Nina Badrić nastupa na tradicionalnoj, osmoj po redu manifestaciji "Trag u beskraju" u Vela Luci na središnjem koncertu u srijedu 29. srpnja, na samu godišnjicu preranog odlaska Olivera Dragojevića, dok u petak, 31. srpnja, zatvara manifestaciju samostalnim koncertom uz Ante Gelo Acoustic Orchestra ispred crkve sv. Josipa.
Nina prije Vela Luke puni baterije na Hvaru, a kako nam je ispričala uz Olivera i Split vežu je neraskidive emocije.
- Prva slika koja mi se otvara su Oliver Dragojević i njegov brat Aljoša. Melodije hrvatskog Jadrana, igra Goran Ivanišević veliko finale Wimbledona. Split, ne čuje se niti muha na cesti jer su svi u kućama, svi gledaju veliko finale, a u restoranu "Jugo" sjedimo Oliver, Aljoša i ja i gledamo finale Wimbledona. I tu Goran pobjeđuje, nas troje smo se rasplakali, to mi je sličica koju nikad neću zaboraviti, to su meni Melodije Jadrana i Split. Oliver te godine nije ni nastupao, bio je na ručku u restoranu, nazvao me ‘Nina šta radiš, imaš li s kim poist obid i gledat finale‘. Mi smo se već u hotelu organizirali da ćemo svi gledati, međutim to je bio poziv koji se ne odbija. Ostavila sam sve stvari u hotelu, hvala recepciji što mi nije izbacila stvari iz sobe, nisam se ni javila nego smo na kraju samo ostavili slaviti, otišli na Rivu. Kad te netko pita ‘di si bio kad je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon‘ - u najboljem društvu - ispričala nam je Nina.
Olivera je, kaže nam, upoznala davno kao djevojčica kroz glazbu.
- Uz njega nikada nisi imao osjećaj da stojiš pokraj glazbene legende, nego pokraj čovjeka koji je ostao potpuno jednostavan unatoč svemu što je postigao. Najviše me fascinirala ta njegova jednostavnost. Nikada nije glumio, nije se pokušavao svidjeti svima i uvijek je bio vjeran sebi. Imao je nevjerojatnu emociju u glasu, ali još veću toplinu kao čovjek. Bio je jedan od onih ljudi koji su govorili malo, a rekli sve - kaže nam Nina.
Pamti bezbroj anegdota s glazbenom legendom. Teško joj je neku izdvojiti.
- S njim su najljepše bile one sasvim obične situacije - druženja iza pozornice, njegovi duhoviti komentari i specifičan dalmatinski humor. Znao je u jednoj rečenici nasmijati cijelu prostoriju. Nije volio veliku pompu, najdraže mu je bilo kada se nakon koncerta sjedne s prijateljima, zapjeva i uživa u trenutku. Upravo su ti mali trenuci ono čega se najradije sjećam - kaže nam Nina, koja je od Olivera štošta toga naučila. Ne samo o glazbi nego o životu.
- Nije bio čovjek koji je dijelio velike životne lekcije, ali njegov primjer bio je najveći savjet. Pokazao nam je da ne moraš biti glasan da bi bio velik. Da publika uvijek prepozna iskrenost i da je najvažnije ostati svoj, bez obzira na uspjeh. To je lekcija koju nosim sa sobom - kaže nam Nina.
Oliver joj strašno nedostaje.
- Nedostaje njegova pojava, njegov glas i taj veliki osjećaj sigurnosti koji je svima nama donosio na glazbenoj sceni. Oliver nema zamjenu. On je netko ko ce svima nama nedostajati do kraja vremena - zaključila je Nina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....