Informativni program Nove TV, kroz dva desetljeća postojanja, prometnuo se u medij čiji sadržaj kod gledatelja ulijeva povjerenje, a tome svakako pridonose i jake reporterske i voditeljske snage ove kuće. Petar Pereža, Dalmatinac koji je od rane mladosti zaljubljen u novinarstvo, jedan je od glavnih aduta Nove TV. Središnji Dnevnik njegovo je “prirodno stanište”, a tko je Petar kad se ugase kamere, ima li strahove i stresove koje pod ruku često idu s novinarskim poslom i što ga motivira i hrabri, provjerili smo iz prve ruke.
Informativa Nove TV nezamisliva je bez vašeg voditeljskog umijeća. Osjećate li se kao karika koja pridonosi brendu kuće i redakcije?
– Nikada nisam imao taj dojam o sebi i na početku sam mislio da ću izdržati pet-šest godina i onda ići dalje nekim drugim stazama, međutim odužilo se na dvadeset godina. Svi mi koji smo dio procesa nastajanja Dnevnika na dnevnoj bazi zapravo smo karika bez koje se ne može isporučiti finalni proizvod u 19 sati svaki dan. Tako da moja zahvala ide i svim kolegama koji sa mnom rade.
’Ne bojim se ničega’
Zagrebački ste Splićanin koji zadnja dva desetljeća živi u glavnom gradu. Prije toga ste za Novu TV izvještavali iz Dalmacije? Koja je razlika u mentalitetu i pristupu radu, jesu li Dalmatinci zaista ležerniji i lakše se nose sa stresnim situacijama?
– Pa to je tajna dalmatinskog stanja uma! Mi zapravo više pričamo o nečemu što nas baca iz komfor zone (čitaj: grintamo) i onda kada se to stvarno i dogodi – mi smo spremni!
Nova TV ove godine slavi dvadeset godina informativnog programa. Koliko su se stvari mijenjale kroz to razdoblje?
– Puno toga se promijenilo, a ponajviše tehnologija. Nekada smo imali uže televizore i format 4:3. Sada je 16:9 i 4K rezolucija postala standard. Zato nam one starije arhivske snimke izgledaju tako čudno. Mijenjale su se i političke okolnosti, kako lokalne, tako i globalne. Konkurencija je uvijek bila jaka, pa je trebalo sve ove godine tu vodeću poziciju i zadržati! A i mi smo se promijenili... Sada smo mlađi i ljepši nego ikad, haha!
Započeli ste kao vrlo mladi raditi na Radio Dalmaciji? Odakle takva rana strast za novinarstvom?
– Ajme, radio je tada bio strašno popularan i obožavan medij! Pokrenula me želja da pobliže upoznam što se to krije s druge strane te čarobne glazbene kutije, a tek onda se rodila strast za novinarstvom, nakon probnog rada po svim mogućim radijskim sektorima.
Čega se najviše bojite u poslu, a što vam je najveći gušt raditi?
– U poslu se ne bojim ničega, već imam samo određenu dozu opreza pri izvršavanju radnih zadataka. Gušt mi je raditi na projektima poput koncerata, panel-diskusija, tematskih okruglih stolova. Posebno me veseli što svake godine imam svoju ulogu u božićnom koncertu Zaklade Ana Rukavina – “Želim život”!
Koji je najteži novinarski zadatak u karijeri koji ste morali odraditi?
– Najteže mi je bilo u Vrgorcu, gdje je jedno dijete poginulo u prevrtanju školskog autobusa. Iz Splita smo jedva stigli jer cesta je bila puna odrona. Vozili smo se dva sata i jedva stigli na uključenje u program. Za vrijeme javljanja padala je kiša i smočila reflektore od kojih je jedan eksplodirao, a cijelo vrijeme stajali smo dva metra ispod autobusa koji je visio na litici i mogao je kliznuti na mene i snimatelja.
Često ističete kako vam je vjera jako važna. Je li tako bilo oduvijek?
– Moglo bi se reći da jest. Jer uz sitna mladenačka lutanja i traženja duhovnog smiraja u modernim izmišljotinama, na kraju me put uvijek vraćao u našu Crkvu u kojoj smo odgojeni i zahvaljujući kojoj smo i mi kao narod opstali i obranili se već 1100 godina.
Put uvijek vodi u Dalmaciju
Obitelj, posao, hobiji… Koliko je u današnje vrijeme teško održavati neki zdravi balans? Imate li neki recept?
– Eto upravo ovim redoslijedom kako ste nabrojali, samo što bih ja na prvo mjesto stavio još božju poniznost i odricanje od vlastitog ega i onda će sve doći na pravo mjesto.
Da nisam na u redakciji Nove TV, u životu bih bio…?
– Trudio bih se biti izvrstan u bilo kojem drugom poslu. Pomagati ljudima koliko god mogu..
Imate li nostalgiju za Dalmacijom i Cvitom Mediterana? Povratak korijenima, nekad u budućnosti?
– Pa tu sam proveo najlipše dane svoje mladosti! Put me uvijek vodi i vraća u Dalmaciju, ali dokle god sam u svojoj Hrvatskoj, srce mi je na mjestu.
Gdje vas možemo sresti u slobodno vrijeme? Imate li neke posebne rituale i antistresnu terapiju?
– Ovog ljeta osim na moru bili smo i na Mladifestu u Međugorju! Volimo otići na neku mini hodočasničku turu prema Italiji ili Poljskoj. Sada kad je sezona jesenskih plodova možete me naći u šumi u potrazi za vrganjima i kestenima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....