Umjetna inteligencija više nije nešto o čemu samo slušamo u kontekstu budućnosti - ona je već duboko ušla u našu svakodnevicu. Koristimo je često i nesvjesno, u pretraživanju interneta, navigaciji, online kupnji, bankarstvu, pa čak i u medicini i obrazovanju.
Piše tekstove, obrađuje fotografije, pomaže u dijagnostici bolesti, predlaže što ćemo gledati i slušati. Ukratko, uvukla se gotovo u sve pore društva i promijenila način na koji radimo, komuniciramo i donosimo odluke.
Kako se njezina primjena širi, sve je manje područja koja ostaju ‘netaknuta‘. A među onima koji se sada nalaze na svojevrsnoj prekretnici je i filmska industrija. I dok se još donedavno činilo da su kreativne profesije sigurne od takvih promjena, sve više se pokazuje da umjetna inteligencija polako ulazi i u svijet filma - i to na način koji bi mogao promijeniti pravila igre.
Gdje je granica?
Hollywood više ne brine samo o gledanosti i zaradi, nova priča dolazi iz tehnologije. Pitanje koje se sve češće čuje među glumcima, producentima i gledateljima glasi: gdje je granica?
Ono što je do jučer zvučalo kao scenarij znanstvene fantastike danas se testira u praksi. Studiji poput ‘Disney- a‘ i ‘Warner Bros- a‘ već rade s tehnologijom koja može stvoriti digitalne verzije glumaca - njihove glasove, lice, pa čak i način kretanja.
Takve tehnologije nisu potpuno nove. Publika se još sjeća digitalno “pomlađenih” glumaca u velikim blockbusterima ili scena u kojima su na ekran vraćeni preminuli glumci. No razlika je u brzini razvoja - ono što je nekad zahtijevalo mjesece rada i ogroman budžet, danas postaje sve dostupnije i sve uvjerljivije.
Digitalni dvojnik
Zamisli situaciju u kojoj glumac uopće ne mora doći na set. Dovoljno je imati njegov digitalni model. Takav “glumac” ne kasni, ne razbolijeva se, ne treba pauze - i, što je producentima posebno zanimljivo, može se koristiti iznova i iznova.
Tehnologija već sada omogućuje: digitalno pomlađivanje glumaca, rekreiranje izraza lica i pokreta, generiranje glasova koji zvuče gotovo identično stvarnima.
U praksi to znači da bi se isti lik mogao pojavljivati desetljećima, bez obzira na godine ili dostupnost stvarne osobe. Za produkciju to otvara ogromne mogućnosti, ali i potpuno novu vrstu kontrole nad sadržajem.
Više nije teorija
Nije iznenađenje da među glumcima raste nelagoda. Najveći sindikat, SAG- AFTRA, već je upozorio na moguće zlouporabe umjetne inteligencije. Njihov strah nije apstraktan - vrlo je konkretan i već se temelji na iskustvu iz industrije.
Ako studio jednom skenira glumca, što ga sprječava da taj digitalni model koristi godinama, bez novog angažmana i bez dodatne naknade?
Neki glumci već su javno govorili o ugovorima koji su uključivali upravo to - jednokratno snimanje tijela i lica, nakon čega studio dobiva pravo na daljnje korištenje. Za mnoge je to granica preko koje ne žele prijeći. Jer pitanje više nije samo posao, nego i identitet.
Studiji vide priliku, publika još vaga
Iz perspektive studija, priča je prilično jasna: manji troškovi, veća fleksibilnost i mogućnost da se projekti realiziraju bez nepredvidivih faktora. Osim toga, otvara se prostor za: “oživljavanje” legendarnih glumaca, stvaranje potpuno novih digitalnih zvijezda, snimanje scena koje bi u stvarnosti bile nemoguće ili preskupe.
No publika još nije do kraja odlučila što o svemu misli. Dok jedni uživaju u tehnološkim mogućnostima i vizualnim efektima, drugi sve češće postavljaju pitanje - može li digitalni lik doista prenijeti emociju na isti način kao stvarna osoba? Jer upravo ta nesavršenost, spontanost i ljudska reakcija ono su što film čini uvjerljivim.
Može li AI zamijeniti glumce?
Pitanje više nije može li AI zamijeniti glumce. Tehnički gledano - u određenoj mjeri već može. Ali treba li? Hoće li publika prihvatiti filmove u kojima glavne uloge igraju digitalni likovi? Hoće li se izgubiti ono zbog čega filmovi ostavljaju dojam -autentičnost, energija i osjećaj da gledamo stvarnu osobu?
Industrija se očito nalazi na prekretnici. Tehnologija nudi rješenja, ali istovremeno otvara niz etičkih pitanja na koja još nema jasnih odgovora. Za sada, umjetna inteligencija još uvijek ne može u potpunosti zamijeniti glumca, ali može promijeniti način na koji se filmovi stvaraju.
Vrlo je moguće da ćemo u budućnosti gledati kombinaciju stvarnih i digitalnih izvedbi, gdje će granica između njih biti sve manje vidljiva. A možda će upravo publika, svojim izborima i reakcijama, na kraju odlučiti koliko daleko Hollywood može ići. Jedno je sigurno – priča o umjetnoj inteligenciji u filmskoj industriji tek počinje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....