude ispred sebe da luduju i da se stvarno zabavljaju i znaš da je sve kako treba. Kao da je vrijeme stalo. Najbolji osjećaj na svijetu, ne može se to riječima opisati.
Nedavno si nastupio u splitskom klubu "Porat", gdje su zbog tebe došli fanovi elektroničke glazbe i iz regije...
– Još mi nije došlo do glave – teško mi je vjerovati da je 1200 ljudi došlo i da smo u jednom trenutku morali zatvoriti ulaz. S obzirom da sam puštao "all night long" muziku i da nismo imali strane goste, nevjerojatno mi je da je toliko ljudi došlo, iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Slovenije.
Neki su putovali satima do Splita i natrag. Jako sam zahvalan na svakoj podršci i želim još jednom zahvaliti svim posjetiteljima na preludoj atmosferi. Ta večer bila je jedna od najboljih u mom životu i tih šest sati prošlo je u sekundi.
Dokle si ti najdalje otputovao za nečiji party?
– Sad ne izgleda tako daleko, ali tada sam mislio da je na kraju svijeta; bio je to Eco Festival u Sloveniji. Htio sam čuti DJ-a Murphyja i Fatimu Hadji.
Pohvala Carla Coxa
Izjavio si da ti je publika jako bitna, tj. najbitnija, a imaš i fanove koji te prate na gostovanjima. Jesi li mogao slutiti u počecima, kad si svirao za 10-ak ljudi, da ćeš dotle dogurati?
– Publika je za mene najvažnija. Bez nje ne bi bilo ni mene, a ni partyja. Zahvalan sam za svaku osobu koja je došla na nastup ili me podržala na bilo koji način. Neke od njih sam, osim po Hrvatskoj, znao sresti u Nizozemskoj, Austriji, Sloveniji... Preludo!
Osvojio sam nagradu za najboljeg DJ-a sedam puta i za to je najzaslužnija publika. U početku nisam mogao zamisliti da puštam igdje drugo osim u svojoj sobi, a kamoli da ću nastupati u svim tim klubovima i na festivalima.
Koliko ti je za karijeru značila pohvala Carla Coxa, kad te u intervjuu istaknuo kao jednog od artista čije vrijeme tek dolazi?
– Kada te spomene jedan od najboljih i najpoznatijih DJ-eva na svijetu, to sigurno ima ogroman utjecaj na karijeru. Taj dan neću nikad zaboraviti. Bio sam na fakultetu i samo su mi stizali pozivi i poruke od kolega sa scene. "Beatport" je napravio ekskluzivni intervju s Carlom Coxom i pitali su ga da navede "rising star" u technu – on je naveo moje ime.
"Beatport" me označio na objavi i to je odmah privuklo pažnju organizatora i diskografskih kuća. Nakon toga broj nastupa se drastično povećao, stizale su ponude za izdanja i remikse od različitih diskografskih kuća. Par mjeseci kasnije me Carl potpisao za svoj Intec Records, i to je sve stvarno promijenilo. Carl je zaista promijenio moj život i na tome ću mu biti zahvalan zauvijek.
Nastupe shvaćaš iznimno ozbiljno, toliko da neke nisi otkazao ni nakon trovanja hranom, povraćanja itd.?
– Svaki nastup mi je iznimno važan, bez obzira sviram li na velikom svjetskom festivalu ili u nekom gradiću. Uvijek će biti netko u publici tko me sluša prvi put; ljudi su platili ulaznicu i odvojili svoje vrijeme i to mi daje posebnu odgovornost. Više puta mi se dogodilo da sam se razbolio prije nastupa, uključujući trovanje hranom.
Jednom sam doslovno povraćao u hotelu par minuta prije nego što sam trebao izići na "stage", i organizatori su mi rekli da neću moći odraditi nastup. Zamolio sam ih da pripreme lavor u slučaju da opet moram povratiti i da me odvezu u klub. Ne znam zašto, ali u trenutku kada puštam muziku, bol i muka nestaju.
Vjerojatno sam toliko koncentriran da mozak jednostavno ne registrira neugodu. Taj put sam tri sata puštao bez problema, a tek kada je glazba stala, simptomi su se vratili. Taj fokus i energija publike daju mi snagu da odradim nastup bez obzira na okolnosti.
Koja je najluđa stvar koju si napravio u karijeri? Večernji nastup nakon cjelodnevnog "boat partyja" na suncu? Ili ima neka luđa anegdota?
– Bilo je stvarno nezaboravnih momenata, ali možda bih izdvojio nastup na Sonus Festivalu. Sonus je jedan od najrespektabilnijih festivala na ovim prostorima i bio sam bukiran za tri nastupa. Prvu večer sam nastupao u klubu "Aquarius", a sljedeći dan sam imao "boat party" od 17 do 22 sata i odmah nakon toga još jedan nastup u klubu "Euphoria". Po završetku "boat partyja" čekao me prijevoz do "Euphorije", gdje sam odmah morao početi puštati jer je brod kasnio s iskrcavanjem.
Završio sam oko 1 ujutro i bio spreman ići spavati, ali tada su me pitali mogu li uskočiti umjesto jednog od "headlinera" koji nije mogao doći zbog problema s letom. Iako sam jedva stajao na nogama zbog svih nastupa i cijelog dana na brodu na suncu, nisam htio propustiti priliku nastupiti u "peak timeu" festivala, i tako sam to odradio u klubu "Aquarius". Četiri svirke u 24 sata, i svaka je bila nevjerojatna! Definitivno jedna od najluđih i najintenzivnijih večeri u karijeri.
Najluđi prostor u kojem si nastupio? Napušteni trgovački centar u Mainzu?
– Da, to je bilo jednog ponedjeljka u njemačkom gradu Mainzu. Organizatori su unajmili napušteni trgovački centar i napravili party na više "floorova" i privukli više od 3000 ljudi. Uz više glazbenih "floorova", na partyju si imao prostorije za tetoviranje, piercanje itd.
A najvažniji? Nastup s Daveom Clarkeom u Napulju u povodu 20. obljetnice njegove techno himne "Red 2"?
– Bilo je mnogo važnih nastupa pa je teško izdvojiti samo jedan. Među onima koje bih posebno istaknuo su Exit Festival i "Dance Arena" pred 30.000 ljudi, nastupi na "Ultri" s Coxom i Solomunom, nastup s Daveom Clarkeom u Napulju u povodu 20. obljetnice njegove techno himne "Red 2", prvi "All Night" u Splitu 2019. i "Boogaloo" klubu u Zagrebu kada Sven Väth nije mogao doći.
Ritual prije nastupa
Imaš li neki poseban ritual prije nastupa kako opipati puls publike, kluba...?
– Kada nastupam negdje prvi put, volim napraviti "soundcheck" i pogledati klub prije nastupa pa da okvirno znam kako i koja muzika zvuči u tom prostoru. Puls publike konstantno pratim tijekom nastupa.
A kako ti izgleda dnevni ritual, tj. tvoja svakodnevica kad ne nastupaš?
– Preko tjedna sam u studiju svaki dan, produciram novi materijal, preslušavam novu muziku, dogovaram nastupe itd. Za vikend sam na putu, idem na nastupe i testiram sve što sam napravio taj tjedan. Kad nisam u studiju ili na nastupu, onda sam ili s obitelji ili s prijateljima.
Čime se opuštaš kad ne radiš i kad se poželiš maknuti od glazbe? Filmovi, knjige...?
– Iskreno, nikad mi zapravo ne dođe da se potpuno maknem od glazbe – stalno slušam nešto, samo ovisi o žanru. Od klupske i ambijentalne do rocka ili rapa, hvala Bogu postoji toliko izbora da uvijek mogu pronaći nešto za raspoloženje. Od filmova obožavam sve "Terminatore", "Matrixe", "Ratove zvijezda" i "Gospodara prstenova". Što se knjiga tiče, čitam, ali uglavnom sve što je vezano uz kreativnost i glazbu, volim učiti nove stvari i tražiti inspiraciju koja mi može pomoći.
Tijekom korone počeo si raditi glazbu za film i videoigre. Kakvo je bilo to iskustvo i hoćeš li nastaviti s time?
– To je bilo jako izazovno jer je teško ući u taj svijet i dobiti priliku za rad. No cijeli proces je bio iznimno kreativan i pomogao mi je da otklonim neke barijere koje su me možda kočile u vlastitoj produkciji. Otvorilo mi je potpuno nove vidike i iskustvo mi je stvarno dobro došlo.
Snimio sam cijeli soundtrack za PC igru "Cheftastic: Not a Goose" i za dugometražni film "Da li ste vidjeli ovu ženu?". Film je osvojio nekoliko nagrada, a premijera na Venecijanskom festivalu bila je fantastično iskustvo. Otkad je završilo razdoblje korone i ponovno redovno nastupam, radim samo neke manje projekte jer jednostavno trenutno nemam vremena, ali svakako planiram nastaviti s tim kad se ukaže prilika jer volim kreativni izazov koji takvi projekti donose.
Kako komentiraš elektroničku scenu u Splitu (kad nije "Ultra")? Nedostaje li više klubova za elektroničku glazbu s obzirom da su lake note zavladale posljednjih godina?
– Split ima najbolju publiku na svijetu i ima masu talentiranih DJ-eva, bendova i ostalih umjetnika. Splitu nedostaje više klubova i prostora, naročito onih koji su otvoreni čitave sezone i koji su bazirani na domaću publiku, ne turiste. Imali smo odlične klubove kao što su bili "O‘Hara", "Kameleon", "Kocka", "Judino drvo", "Otium", ali, nažalost, zbog različitih razloga oni ne rade. Ne mislim da lake note i popularna glazba moraju biti "protiv" alternativne scene, dapače, treba biti izbora za sve.
Može li vraćanje karnevalskog partyja na nekadašnje gradske lokacije inicirati da se elektronika vrati u Splitu na velika vrata?
– Svaki korak naprijed je napredak. Ovdje čak nije najbitnija sama elektronika, važno je da Grad dopušta i pokazuje interes. Nadam se da će kroz karneval Grad vidjeti da postoji scena izvan "Ultra" festivala i da će u budućnosti ovakve manifestacije redovito podržavati.
Koliko si uzbuđen zbog maškara? Što Splićani mogu očekivati?
- Veselim se maškarama! Oduvijek su bile događaj gdje se ljudi mogu osloboditi društvenih normi i ponašati slobodnije. Čudna su vremena, i mislim da bi nam svima dobro došlo malo se zamaskirati i opustiti. A nema boljeg mjesta za to od partyja u centru grada. Splićani mogu očekivati dobru zabavu i da ću dati sve od sebe.
Zatvaraš li možda time krug na neki način pošto si prije bio na karnevalskim partyjima kao posjetitelj?
- Pa sigurno da. Prije sam iza škole trčao na trg samo da čujem DJ-eve kako puštaju, i sada se situacija zatvara na neki način. Godine 2014. dobio sam priliku nastupati na maškarama zahvaljujući ”Underground Controlu”, i to prije nastupa ikone Derricka Maya. Iako sam bio nitko i ništa dali su mi priliku. Oni su me podržavali od prvog dana i učinili su velike stvari za scenu u Splitu od Ego Free festivala preko Barbarinca i mnogih drugih stvari. Tako da mi je čast nastupiti za njih i jedva čekam (smijeh).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....