Uoči koncerta na Gripama Sergej Ćetković iskreno: ‘Društvene mreže nam odgajaju djecu, bojim se da smo otišli predaleko‘

Split će 14. ožujka ponovno ugostiti jednog od najpopularnijih kantautora regionalne scene - Sergeja Ćetkovića, koji na pozornicu dvorane Gripe donosi večer svojih najvećih hitova i balada koje već godinama puni koncertne dvorane diljem regije.

Publiku očekuje koncert prepoznatljive atmosfere po kojoj su njegovi nastupi poznati - spoj intimne energije, romantičnih pjesama i bliskog kontakta s publikom, zbog čega se Ćetkovićevi koncerti često pretvaraju u večeri zajedničkog pjevanja od prve do posljednje pjesme. 

Tijekom večeri splitska publika imat će priliku uživo pjevati uz pjesme koje su obilježile brojne ljubavne priče i životne trenutke -od balada "Pogledi u tami“, "Znaj da moja si“ i "Ljubav“ do neizostavnih "Pola moga svijeta“, "Prokleta bila“ i drugih pjesama koje su Sergeja Ćetkovića učvrstile kao jednog od najprepoznatljivijih glasova regionalne pop scene

Tijekom više od dva desetljeća karijere Ćetković je ostao vjeran glazbenom izričaju koji se ne oslanja na prolazne trendove, već na emociju i autorski rukopis koji mu je donio publiku različitih generacija. Upravo tu dugogodišnju povezanost s publikom često ističe kao najveću vrijednost svoje karijere - odnos koji se, kako kaže, gradio postupno, koncert po koncert.

Uoči splitskog nastupa razgovarali smo s glazbenikom čije su balade obilježile regionalnu pop scenu. Govorio nam je o karijeri bez “uspjeha preko noći”, o tome koliko su se koncerti promijenili u eri društvenih mreža, tremi koja ga prati i nakon 26 godina na sceni te o obitelji koja mu, priznaje, pomaže ostati čvrsto na zemlji unatoč popularnosti.

O karijeri i putu

Na sceni ste više od dva desetljeća. Kad danas pogledate unatrag, što vas najviše iznenađuje u vlastitoj karijeri - uspjesi ili izazovi? - Uspjesi sigurno. Poznavajući sebe, čini mi se da sam daleko dogurao. Nikada nisam bio nametljiv i preambiciozan, sve sam radio polako i temeljno, bez želje da se namećem I dokazujem. Sve je išlo svojim tokom - ja sam pratio put muzike i zahvalan sam dokle me je dovela. Ustrajnost i dosljednost su veoma važne u svakoj karijeri. Bilo je teških i stresnih perioda, ali to je sastavni dio ovog posla i kada vjerujete u sebe i ono što radite, lakše se prevladavaju. Svoju karijeru nisam gradio na silu, već iskreno i otvoreno i publika je to prepoznala i nagradila svojim povjerenjem koje traje toliko godina.  

Vaša publika, kako ste i sami sada napomenuli, ostala vam je vjerna godinama. Kako objašnjavate tu dugotrajnu vezu s publikom? - Nikada nisam pravio razliku među publikom, niti je dijelio na ovu ili onu. Muzika ne poznaje granice, ona povezuje ljude na najljepši mogući način i to je srž ove umjetnosti. Tijekom ovih dvadeset šest godina nastupao sam, kako u najvećim gradovima, tako i u malim mjestima širom regije, i ljubav koju sam dobivao od publike je ista, nemjerljiva, nedjeljiva, iskrena i prava. Nema razlike. Ako dolazite otvorenog srca, ljudi vam na isti način uzvraćaju, gdje god da žive, i to je najvažnije.  

Jeste li ikada imali momenat kad ste pomislili: "Ovo je bio prijelomni trenutak, nakon kojeg više ništa nije isto“?

- Da budem iskren, nisam. Nekako je sve išlo svojim tokom, korak po korak. Jedna snimljena pjesma, prvi put na radiju, prvi festival, prvi koncert… Nekada čujem onu čuvenu da se nekome dogodila karijera preko noći… Ja to nisam osjetio i drago mi je zbog toga. Iza svega ovoga gdje sam danas stoji jedan dug i čist put, možda nekom teži i sporiji, ali nikada nisam poželio drugačije i kada bih morao sve ponovo, opet bih krenuo ispočetka, ne preskačući nijednu stepenicu.

Balade su vaš zaštitni znak. Je li vas ikada privlačila ideja da potpuno promijenite glazbeni smjer - ili ste uvijek znali tko ste glazbeno? - Oduvijek sam slušao srce i samim tim na vrijeme prepoznao svoj senzibilitet. Nikada nisam bježao od onoga što jesam u umjetničkom smislu, jer bih tako iznevjerio kako sebe, tako i publiku. Sve moje pjesme to dokazuju. Ovo sam ja. Svaka druga varijanta ne bi bila iskrena. Što se tiče promjene smjera, bilo je nekih prijedloga, ali duboko u sebi sam osjećao da bi trajalo kratko I nanijelo štetu mojoj karijeri. Zato sam nastavio putem koji se pokazao kao pravi.

Koji još žanr volite i imate li neke glazbene uzore i zašto? - Što se tiče žanrova, muzika je dio mene i mog života oduvijek. Volim sve što je kvalitetno i što izaziva emociju bez obzira na to o kakvoj vrsti muzike se radi. Kada su uzori u pitanju, dovoljno je samo reći Oliver, Kemal, Zdravko... I mnogi drugi koji su ostavili neizbrisiv trag na ovim podnebljima.

Glazba i emocije

Vaše pjesme često govore o ljubavi, ranjivosti i gubitku. Pišete li lakše kad ste sretni ili kad vas nešto ‘boli‘?

- Sve je stvar trenutka, to se teško može opisati. Nekada u stanju tuge ili melankolije čovjek može napisati najveseliju pjesmu i obrnuto, kada je radostan i ispunjen iz njega "izađe" teška, emotivna, prelijepa balada. Ja se uvijek prepustim emocijama, istini, trenutku. Često ne znam kako će na kraju sve ispasti i zvučati, ali ne odustajem od onoga što osjećam. I onda, sve dođe na svoje. Sve se sklopi. Pjesma dobije dušu. Kad to osjetim, znam da sam uradio pravu stvar.

Postoji li pjesma ili više njih iz vašeg repertoara koja vam je osobno najintimnija, ona koju ne možete otpjevati “rutinski”? - Ima nekoliko njih koje me svaki put iznova iznenade i zamisle, pogotovo kad ih ponovo doživim na način na koji ih doživi publika na koncertima. Jačinu i težinu nekih nisam ni bio svjestan dok su nastajale, pa se desi da sada, nakon toliko godina, zaronim u svoje tekstove koji me raznesu svojom dubinom. "Zar je kraj", "Prsten na sto", a jedna od novijih, slobodno mogu reći moja autobiografska, je "Na prvi pogled". Pjesma u kojoj sam zaista uspio reći hvala Bogu što su u moj život došle Kristina, Lola i Mila.  

Koliko se Sergej privatno razlikuje od Sergeja na pozornici? - Nema neke velike razlike. Možda sam malo opušteniji i ‘luđi‘ van scene, ali se uvijek trudim naći mjeru u svemu što radim i govorim, svjestan da kao javna ličnost moram voditi računa. Ali to ne znači da kalkuliram. Naprotiv, kao i u muzici, i u životu uvijek biram iskrenost, prirodnost, jasne odnose, prave emocije. To je važno za sreću i unutarnji mir.

Vrijeme u kojem živimo

Glazbena scena danas se znatno promijenila - sve je brže, kraće i viralnije. Gdje se vi vidite u tom novom svijetu glazbe? - Jako sam konzervativan po mnogim pitanjima, a čini mi se najviše kada su moja muzika i moj muzički ukus u pitanju. I dalje ću držati svoj pravac, jer ako i nakon 26 godina karijere i muzike koju donosim, moja publika voli i dolazi na koncerte, čini mi se da više nemam ni pravo da, slobodno mogu reći, “izdam” njihovo povjerenje.

U pravu ste, sve je mnogo drugačije, ali čini mi se koliko je, kako kažete, brzo, kratko i viralno, toliko je i prilično nekvalitetno, banalno i isprazno, čast izuzecima. Uspjeh se ne gradi preko noći, i ako se dogodi, brzo prođe. Za uspjeh je potrebno vrijeme, rad i trajanje. Ja sam oduvijek želio da trajem godinama, a ne jedno ljeto. Veoma sam ponosan što sam uspio u tome. 

Osjećate li pritisak društvenih mreža ili ste uspjeli zadržati distancu? - I dalje čvrsto držim distancu i borim se protiv svega onoga što nam društvene mreže nameću i čine nas zavisnicima. Toliko je djece i generacija koje su izgubile djetinjstvo skrolajući po ekranima telefona. Mislim da smo preduboko zagazili i dozvolili da nas društvene mreže obrazuju, stavljaju u kalup gdje svakodnevno pokušavamo izmodelirati sebe po njihovim mjerama i mjerama raznih likova koji prodaju formule za uspješan život, brak...

- Smatram da je najbitnije da taj reel, post ili story bude, simbolično govorim, svakodnevno postavljen u našim kućama, porodicama, kako bi naša djeca učila na našem primjeru i vrijednostima koje su skroz uništene i zaboravljene, a kojih smo se tako lako odrekli zbog trendova. Trudim se da u svom domu i dalje njegujem sve ono najvažnije na čemu sam odrastao, jer vjerujem da je to jedini pravi put i primjer za odgoj djece. Ne možemo ih izolirati od moderne tehnologije, ali ne smijemo dozvoliti da im to postane život. Ako već nije kasno, nažalost.  

Što mislite da današnjoj publici najviše nedostaje? - Ne mislim da joj fali išta osim vremena i spokoja. Mislim da nama, koji smo s ove druge strane, nedostaje više iskrenosti i emocija da opravdamo dato nam povjerenje. Živimo u čudnim vremenima, trendovima koji nas svakodnevno zbunjuju i tjeraju da živimo neke druge, lažne živote u kojima je sve kao u bajci. Ali, muzika je i dalje nešto što ćeš i bez poznavanja jezika razumjeti samo dušom, a tu nema glume i kalkulacije. Emocije se ne mogu sakriti. Zato, kada vidim svoju publiku na koncertima i tu količinu ljubavi, radosti i emocija, vjerujem da ništa nije izgubljeno i da u ljudima sve to živi. Samo smo potisnuli ono što bi trebalo da svakog dana iskazujemo. Nadam se da će se to promijeniti.

Najsretniji čovjek na svijetu

Poznati ste kao obiteljski čovjek. Koliko vas obitelj "drži na zemlji“ usred svega što donosi scena?

- Da nije njih, sve ovo, i bez moje karijere i javnog života ne bi imalo smisla. One su moja mirna luka, utočiste i moj svijet. One su moj smisao. Zbog toga sam najsretniji čovjek na svijetu, jer znam koliko je to u današnje vrijeme rijetko.   

Postoji li nešto sasvim obično, svakodnevno, bez čega ne možete, a da nema veze s glazbom? - Imam svoj kutak u studiju gdje volim provesti dobar dio dana. Kava, neka dobra knjiga i muzika. Tu sam u svom svijetu, sakriven od svih loših vijesti kojima nas ‘bombardiraju‘ svakog dana od jutra do večeri. U današnje vrijeme, čovjek mora pronaći svoje mjesto, sklonište, mir, vrijeme za sebe, kako bi uspio da se izbori sa svime što ga čeka čim izađe na ulicu ili uključi telefon. Taj mali ritual mi veoma prija i što sam stariji sve više uživam u njemu, jer vjerujem da tako dobrim dijelom štitim sebe, svoje zdravlje i svoju kreativnost. 

Kad niste na turneji, kako izgleda vaš idealan slobodan dan? - Ja sam jedan od onih koji ruše sve stereotipe o Crnogorcima. Volim raditi, pa ne umijem sebi naći vremena za odmor. Nekad baš pretjeram pa me Kristina i djeca brzo "provale" i primijete kada počne da se pali lampica odpremorenosti i vrlo brzo organiziraju neki odmor. Inače, volim druženja s prijateljima, te naše terapije smijeha koje su nam, čini mi se svima neophodne u ovim ludim vremenima. A putovanja su posebna priča. Ona zaista liječe.   

Uoči koncerta na Gripama

Mislim da ste svjesni kako je Split grad emocije, temperamenta i pjesme. Kakav je vaš odnos sa splitskom publikom?

- Publika u Splitu me dobro poznaje. Svih ovih godina smo zajedno gradili jedan poseban i iskren odnos koji nas je još jače vezao mojom muzikom. Sve naše večeri, od Arene do Sustipana, su uvijek bile magične, one koje se pamte i s kojih uvijek ponesem prepun kofer dobre energije i lijepih trenutaka.

Što publika može očekivati 14. ožujka? - Još jedan veliki koncert u svakom smislu te riječi. Potrudit ćemo se i dati sve od sebe kako bi publika uživala od prve do posljednje pjesme i da ovaj koncert bude jedan od onih koji se zauvijek pamte. Donosimo dobru energiju, sjajnu muziku, emocije, radost, smijeh...  

Je li trema pred velike koncerte s godinama nestala ili se s njom danas samo drugačije nosite? -  Već sam mnogo puta govorio o tome da, iako možda ne djelujem tako, zaista sam veliki tremaroš.Tremu već godinama ne prihvaćam kao smetnju, već ono stanje koje te fokusira i pripremi za izlazak pred publiku. Ona je odraz odgovornosti i onog trenutka kada mi bude svejedno znat ću da više nisam dostojan svog poziva.

Za kraj - možete li nam reći jeste li i što ste kroz glazbu naučili o ljudima? A što ste naučili o sebi? - O ljudima sam naučio da čak i najtvrđe srce dobra muzika, lijepa pjesma, pravih stih može omekšati, i da su se mnogi iz različitih razloga zatvorili i ne dozvoljavaju sebi osloboditi emocije, pokazati što osjećaju i da se prepuste tome. A to je jedna od najvažnijih stvari u životu. Mnogi ljudi su mi govorili da im je moja muzika promijenila život, promijenila njih i to je jedan od mojih najvećih uspjeha. O sebi sam naučio ono što uvijek ističem - slušati svoje srce, svoj glas, svoj osjećaj, ići naprijed, vjerovati u sebe i pružati najbolje što mogu. Kad to uspijete, onda jednostavno osjetite da radite dobro - i u karijeri i životu.

Imate li neispunjenih želja ili snova za koje bi voljeli da se ostvare? - Neispunjenih želja ima. Ima i snova. I dobro je dok ih ima, jer onda znam da me ne napušta radoznalost i dječja energija. Ali nek ostanu neizrečeni, da bi se ostvarili.