Nakon napetog finala i nevjerojatnog uspjeha na posljednjem izazovu, Luciano Plazibat je ponio titulu pobjednika Survivora 2025. U ekskluzivnom razgovoru za Novatv.hr podijelio je svoje dojmove o svemu što je prošao – od prvog dana na otoku do dramatičnog finala.
Finalni poligon nije nimalo štedio natjecatelje – svaki je finalist morao dati svoj maksimum na zahtjevnoj stazi koja je testirala i snagu i spretnost, a ključ pobjede krio se u završnom zadatku preciznosti. Luciano je u odlučujućem dvoboju nadmoćno pobijedio Laru rezultatom 4:1, čime je i službeno postao novi Survivor.
Želja za zabavom
U show nije ušao da pobijedi, nego je išao dan po dan, s mišlju: tko pobijedi – pobijedi. Koliko god mu bilo teško, u glavi mu je stalno bila jedna stvar – želio se zabaviti.
- Išao sam hladne glave, kao razbibriga. Svaki zadatak koji sam trebao odraditi – recimo bacanje – radio sam skroz mirno. Pa šta bude. Moj savjet svima koji se žele prijavit: idite pa šta bude. Skroz hladne glave. Bolje ne mislit nego uopće mislit u životu! U napetom finalu bilo mu je posebno drago što je to bilo dalmatinsko finale – jedno od onih “po domaću”:
- Bilo je laganini. Osjetio sam se kao da se bore Kraljica Jelena i Dioklecijan. Ili, po ‘naški‘ – Severina protiv Grše. Ja sam bija Severina! Bilo je opušteno, zezali smo se… Jedino najgora stvar – kiša! To je nešto najgore šta sam doživija. Nema ništa gore u životu od kiše!”
Prijateljstva i razočaranja
Iako su međuljudski odnosi bili izazovni, našao je svoj način kako ih preživjeti: - Ili otupiš, ili ignoriraš i makneš se.
S nekim kandidatima ostao je u kontaktu: Ivom, Ivanom, Larom, Urošom, Ninom i Matijom, koji mu je postao trener. Poseban odnos razvio se s Ivom:
- Na izlasku mi je rekla da je mislila da sam sve glumio tamo, da sam nosio masku. A sad kad me bolje upoznala – rekla je da sam još gori! Sad smo nerazdvojni, u mene spava, ne odlazi kad je želim potirat – super nam je. A s druge strane, razočarao se u Gorana:
- Mislio sam da ćemo bit pravi prijatelji, družit se vani, ić na Zrće… Ali kako je vrijeme prolazilo, čuo sam od drugih stvari i skužio da ja nemam mozak za takvu igru. Osjećao sam se izigrano, nasamario me pošteno. Svaka mu čast – odigrao je dobru igru.
Glad, nostalgija i reset
Egzotika i ljepote otoka brzo su izgubile sjaj: - Bilo je lipo, ali gadilo mi se sve. Samo sam tija ić doma.
O zamišljenom “vremenu za razmišljanje” na pustom otoku kaže: - Mislio sam da ću s viškom vrimena razmišljat o životu, ali tamo misliš samo na pet stvari – hranu, obitelj, muziku, prijatelje i šta da radim. Mozak je totalno pojeden.
Nakon ovog iskustva, shvatio je da mu sada u životu ništa više nije teško i da smo svi "razmažena derišta". Cijeli video intervjua pogledajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....