Anita je mislila da ima virozu, a amputirali su joj noge. Imala je meningokok. Evo što je ta bolest, smrtnost je 50%

Što kada mislite da imate virozu, a ustvari vam se razvija podmukla bolest zbog koje možete ostati teški invalid. Smrtnost je čak i do 50 posto! Da, tu nevolju je jedva preživjela jedna mlada Hrvatica koja može svima biti za primjer. 

- Ja sam ostala bez obje noge kao 15-godišnja djevojka. To je bila posljedica jedne teške bolesti. Menigokone sepse. Mislila sam da je to najobičnija viroza jer sam i prije bila sklona tome. Međutim, bilo je nešto puno ozbiljnije. Kad sam se probudila bilo je teško. Roditelji su mi objasnili cijelu situaciju. Da će amputacija biti potrebna, da su se doktori borili da mi spase život. I da je moglo biti puno gore. I nastavila sam dalje... - rekla je svojedobno Anita Markuš za HRT. 

H R T

Što je ta bolest, kako s eliječi i prepoznaje? 

Meningokokna bolest se najčešće manifestira u dva oblika, kao meningitis ili kao sepsa.

- Meningokokni meningitis nastaje zbog prodora meningokoka u moždane ovojnice i tekućinu koja oplakuje mozak i leđnu moždinu (likvor). Meningitis se razvije češće nego sepsa, a i prognoza mu je znatno bolja (smrtnost 10%) mada su moguće i trajne neželjene posljedice kao što su oštećenje sluha i vida te neurološke smetnje.

Meningokokni meningitis se očituje naglim početkom bolesti s visokom temperaturom i tresavicom, glavoboljom, bolovima u mišićima s ukočenosti šije, mučninom i povraćanjem naročito u djece te općim lošim stanjem s poremećajem svijesti.

Meningokokna sepsa podrazumijeva prisustvo meningokoka u krvi oboljeloga te stoga ima i lošiju prognozu (smrtnost 50%). Uz već spomenute simptome kod meningitisa u sepsi se javljaju i točkasta krvarenja u koži po trupu i donjim ekstremitetima oboljelog te u unutarnjim organima.

Najgori oblik bolesti je tzv. fulminantna (brzo progresivna) sepsa koja se uglavnom javlja kod male djece, a očituje se naglim početkom s visokom vrućicom i pomućenjem svijesti sve do kome ili opsežnim krvarenjima u koži i sluznicama te u unutarnjim organima pri čemu dolazi do njihovog zatajenja u roku od 6 sati do maksimalno 24 (48) sati sa smrtnosti od 95% - navodi Višnja Smilović, dr. med., spec. epidemiolog za Zavod za javno zdravstvo (MŽ).

Navodi i da obolijevaju najmanje otporni, a to su najčešće djeca od 6 mjeseci do 5 godina starosti te školska djeca, a vrlo rijetko odrasli. Inkubacija je vrijeme od infekcije (ulaska meningokoka u organizam) do pojave prvih znakova bolesti, a kreće se od 3-4 dana no može varirati od 2-10 dana.

Liječenje meningokokne bolesti mora započeti što prije, odmah po klinički postavljenoj sumnji na meningokoknu bolest, primjenom adekvatnih antibiotika u bolničkoj skrbi. Prognoza bolesti ovisi i o ranoj dijagnozi i ranoj primjeni lijekova te se meningokokna bolest smatra jednim od hitnih stanja u medicini. Preventivne mjere svode se na kemoprofilaksu (profilaktičku primjenu antibiotika cotrimoxasol ili rifampicin ili ceftriaxon ili ciprofloxacin) svim  bliskim kontaktima -obiteljski kontakti, osobe koje su sa oboljelom osobom imale svakodnevni bliski kontakt naročito u kolektivima predškolskog uzrasta ili u kolektivima zatvorenog tipa, a prema preporuci epidemiologa.

Meningokok je bakterija koja živi na sluznici nosa i ždrijela isključivo čovjeka. Provedene studije ukazale su na prisutnost kliconoštva od 1 do čak 40% u pojedinim populacijama. Oralno i nazofaringealno kliconoštvo najveće je u djece školske dobi i adolescenata. Kliconoštvo je češće u ljudi koji žive u lošijim socioekonomskim uvjetima i ne varira s obzirom na godišnje razdoblje iako je bolest češća tijekom suhih i hladnih mjeseci u godini. Kliconoštvo je obično prolazno i traje sve dok se ne pojave specifična protutijela.

Važno je znati da meningokok u vanjskoj sredini brzo ugiba.

Izvor zaraze je čovjek odnosno najčešće zdravi kliconoša koji svojim sekretima iz usne šupljine i kapljicama iz dišnog sustava u bliskom kontaktu s drugom osobom može meningokoka prenijeti na drugu osobu.

Prijenosu uzročnika pogoduje svakodnevni bliski kontakt (obiteljsko okruženje, kihanje i kašljanje, ljubljenje, gusti smještaj u spavaonicama, pijenje iz istih čaša,…) sa zdravim kliconošom, a da li će netko i oboljeti od meningokokne bolesti ovisi o nizu čimbenika, a između ostalog o otpornosti novog domaćina te količini i agresivnosti meningokoka.

Također je važno provoditi kontinuirano, a u slučaju pojave bolesti pojačanu nespecifičnu prevenciju za sve kapljične infekcije kao što je provjetravanje prostorija, čišćenje i dezinfekciju prostora, pribora i opreme, održavanje osobne higijene i higijene okoliša s naglaskom na dovoljnu međusobnu udaljenost ležaja za spavanje.

Za sada postoji četverovalentno cjepivo koje sadrži serogrupe A,C,Y,W135 te se primjenjuje za putnike u zemlje gdje te serogrupe uzrokuju bolest. Cjepivo za Neisseriu meningitidis serogrupe B koja uzrokuje meningokoknu bolest kod nas ne postoji.

Meningokoknom bolešću nazivamo infekcije uzrokovane bakterijom Neisseria meningitidis a one se mogu očitovati kao asimptomatsko kliconoštvo, nespecifični faringitis (upala grla), upala pluća, gnojni meningitis te kao akutna  sepsa. Meningokokna bolest je zarazna bolest rasprostranjena po cijelom svijetu, navodi liječnica. 

H R T