Ako često gubite ključeve, misli vam odlutaju, mogao bi biti ADHD; mnogi odrasli ni ne znaju da ga imaju

Ako se cijelog života mučite s organizacijom, koliko god ranije da se spremite - uvijek kasnite barem pet minuta, ili ovu rečenicu čitate po treći put - odgovor bi mogao biti skriven u ADHD-u. 

Poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnost, odnosno ADHD se definira kao stalni obrazac nepažnje koji ometa funkcioniranje ili razvoj. Nepažnja znači da osoba skreće s zadatka, nema ustrajnosti, teško održava fokus i neorganizirana je; ovi problemi nisu posljedica neposluha ili nerazumijevanja.

ADHD počinje u djetinjstvu i smatra se razvojnim poremećajem, ali osoba dijagnozu može dobiti tek u adolescenciji ili odrasloj dobi. Da bi odrasla osoba dobila dijagnozu nepažljivog ADHD-a, mora biti prisutno više simptoma prije navršene 12. godine. Osoba mora imati najmanje pet simptoma nepažnje

Simptomi moraju biti prisutni u dva ili više okruženja, poput doma i posla. Mora postojati dokaz da simptomi ometaju funkcioniranje osobe u tim okruženjima.

Više drugih mentalnih poremećaja često se javlja uz ADHD, uključujući poremećaj ponašanja, poremećaje učenja, anksiozne poremećaje i depresiju. 

Postoje tri tipa ADHD-a

ADHD se obično dijeli na tri glavna tipa, ovisno o tome koji su simptomi najizraženiji:

Nepažljivi tip (Predominantly Inattentive Type): teškoće s pažnjom, fokusom i organizacijom.

Osobe s ovim tipom često zaboravljaju stvari, skreću s zadataka, teško dovršavaju aktivnosti. Često se ranije ne primijeti jer ne uključuje hiperaktivnost ili impulzivnost.

Hiperaktivno-impulzivni tip (Predominantly Hyperactive-Impulsive Type)

Glavni simptomi: hiperaktivnost i impulzivno ponašanje.

Osobe se stalno se miču, teško sjede mirno, prekidaju druge, djeluju bez razmišljanja. Rijetko imaju izražene probleme s pažnjom kao primarni simptom.

Kombinirani tip (Combined Type)

Kombinira simptome nepažnje i hiperaktivno-impulzivnog tipa.

Ovo je najčešći tip kod djece i odraslih. Osobe pokazuju i poteškoće s fokusom i kontrolom impulsa ili aktivnosti.

Koji su simptomi nepažljivog ADHD-a?

1. Ne obraća pažnju na detalje ili često griješi u radu ili drugim aktivnostima

2. Teško održava pažnju tijekom zadataka, poput predavanja ili dugog čitanja

3. Ne čini se da sluša kad mu se govori izravno

4. Ne izvršava upute i ne dovršava kućanske poslove ili zadatke na poslu

5. Teško organizira zadatke i aktivnosti — primjerice, neuredna je i loše upravlja vremenom

6. Izbjegava, ne voli ili oklijeva upustiti se u zadatke koji zahtijevaju dugotrajan mentalni napor

7. Gubi stvari potrebne za zadatke ili aktivnosti, poput ključeva, novčanika i mobitela

8. Lako ga ometaju nevezane misli ili podražaji

Problemi s koncentracijom i organizacijom mogu biti česti kod mnogih zaposlenih odraslih osoba; međutim, odrasla osoba kojoj to ometa funkcioniranje i na poslu i kod kuće, ili u društvenim situacijama, vjerojatnije ima ADHD.

Ne mora biti samo hiperaktivnost, već i nepažnja

Mnogi odrasli s nepažljivim ADHD-om ne znaju da ga imaju, a mogu osjećati da je nemoguće organizirati se, zadržati posao ili se sjetiti obaveza. Svakodnevni zadaci poput ustajanja ujutro, pripreme za odlazak na posao, dolaska na posao na vrijeme i produktivnosti na poslu mogu biti posebno izazovni za odrasle s nedijagnosticiranim nepažljivim ADHD-om.

Mogu imati povijest akademskih problema, problema na poslu ili teških/neuspješnih odnosa. Mnogi su imali i više prometnih nesreća.

Neliječeni nepažljivi ADHD kod odraslih može dovesti do značajnih problema s obrazovanjem, društvenim i obiteljskim situacijama i odnosima, zaposlenjem, samopouzdanjem i emocionalnim zdravljem.

Nikada nije kasno prepoznati, dijagnosticirati i liječiti ADHD i bilo koji drugi mentalni poremećaj koji se često javlja s njim. Učinkovito liječenje može poboljšati živote mnogih odraslih i njihovih obitelji.

Kako se dijagnosticira ADHD kod odraslih?

Odrasli koji sumnjaju da imaju ADHD trebaju posjetiti licenciranog stručnjaka za mentalno zdravlje ili liječnika s iskustvom u dijagnosticiranju ADHD-a radi procjene.

Ne postoji jedan test, ali temeljita procjena uključuje pregled povijesti ponašanja u djetinjstvu i školskog iskustva.

Procjena može uključivati i fizički pregled te razne psihološke testove koji ocjenjuju radnu memoriju, izvršne funkcije (sposobnosti poput planiranja i donošenja odluka) te vizualne i prostorne vještine ili rezoniranje. Procjena će također razmotriti raspoloženje osobe i eventualne druge probleme, poput anksioznosti, depresije ili zlouporabe supstanci.