Dok je provodio sretno djetinje vrijeme u ubavom srpskom seocetu Rogojevac blizu Kragujevca, Bojan Pavlović je možda nejasno slutio da će se u odraslom životu baviti muzikom, ali ni u snu nije očekivao da će zbog ljubavi dospjeti u Split.
Cvit Mediterana, metropolu Dalmacije, koja ga je prije nekoliko dana čvrsto zagrlila javno, bez stida i krzmanja.
Bojan (25), naime, vrhunski je pjevač i strastveni narodnjak, a taj njegov "organski" pravac u Splitu – znamo to – baš i ne pronalazi plodno tlo.
No, kad se dogodio masovni happening diljem gradova Europe u čast preminulom pjevaču, prvom narodnjaku Balkana, Bosancu Halidu Bešliću, i splitska strast dala je odgovor.
Organizatorski nukleus okupljanja na Pjaci: Dolores Crljen, Anita Leko, Gordana Brljević, Josipa Milas i Ante Plazibat nisu se nadali da će dobiti tako snažnu vokalnu akviziciju: splitskog zeta Bojana Pavlovića!
Zamolili ga da ‘zapjeva koju‘
Jer, premda je zvučalo vrhunski, posrijedi bijaše totalna improvizacija. Bojana su zamolili da "zapjeva koju", a on se odazvao i – oduševio. Pjaca je, vidjeli smo svi, "gorjela", a Bojan je ni ne sluteći dobio priliku usred Dioklecijanova grada sasvim legitimno zapjevati čisti narodnjak.
Jer, Halida vole svi, za života su ga zvali i "narodnjakom za intelektualce" jer su pred njegovim talentom, karizmom i jednostavnim pjesmama o ljubavi svi skidali kapu, polagali oružje. Ni Tito nije mogao toliko spojiti Balkan kao Halid – a bogme malo tko bi pjevao dostojno Halida kako je to učinio Bojan.
Mladog Pavlovića već smo gledali na televiziji, svojim snažnim i zvonkim glasom već je ishodio propusnicu za mnoge show-formate, a hrvatskoj je javnosti najviše ostao u sjećanju zahvaljujući "Superstaru" na RTL televiziji, kad je Bojana srčano pohvalila i Severina!
Od tada se štošta zbilo u životu ovog mladića, a najvažnije je što je posljednjih godina postao tata dviju predivnih djevojčica: Emilly i Michelle, još praktički beba. K tomu, radosno je kao vlastitog sina prigrlio i jednog dječaka, kojega je njegova supruga Nikolina rodila u prethodnom braku. Dakle, formiranje obitelji od Superstara do danas oblikovalo je život mladog pjevača.
Familiju Pelaić-Pavlović posjetili smo u njihovu domu na splitskom Sućidru. Nikolina (28) je, podsjetimo, kći poznatog splitskog glazbenog autora Ernesta Pelaića (čiji je pokojni otac Goran, pak, bio legendarni kroničar Splitskog festivala), a Ernest je autor i sedam pjesama koje pjeva Bojan, te jednog dueta skrojenog za – Bojana i Nikolinu.
Zaljubili se čim su se vidjeli
– Oni su se zaljubili čim su se vidjeli. Poznavali su se preko društvenih mreža, dopisivali i ćakulali preko videopoziva mjesecima – i sreli su se uživo na Summer festu u Aranđelovcu, gdje je pjevala – Nikolina – prisjeća se s osmijehom Nikolinina mama Marijana.
Tada su 19-godišnju kćer doveli u Aranđelovac roditelji, dok je mlađahnog 17-godišnjeg Bojana iz Rogojevca u Aranđelovac autobusom dovela – tetka.
– Šta ću, bio sam još mali – smije se Bojan. – A već zaljubljen do ušiju – domeće.
Ljubav je planula, ali dogodio se neželjen "protupožarni aparat": dio Bojanove obitelji se protivio. Nakon dvije godine veze, mladac je popustio pritisku i veza je okončana. No, ne i ljubav...
– Ja sam nju ostavio i slomio se. Ona je nastavila dalje, pronašla supruga i rodila sina, a ja sam tugovao i svaku pjesmu posvećivao njoj, "ženi plave kose na obali mora"... Ne mogu opisati patnju koju sam preživio – iskren je Bojan.
Nakon nekoliko godina mu je Fortuna dala novu priliku.
Druga prilika
Naime, Nikolinin brak nije štimao i uskoro je okončan, a s Bojanom je zadržala površnu prijateljsku komunikaciju te joj se on jednom zgodom bojažljivo usudio predložiti "da pokušaju ponovno". I tako započinje divno poglavlje njihove ljubavne priče, neopterećeno političkim i međunacionalnim tenzijama, rušeći sve barijere koje su im pokušali nametnuti.
– Ništa mene ta politika ne interesira. Da patim od toga, ne bih došao ovdje, dobio djecu sa Splićankom. Čovjek je čovjek, a ljubav je iznad svega – staloženo će Bojan, koji još gaji nadu da će i ostatak njegove familije prihvatiti njegovu odluku, podržati pravu ljubav i upoznati svoje potomke iz susjedne države.
Bojanova majka Nataša već je dala podršku, to im puno znači. S protokom vremena nekako i ljudi staloženije sagledaju situaciju, nema mjesta za zlu krv i prijekore. Na koncu, onaj mali Bojan kojega je tetka busom dopratila u Aranđelovac sad je "veliki momak", tata dvoje (odnosno troje) djece, svoj čovjek.
Bogme, i glazbenik za pet!
– Stvarno nisam očekivo onakav odaziv na Pjaci, mi smo samo došli iz poštovanja prema Halidu, legendi koju, eto, nisam dobio priliku osobno upoznati. Kad ono, ispao koncert; čak sam se na pjesmi "Poljem se širi miris ljiljana" nakon sat i po pjevanja – rasplako. Stvarno je bilo i tužno i predivno u isti mah – prisjeća se Bojan, punokrvni pjevač koji se za mikrofonom snašao kao pravi iskusni scenski igrač.
Uslijedili su brojni pozivi za koncerte, rokovnik mu se polako puni.
Odrasto sam uz Ilića, Šaulića, Harisa...
– Volim pjevati, šta da vam kažem. Odrasto sam uz muziku Miroslava Ilića, Šabana Šaulića, Harisa Džinovića, Luisa, Kemala, Ljubu Aličića, Novicu Negovanovića... To se slušalo u mom malom selu, mada smo svi mi znali i za Olivera, Mišu Kovača. Al‘ eto, mene je logično povuklo ono što sam najviše i upio – sjetno će Bojan.
Izučio je u međuvremenu za "mašinskog tehničara motornih vozila" u Kragujevcu, da bi potom upisao privatnu Glazbenu akademiju u Beogradu "Univerzitet Slobomir". No, krenuli su nastupi, televizijska ukazanja u raznim show-formatima, i eto, faks pade u drugi plan. Ipak, Bojan je završio i osnovnu glazbenu školu, a s tako bogatim iskustvom za svoje godine stječe kompetenciju za održavanje privatnih satova solo-pjevanja.
– Lijepo mi je ovdje u Splitu, sretan sam. Vjenčali smo se Nikolina i ja prije dvije godine, iza korone; imali smo malu feštu, samo mi i kumovi, takva je bila situacija. Nakon što smo se vjenčali u matičnom uredu, išli smo na ručak u jedan restoran na Zenti, jeli smo škampe s fužima i bili skroz zamazani – priča Bojan kroz smijeh. Ipak, u njegovu je osmijehu kaplja tuge; fali mu njegova rodna obitelj, neke slike iz rodnog sela u kojem odavno nije bio.
Kragujevac je po duhu sličan Splitu
– Znate šta, Kragujevac je velik grad, po duhu i dinamici sličan Splitu – jedino što nema mora i dosta je hladnije tamo. A moje rodno selo, moj Rogojevac, e šta je tamo zimi bilo snjegova... Nisam nikad skijo, to je ipak elitni sport, ali sam zato sanjko i tvrdim snijegom letio na takozvanom pičiguzu! Ne znam kako bih vam to opisao, sjedneš, loviš bolji snijeg (da nije gnjecav, mokar), i – fijuuu – vedro će Pavlović, ipak s dozom sjete.
Kako nije baš naviknut na visoke dalmatinske ljetne temperature, to mu još pomalo stvara nelagodu. Ipak, lijepo je prihvaćen u gradu pod Marjanom, a gdje su ti ljubav i prijatelji – tu ti je dom.
– Ma super je Split, kažu da je nezgodan za parkiranje, ali to još nisam osjetio jer još nemamo vlastiti automobil, vozimo se busom. Volio bih jednog dana kupiti jedan auto, pa da pičimo po Balkanu. Još nisam bio ni u Sarajevu – veli ovaj mladi čovjek.
Pred Bojanom Pavlovićem je lijepa sezona. Uskoro ima nastup u jednom lokalu u Strožancu, Večer Halida Bešlića, stigla je i uzbudljiva pozivnica za adventski nastup u Splitu, još neke manje gaže u gradu i okolici, proslave rođenja djeteta i pirevi u Srbiji, privatna zabava u Švicarskoj početkom iduće godine. Notes se puni, a glasnice marljivo uvježbavaju.
Nikolina super kuha
– Dižem i tegove tu, u stanu. Ne stignem u teretanu zbog dječice, a kroz popodne držim poduke iz solo-pjevanja. Nekad i ručak skuvam, iako to najbolje radi Nikolina. A od svih jela koja nam priprema: ribe, ražnjića i "žlice", najdraža mi je – pizza koju nam ispeče. Tako je fina, "vazdušasta", baš kako volim – otkriva Bojan, dok se Nikolina zadovoljno osmjehuje.
Povjerava nam da mu malko nedostaje "koh", slatko koje mu je mati pripremala na rodnom ognjištu.
– To je pripravak od mlijeka i čokolade, neko će reći: ništa posebno. Ali ja sam to jeo u kuhinji svoje majke. Nekad mi nedostaje čak i sirovo jaje s lukovinom (sjeckanom kapulom, nap.a.) koju mi je davala kao djetetu. Možda je to zaslužno za moj glas danas – kazuje simpatični mladić, već sad vrsni glazbenik.
Ima samo jednu želju, koja čak i nije "zvjezdana", nego realna.
Kćeri nazvao po pjesmama
– U jednom od komentara nakon koncerta u čast Halidu na Pjaci je pisalo: "Srbin pjeva Hrvatima u čast Bošnjaka". Nije me to uvrijedilo, dapače; to je dokaz da muzika može biti dobra sila, nešto što spaja ljude... Tako želim pjevati i ja, da se ljudi raduju i pjevaju sa mnom.
I kćerkama sam dao imena po pjesmama: Michelle po pjesmi Željka Joksimovića, a Emilly po legendarnoj skladbi "Zvao sam je Emili" Zdravka Čolića – približava mladi tata Pavlović... Ovih je dana izbacio i singl: "Ako treba", koji se u par dana približio brojci od pola milijuna pregleda.
– Nikad neću biti poput Halida ili Olivera, to mi je jasno; čak se još uvijek žanrovski tražim, pomalo krčim neki svoj put. I nadam se da na tom putu neće biti prepreka, samo dobrih nota, te da ću mojoj porodici moći osigurati normalan život, a narodu dati krila u veselju i utjehu u tugovanju. To muzika može, a ja ću se truditi – skromno će daroviti Bojan Pavlović, splitski zet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....