Kada krajem lipnja veličanstven prostor Galerije Meštrović dodatno proljepšaju "Melodije Jadrana", pa na grandioznu pozornicu stupe umjetnici, noseći nove zvuke i nove stihove, među njima će se naći i dame s kojima smo proćakulali, onako ženski.
Jer one su nježne, ali su moćne.
One su lijepe, ali su i snažne.
U vremenima kada oni mlađi ne znaju što su to vinil ploče, ne poznaju poveznicu olovke i kasete, vrte očima na spomen CD-ova i pojma nemaju što je to MP3 player, mi se prisjećamo kako se nekada glazba publici servirala na festivalima. Na festivalima poput "Melodija Jadrana", kojem laskaju da je hrvatski San Remo, nesvjesni da to upravo jest. Broj jedan. Poželjan. Tražen. Splitski, a svjetski.
Festival je nekada bio odskočna daska mladim umjetnicima, ne samo meni, nego svim pjevačima zapravo. Tadašnje je nagrade valjalo zaslužiti, tražilo je to puno rada i truda, svi bi se glazbeni urednici sjatili. Sjećam se svih svojih nagrada, koliko su mi bile važne, ali važnije je još više bilo to što su pjesme nakon festivala pronalazile put do slušatelja – otkrila nam je Zorica Kondža.
"Zore splitska" nije dugo godina nastupala na "daskama koje život znače" dok se nisu pokrenule "Melodije". Bio joj je, veli, izazov doći pred svoje ljude, na festival koji ne dijeli nagrade, ono što dijeli pak i šakom i kapom jest dobra atmosfera.
Publika je gladna dobre glazbe i dobrog scenskog nastupa, a to ovaj festival je. Evo već treću godinu se traži karta više, o prostoru neću, on je fenomenalan, na televiziji sve to izgleda jako dobro, baš se radujem – tako će.
Žena legenda, Doris Dragović, nije ni trena promišljala što će i kako će. Znala je da hoće:
- Nikada nije lakše odlučiti se za nastup na nekom festivalu nego kad te Tomo Mrduljaš pozove na "Melodije Jadrana", i to u čarobnu "Galeriju Meštrović". Kao da ulazite u bajku ljepote, dobre glazbe i sjajnih ljudi. Eto, krećem i ja tamo - udahnuti svega toga i predstaviti pjesmu Ivana Huljića "Kad zastor mi padne"...
Nina Badrić se slaže sa svojom kolegicom, naglašavajući da su "Melodije" festival koji se svojom kvalitetom izdigao iz prosjeka, pa je stoga sjajan poligon za lansiranje nove pjesme. Najbolje je što nije natjecateljskog karaktera, tako da smo svi opušteni i uživamo u druženju. A pjesme, sve one koje su dobre, ionako i bez nagrada nađu svoj put do ljudskih srca – veli nam zvijezda.
Među mlade snage hrvatske estrade svakako ubrajamo Ivu Ivković Ivanišević, koja svoj nastup na "Melodijama", kao dio "TransAkustika" drži ne samo glazbenim događajem već privilegijom. Riječ je o najvažnijem festivalu na ovim prostorima, s dugom tradicijom, jakim autorima i vrhunskim orkestrom. Biti dio te večeri znači da ste prepoznati, ali i nosite odgovornost dati sve od sebe u samo pet minuta. Atmosfera festivala je nevjerojatna – profesionalna, inspirativna i emotivna. A ambijent Meštrovićeva muzeja – to je iskustvo koje se ne zaboravlja. More, umjetnost, publika koja sluša tiho i diše s izvođačem… To se ne događa svaki dan – romantična je Iva.
U backstageu se miješaju nervoza i uzbuđenje, ponavljanje tekstova i zadnji dogovori s orkestrom. I onda – reflektori, publika, more… Split je posebno zahtjevan teren. Iskreno – nekad se čini da je lakše uspjeti u New Yorku nego u Splitu. Jer ovdje publika ima visoka očekivanja, nepogrešiv sluh i nultu toleranciju na fejk. Ako ih ne kupiš iskreno i odmah, nećeš ih kupiti nikad – iskrena je.
Publika se zaželjela i žene moćnoga glasa - Jelene Radan, koje dugo nije bilo pod svjetlima pozornice. Pojavljivala se rijetko, uživala u miru, radila samozatajno na albumu, na nekim dječjim projektima. Sada je, priznaje nam, opet u petoj brzini. Prije u brzini svjetlosti – smije se.
Uspomenama budi emocije na Runjića, na njegovu "Ruže venu", koju je na nekadašnjim "Melodijama" iznijela pred publiku. Iznijela kako samo ona zna. - Bilo je to prije, čini mi se, više od dva desetljeća... Ludo je to... Dugo nisam bila u ovim krajevima i jako osobno sve ovo doživljavam još uvijek nesvjesna okruženja, svih kolega koje ću sresti... Volim dobru atmosferu u kojoj imamo šansu te ljetne noći iznijeti pjesmu koju smo poželjeli predstaviti. Sretna sam i počašćena što ću zapjevati – veli nam Jelena Radan.
Marija Mirković priprema svoj nastup treću godinu zaredom, uzbuđena je, priznaje, prvenstveno zato jer voli "Melodije", potom je raduje izlazak na, kako kaže, najljepšu pozornicu, a potom i rad sa sjajnim orkestrom i nastup pred najboljom publikom.
- "Melodije" su mi sinonim za ljeto, Split, dobru pjesmu i dobro druženje. Atmosfera je odlična. Izvođači otpjevaju svoju novu pjesmu, publici pruže pravi gušt i pritom se i sami dobro zabave. Mnogo dragih ljudi sam upoznala na "Melodijama", dragih i talentiranih, i radujem se što ću ponovno biti s njima – veli nam Novosađanka.
I splitska "lavica" Jelena Rozga očekivanja početka festivala je stavila na najjače. - Ne želim propustiti najdraži festival, imam predivnu pjesmu, autora Vjekoslave i Tončija Huljića, naziva "Začarani krug". Jedva čekam stati na najlipšu binu "Melodija Jadrana" i otpjevati pjesmu u kojoj opet Vjekoslava svojim tekstom dominira – kazala nam je.
"Ženske priče"
Kad smo već toliko nahvalili atmosferu i napumpali očekivanja, red je bio dotaknuti se već spomenute "ženske priče". Kako je biti i bivati u muškom svijetu, pozornicom vladaju muškarci, htjeli to mi priznati ili ne.
- U gotovo svakoj profesiji primat drže muškarci. Osim u uslužnim djelatnostima poput spremanja, čišćenja i pranja – nasmijala se Nina Badrić. Tako je i u mom poslu, gdje su muškarci još uvijek u prednosti nad nama ženama i materijalno i brojčano. Ne opterećujem se time, jer ne mogu tu puno promijeniti, a ono što je bitno je da se emocija u glazbi ne dijeli na mušku ili žensku, već na dobru i lošu. Nevažno je tko pjeva ili piše pjesmu, najbitnije je da ta pjesma ima smisla – kazuje nam ozbiljno.
I Iva Ivković Ivanišević drži da biti žena na estradi nosi cijeli niz dodatnih slojeva. - Pored talenta i truda, tu su i pripreme koje nitko ne vidi. Dok kolege možda odrade tonsku probu i odu na kavu, mi već od jutra balansiramo između frizera, šminke, outfita, uštimavanja haljine, upjevavanja, promjene raspoloženja i kojekakvih ženama svojstvenih ciklusa. To je svakodnevica koju ne vidimo na televiziji, a čini ovaj posao još zahtjevnijim, ali i još jačim dokazom koliko žene na sceni svakim nastupom pomiču granice. Posebno kada se nedjeljom trebaš pobrinuti na šminku i frizuru uz + 30 stupnjeva – kaže mlada dama.
Publika sve to možda ne zna, ali osjeti, sigurne su žene. Kad na pozornicu iziđe nešto stvarno, iskreno i posloženo s ljubavlju – ljudi to prepoznaju.
Biti žena na estradi je i zabavno i zamorno, slaže se s kolegicama Marija Mirković.
- Kod nas postoji zahtjevan pristup izgledu. Dosta vremena trošimo na sređivanje za scenu. Od izbora garderobe, jer ne daj Bože da se nešto odjene dva puta, pa do šminkanja, friziranja. Sve je to zahtjevno i poslije nekog vremena zamorno, ali je dio posla pa se mi i ne žalimo previše. Iskreno vjerujem da svakoj ženi na estradi dođe bar jednom da na koncert ode u trenerci, patikama, vezanog repa i bez šminke i da kaže - stvarno nisam mogla danas, samo bih pjevala – nasmijala nas je Marija.
Estrada je spoj glazbe, scene, ljepote, svega je svjesna Zorica Kondža, koja i sama uvijek želi izgledati najbolje, životu usprkos. Ne treba ti baš uvijek biti "tvoj dan"…
- Dat ćemo sve najbolje od sebe, dođite nam! Bit će to noć za pamćenje, i ambijent i ugođaj i glazba i stihovi, sve! Užitak pravi – veli nama zvijezda.
A pozdravljaju vas i ostale dame. Vidimo se pod zvijezdama, kažu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....