Poznata Hrvatica o teškoj borbi koju prolaze mnogi: ‘Sramila sam se godinama. Danas sam naučila živjeti s njom...‘

Influencerica i fitness trenerica Antonela Golobić objavila je niz fotografija koje su odmah privukle pažnju, ne samo zbog zavidnog stajlinga, već i zbog samopouzdanja koje zrači iz kadrova.

Iza osmijeha na fotki krije se mnogo dublja priča, Antonela se godinama bori s depresijom o kojoj otvoreno priča na društvenim mrežama, piše dnevnik.hr.

‘‘Vječno sam sanjala da ću s nekim graditi svoj život. Očito da taj netko sam bila ja sama. Za sve sam mislila da ću morati čekati da dođe prava osoba pa da mi krenemo sve zajedno, ali kako to bude dok sam ja čekala, shvatila sam da ja to mogu sama. Pa sam počela živjet sama, pa sam sama otvorila svoj studio pa sam sama krenula s renovacijama. Gdje bi ja sad bila da sam i dalje čekala pravi trenutak i pravu osobu?‘‘, iskreno je napisala uz novoobjavljene fotke.

O svojoj borbi s depresijom, za medije je ovako ispričala:

‘‘Stvarno su mi lijekovi i psihoterapija pomogli. Ne znam kako bih više funkcionirala. Mi smo otvorili te neke traume i izliječili smo ih, i nastavila sam dalje. I sad kad pogledam, depresija mi nije sad toliko strašna. Ja s njom najnormalnije živim i najnormalnije funkcioniram. Dapače, ja smatram da sam ja nju trenutačno pobijedila jer više nemam te nekakve epizode, najnormalnije spavam, svakodnevne aktivnosti odradim najnormalnije‘‘.

"Sramila sam se godinama"

Ova prekrasna mlada žena godinama se sramila svoje dijagnoze.

‘‘To je nešto čega sam se sramila godinama. Danas sam naučila živjeti s njom. Donijela mi je neke nove ljude u život i filtrirala stare. Bolest koju ne vidimo, ali osjetimo‘‘, napisala je na Instagramu svojedobno.

O depresiji je govorila i u brojnim intervjuima, a u podcastu ‘‘Um&Boom Podcast‘‘ detaljno je ispričala sve o bolesti. Problemi su, kaže, počeli još u djetinjstvu.

‘‘Još uvijek imam depresiju, ali sada znam kako se nositi s njom. Sve je počelo dosta rano, rekla bih s 12 ili 13 godina, ali tada smo sve pripisivali pubertetu. Bila sam osjetljivija, neki bi rekli hipersenzibilna, a tada sam imala i prve suicidalne misli. Često bih čula: ‘To se svima događa‘, i ti sebi onda u glavu staviš da je to normalno i da ne moramo više o tome razgovarati.

Najnormalnije je da ti u tri ujutro plačeš iako nemaš razloga. Tada sam mislila to je normalno, tako svi i nisam o tome pričala do 20. godine. Sedam godina je sve to negdje stajalo sa strane‘‘, rekla je, a onda je potražila pomoć, nakon čega je dobila dijagnozu i odgovarajuću terapiju - prenosi dnevnik.hr.