Cijelog života bila je u teškoj depresiji, ‘ubijala se‘ od alkohola, sve dok joj nije dijagnosticirana ova bolest

Kad je imala 39 godina, Cathleen Caffrey je na sastanku anonimnih alkoholičara vidjela brošuru. Prikazivala je ljude koji su se otrijeznili u 70-ima, koji su govorili o tome kako su im životi bili divni. "To mi je dalo nadu koju sam dugo čuvala", kaže. Caffrey je ove godine napunila 80 godina i desetljećima je trijezna, ali tek sada osjeća mir sa sobom, piše Guardian.

Cijelog života Caffrey je pretpostavljala da je "loša, nevoljena i nesimpatična osoba". Njezini su se roditelji razveli kad je imala 10 godina i u tom trenutku neki glas u njoj joj je rekao: "Ništa nikada nećeš uspjeti."

Odrasla je u Kaliforniji, a u školi je bila bistra, ali vrlo sramežljiva... "Čitala bih tijekom odmora. Ili bih sama igrala školicu."

Nakon sveučilišta pokušala je s poslijediplomskim studijem i mrzila ga je. Imala je niz poslova – bila je administrator, pisala je tehničke tekstove i uređivala, provjeravala bolničke baze podataka za duplicirane zapise, ali nije mogla izgraditi karijeru. "Jednostavno nisam znala kako se družiti i raditi u timu. Bila sam zaglavljena u ovom načinu razmišljanja: ‘Nešto nije u redu sa mnom.‘ I jednostavno se nisam mogla izvući iz toga."

Isti obrazac odvijao se i u vezama. "Nikada nisam uspjela pronaći vezu koja mi odgovara." Nisu trajale ili su postale opsesivne – "druga vrsta ovisnosti... I bilo je vrlo bolno što su se te veze stalno raspadale", kaže. "Provela sam dosta godina misleći da izgledam kao Čovjek slon."

Caffrey nije počela piti sve do svoje 21. godine, a onda je to postajalo problematično tek postupno. Otišla je na svoj prvi sastanak anonimnih alkoholičara u tridesetima i "trijezna je već 42 godine", ali desetljećima ju je mučila depresija.

Nakon što se umirovila zbog ozljeda uzrokovanih ponavljajućim istegnućima u srednjim pedesetima, kaže: "Morala sam provoditi 10 ili 12 sati dnevno ležeći na leđima gledajući televiziju. Stalno sam mislila: ‘Ne mogu ništa učiniti.‘"

Nekim članovima Caffreyine šire obitelji dijagnosticiran je autizam i poremećaj pažnje s hiperaktivnošću. A kada je pogodila pandemija COVID-a, imala je "priliku razmišljati" i počela je na internetu istraživati ​​neke od osjećaja koji su je provlačili kroz život od djetinjstva.

"Jednog dana riječ ‘autizam‘ mi je zapela za oko i pronašla sam cijeli ovaj svijet videa ljudi koji opisuju probleme koje su imali kao vrlo mala djeca. Nikada nisu osjećali da pripadaju, nikada nisu osjećali da se uklapaju, imali su velike poteškoće u sklapanju prijateljstava. I pomislila sam: ‘O, moj Bože, ovo sam ja. Ovo sam ja do zadnjeg detalja.‘"

Caffrey si ne može priuštiti istraživanje formalne dijagnoze, ali sada se identificira kao autistična. Postizanje razumijevanja sebe bilo je transformativno. "Bilo je tako nevjerojatno olakšanje otkriti da ono što sam uvijek pretpostavljala da sam loša osoba bilo je jednostavno to što nisam razumjela način na koji se odnosim prema ljudima."

Caffrey živi u kampu mobilnih kućica za starije građane u Santa Rosi u Kaliforniji, gdje postoji aktivna društvena zajednica. Ide na filozofske diskusijske grupe i povremene večere, dok njezin pas iz azila, Petunia, ima naviku prilaziti ljudima mašući repom, što "puno pomaže" u interakcijama. "Sada sam manje-više tiho sretna većinu vremena", kaže Caffrey.

Kad je u srpnju napunila 80 godina, njezin brat i njegov partner htjeli su joj prirediti zabavu. "Pomislila sam: ‘Što dovraga?‘"

Pozvala je ljude iz filozofske grupe i ljude s kojima se pozdravlja kada šeta Petuniju. "I došlo je 60 ljudi! U cijelom svom životu, mislila sam da će najviše 10 ljudi ikada doći na zabavu zbog mene. Jednostavno nisam mogla vjerovati. Bilo je to najnevjerojatnije iskustvo u mom životu", kaže. "Činilo se da su svi sretni što me vide."

U svom devetom desetljeću Caffrey je pronašla zadovoljstvo. "Više me ne pokreće želja za novcem, određenom vezom ili priznanjem za postignuća. Ne osjećam se kao da me pokreće išta osim vlastite želje da se osjećam dobro u svom životu i da učinim najbolje što mogu za svog psa, svoju obitelj i sebe. I to mi se čini vrlo mirnim."