Koncert hrvatske glazbene dive, Tereze Kesovije, koji će se 3. svibnja održati na Starom placu je rasprodan. Gradonačelnik Splita, Tomislav Šuta, razgalio je brojne Terine obožavatelje kad je prije par dana objavio video na kojemu naša nenadmašna glazbena zvijezda pjeva i priprema se za splitski spektakl.
Na njemu Tereza zaista dira u srce i puni oči suzama dok pjeva svoje stihove: "Nek‘ svjetla gore kad odem sa scene, I nek‘ se svira dugo u noć, Dok pjesme bude, bit‘ će i mene, Kad pjesma stane i ja ću poć‘"...
Teško će biti i ovoj Dubrovkinji posljednji put stati na pozornicu, na oproštajnoj turneji koja započinje u Splitu 3. svibnja, a nastavlja se u Dubrovniku, Ljubljani i Zagrebu. Da je doista riječ o oproštaju, nije odlučilo ni srce ni glas, već vrijeme, koje neumoljivo podsjeća da i najveće karijere jednom moraju zatvoriti svoj krug.
U razgovoru za Gloriju, Tereza se ovih dana prisjetila svojih početaka - kako je kao djevojčica trčala Konavlima koje su je inspirirale za sviranje flaute, bježala iz škole u kojoj je prezirala matematiku, neimaštine tijekom studija na glazbenoj akademiji u Zagrebu, za koje je veže i sjećanje na Arsena Dedića i prve ljubavi.
Na pitanje zašto baš u Splitu počinje svoju oproštajnu turneju, Tereza je, kao i uvijek, iskrena:
- Dubrovački gradonačelnik već mi je zamjerio što Dubrovnik nije prvi. Međutim, kad bi me netko naglo probudio i pitao koji grad više volim - Split ili Dubrovnik - ovako na brzinu rekla bih: "Podjednako."
Split je grad temperamenta i grad koji mi je jako puno dao. Tamo je sve počelo 1962., kada sam prvi put nastupala na Splitskom festivalu. Splićani su uvijek vjerovali u mene.
Naravno da sam Dubrovkinja, Dubrovnik me svojata - tamo sam rođena. Divan je to grad koji me izludi u najpozitivnijem smislu. Na onim uličicama na Stradunu sam odrastala. Splitu sam se približila bez nametanja.
Birate li već haljine i odijela?
- Biram, jer mi je to važno, a o tome se već godinama brine moja Greta Gudelj. A kada to kažem, iz mene progovara ljubav i poštovanje prema mojoj publici koja mi je vjerna tolike godine. Nije lijepo da dođem nonšalantno odjevena ili, primjerice, golih koljena. Iako je i toga bilo.
Kad sam pjevala "Sviraj mi, sviraj", nosila sam haljinu u stilu današnjih. Nisam imala grudnjak, bila je dosta prozirna, leđa gola. To je bila prekrasna haljina, divnih boja, i ljudi su je zapamtili.
Kad ste donijeli odluku da su vam ovo zadnji nastupi?
- Kad sam bila zaista između života i smrti i mislila da neću izdržati. Kad sam počela ozbiljnije obolijevati, pitala sam se - znam li uopće stati ili moram sve do kraja gurati? A onda razmišljam o ljudima koji mi svakodnevno pišu i govore koliko im znači moj glas i moje pjesme, dolaze na moje koncerte, koji su kupili kartu, našminkali se, odjenuli, koji su došli da me slušaju... No, zdravstvene tegobe ostavile su posljedice.
Prije sedamnaest godina zbog karcinoma sam ostala bez jednog bubrega, operirala oba koljena, imala sam upalu pluća i četiri puta sepsu, sluh mi je još odavno oštećen, a u zadnje vrijeme i vid... Svakodnevno trpim bolove u nogama i kralježnici pa hodam sa štapom. Prijateljica Martina Plesnik poklonila mi je štap sa Swarovski kristalima koji ide sa mnom na koncerte. Ali ja sam borac.
Majka mi je umrla dva dana nakon što me rodila, a ja sam se ipak izborila za život. Imam golemu energiju. Puštam sudbini da radi sa mnom što hoće.
U iščekivanju spektakla na Starom placu, uživajte u fotogaleriji koja svjedoči jedinstvenoj Terezinoj pojavi i energiji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....