Na autizam još uvijek gledamo stereotipno, sa strahom. Mislimo da je svako dijete koje ga ima ograničenih kognitivnih i životnih sposobnosti te da su poremećaji iz spektra autizma vidljivi "na prvu". Međutim - to najčešće nije istina, a svjedoči tomu i sve veći broj odraslih koji su kroz djetinjstvo prošli "ispod radara".
Otprilike četvrtina 16-godišnjaka s poremećajem iz spektra autizma (ASD) nije službeno dijagnosticirana, pokazuje studija s Rutgersa.
Istraživači su otkrili da 1,77 posto 16-godišnjaka u sjeveroistočnom New Jerseyju ima ASD, ali stanje je češće među muškarcima nego među ženama, među bijelcima nego među crncima ili Hispanicima, te među adolescentima iz visokih prihoda nego onima iz obitelji s niskim prihodima, prenosi scitech daily.
Istraživači su također utvrdili da jedan od četvorice adolescenata s ASD-om nije bio dijagnosticiran, te da tri od pet adolescenata s ASD-om imaju jedno ili više neuro-psihijatrijskih stanja - najčešće poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD).
Najvažniji nalazi studije mogu biti identificiranje značajnog broja nedovoljno dijagnosticiranih slučajeva autizma, posebno među adolescentima s blagim oblicima oštećenja, te visok postotak adolescenata s ASD-om koji imaju i druge neuropsihijatrijske poremećaje.
Kako prepoznati autizam kod svog djeteta
1. Teškoće u razumijevanju socijalnih signala
Djeca i tinejdžeri s autizmom mogu imati poteškoća u tumačenju neverbalnih znakova, kao što su facijalna ekspresija, govor tijela i ton glasa. Mogu djelovati kao da ne razumiju kada netko pokazuje simpatiju, ljutnju ili zbunjenost. Također, ponekad mogu imati problema u održavanju razgovora ili u razumijevanju kada je prikladno postaviti ili završiti razgovor. Mogu ne razumjeti društvene norme poput čekanja na svoj red u razgovoru.
2. Ograničeni interesi ili aktivnosti
Prekomjerno fiksiranje na određene teme: je djelomično neprimjetan znak autizma, a podrazumijeva duboko zanemarivanje drugih interesa i prekomjerno fokusiranje na jednu specifičnu temu ili aktivnost. Na primjer, dijete može postati opsjednuto određenim predmetom (kao što je povijest dinosaurusa ili specifična serija video igara), dok zanemaruje druge vrste aktivnosti koje su više uobičajene za njegovu dob. Ali, kod adolescenata to ne mora uvijek biti vidljivo budući da se ponekad radi o opće prihvaćenim interesima poput interesa za umjetnost, književnost, video igre ili odjeću.
3. Problemi u emocionalnom izražavanju i razumijevanju
Tinejdžeri s autizmom mogu imati problema u dijeljenju svojih osjećaja ili razumijevanju tuđih emocija. To može dovesti do toga da izgledaju hladni, distancirani ili nezainteresirani, iako to nije nužno slučaj, oni jednostavno mogu imati poteškoća u izražavanju ili prepoznavanju emocija.
Preosjetljivost ili nesenzibilnost na emocije drugih: Mogu biti previše emotivni ili potpuno ravnodušni prema osjećajima drugih. Neki autistični adolescenti mogu postati vrlo uznemireni zbog sitnih promjena u rutini ili okolnostima, dok drugi mogu izgledati emocionalno "tihi" ili ne pokazuju suosećanje, iako osjećaju stres ili nelagodu.
4. Problemi u školi koji nisu odmah očiti
Mnogi autisti imaju problema s organiziranjem svojih misli i zadataka. U školi mogu imati poteškoća u dovršavanju zadataka na vrijeme, ili mogu biti "zaboravni" u vezi s rokovima i materijalima. Ove poteškoće mogu biti zamaskirane ako je dijete izuzetno inteligentno ili ako dobiva pomoć od učitelja.
Iako dijete može imati izuzetnu sposobnost razumijevanja specifičnih interesa, možda neće reagirati na uobičajene metode poučavanja, što može biti pogrešno protumačeno kao lijenost ili nepažnja.
5. Teškoće u razumijevanju apstraktnih pojmova
Djeca s autizmom mogu imati poteškoća u razumijevanju figurativnog jezika poput metafora, ironije ili sarkazma. Na primjer, mogu ne razumjeti šale ili izjave koje nisu doslovne i umjesto toga shvatiti ih kao stvarnu prijetnju ili opasnost.
6. Stereotipno ponašanje ili rituali
Iako se stereotipna ponašanja poput ljuljanja ili ponavljajućih zvukova mogu biti očita, postoje i suptilniji oblici poput redovitog pomicanja prstiju, ponavljanja riječi ili fraza (tzv. ekolalija), ili potreba za stalnim ponavljanjem istih aktivnosti koje imaju umirujući učinak.
Teenageri s autizmom mogu imati striktne rutine koje im pomažu da se osjećaju sigurnije, a čak i male promjene u tim rutinama mogu izazvati značajnu anksioznost. Ponekad to nije odmah očito osim ako se ne dođe u situaciju gdje se mora prekršiti ta rutina.
7. Socijalna izolacija koja može biti suptilna
Neki adolescenti s autizmom mogu djelovati kao da su društveni, ali zapravo često biraju izolaciju jer im socijalne interakcije predstavljaju previše stresa. Na površini mogu izgledati "dobri" u školi, ali u stvarnosti mogu osjećati duboku tjeskobu u grupama ili se povući kad nisu pod nadzorom.
8. Problemi u motorici i koordinaciji
Iako to nije uvijek očito, mnogi adolescenti s autizmom imaju poteškoća u finoj i krupnoj motorici. To može uključivati nespretnost u hodu, vožnji bicikla ili čak u obavljanju jednostavnih zadataka poput vezanja cipela ili držanja olovke. Ovi problemi s koordinacijom mogu se previdjeti ako nisu uočeni tijekom fizičkog obrazovanja ili sportskih aktivnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....