Na dijagnozu autizma još uvijek, nažalost, gledamo primitivno, u najgoru ruku – onako kako nikako ne bismo smjeli – kao na uvredu ili etiketu, uvredljivo i bez razumijevanja. Smatramo da je izmišljen prije desetak godina, jer "prije ga nije bilo", a sad i kad ga ima – nekako računamo da ga imaju samo djeca koja uvijek svrstamo u dva ekstremna stereotipa – kao potpuno disfunkcionalno, ometeno biće, ili kao genijalnog "čudaka", poput lika Sheldona Coopera iz "Teorije velikog praska". O pravom autizmu ne znamo gotovo ništa.
- Već desetljećima gledamo autizam kao dječju razvojnu teškoću koju treba "ispraviti" ili "ublažiti". No djeca rastu – i ta ista autistična djeca postaju autistični odrasli. Samo što se društveni reflektor i sustav ne pomiče s njima. Nakon 18. godine g...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....