Popularni srbijanski pjevač Miroslav Ilić nedavno je govorio o svom podrijetlu i otkrio zašto je odbio snimiti film o sebi.
Ilić je, nesumnjivo, ikona narodne glazbe, čiji su hitovi tijekom 80-ih bili dijelom gotovo pa "mainstreama", premda se 1987. stvorila neviđena drama kad je Tonči Huljić zaželio da baš on s Magazinom na Splitskom festivalu izvede pjesmu "Ti si želja mog života".
Njegove pjesme poput "Djevojke iz grada", "Najljepša si kad se smeješ", "Pozdravi je, pozdravi", "Tako mi nedostaješ" postali su klasici narodne glazbe prije prodora turbo folka. Na vrhuncu njegove slave u 80-tim godinama bio je prvi pjevač o kojemu se trebao snimiti film, piše portal.novosti.rs.
"Oko 1982., tada sam radio s poznatim menadžerom Rakom Đokićem, u Novom Sadu je postojala produkcijska kuća Panonija. Tada su mi ponudili da snime film prema mojoj pjesmi ‘Zaljubio sam se u djevojku iz grada‘. Trebao sam se u njemu pojaviti. Odbio sam. Ne bih volio da se o meni snima film" - rekao je Miroslav Ilić u emisiji "Život kakav jest".
Ponosan na svoje podrijetlo, pjevač je govorio i o svom obiteljskom stablu, naglasivši koliko je važno čuvati tradiciju i sjećanje na pretke i ono što su ostavili u nasljeđe.
"Dugo sam tražio tko sam i što sam. Prije mnogo godina angažirao sam jednog gospodina da mi napravi obiteljsko stablo, kako bih mogao vidjeti odakle dolazim. Crkve su uglavnom izvori tih podataka i ne može se ići jako daleko unatrag. Možda nekih 200 do 300 godina.
Prema tim podacima, moji su bili u istočnoj Hercegovini. Tamo je začeto stablo. Neko vrijeme su proveli u Crnoj Gori, u brdima lijevo od Danilovgrada, u selu Vinići" - otkrio je jednom prilikom pjevač.
Kad je u ožujku ove godine dao veliki intervju za Slobodnu Dalmaciju, Miroslav Ilić je, upitan je li ga rat promijenio kao osobu, kao umjetnika, odgovorio našem novinaru: "Ništa se nije promijenilo u mojem slučaju, samo to što sam morao početi pokazivati putovnicu pri prelasku granice".
Miroslav se prisjetio velikih prijateljstava koja je stvorio na hrvatskoj glazbenoj sceni.
"Sinko moj, svi smo mi bili jedna velika družina. Poznavao sam i Olivera i Mišu, kao i pokojne Rajka Dujmića i Đurđicu Barlović. Jednom sam gostovao na tadašnjoj Televiziji Zagreb u showu posvećenom "Novim fosilima". Režirao ga je veliki Anton Marti. Đurđica je htjela da joj pjevam moju pjesmu "Smej, se smej", ali Rajko je inzistirao na tome da pjevam njihovu pjesmu.
Odlučio sam se na hit ‘Čuješ li me, jel ti drago‘. Budući da mi folkeri imamo specifične ‘trilere‘, želio sam ih izbjeći, a Rajko mi je rekao da on upravo hoće da tako otpjevam, s tim ‘trilerima‘. Tako sam i učinio. Poznavao sam i Tončija Huljića i njegovu ekipu iz "Magazina". Tonči mi je i danas prijatelj. A kad sam 2000. godine, prvi put nakon rata, ušao u Hrvatsku, prvi čovjek kojem sam se javio bio je Mišo" - otkrio je Miroslav Ilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....