Arterijska hipertenzija, odnosno povišeni krvni tlak, jedna je od najčešćih kroničnih bolesti suvremenog doba i jedan od vodećih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Procjenjuje se da gotovo svaka treća odrasla osoba u nekom trenutku života razvije hipertenziju, a njezina učestalost raste sa starenjem populacije, porastom pretilosti, smanjenjem tjelesne aktivnosti i promjenama životnih navika. Unatoč velikom broju oboljelih, među građanima i dalje postoje brojne nedoumice o prirodi ove bolesti. Jedno od pitanja koje liječnici najčešće čuju u ordinacijama jest može li se hipertenzija izliječiti ili je riječ o doživotnom stanju s kojim se mora živjeti do kraja života.
Odgovor - ni da, ni ne
Odgovor na to pitanje nije jednoznačan jer hipertenzija nije jedinstvena bolest s istim uzrokom kod svih bolesnika. Kod nekih osoba povišeni krvni tlak posljedica je određenog zdravstvenog poremećaja koji se može liječiti ili ukloniti, dok je kod većine riječ o složenom stanju koje nastaje kao rezultat međudjelovanja genetike, okolišnih čimbenika i životnih navika. Upravo zato mogućnost izlječenja ovisi o uzroku hipertenzije, dobi bolesnika, trajanju bolesti te općem zdravstvenom stanju, piše Science direct.
Krvni tlak predstavlja silu kojom krv djeluje na stijenke arterija dok cirkulira organizmom. Srce pri svakom otkucaju pumpa krv kroz mrežu krvnih žila koje moraju ostati dovoljno elastične kako bi podnijele promjene tlaka. Kada tlak u arterijama postane trajno povišen, krvne žile i organi izloženi su povećanom opterećenju. Tijekom vremena to može dovesti do oštećenja srca, mozga, bubrega, očiju i drugih organa. Upravo zbog činjenice da se posljedice razvijaju postupno, hipertenzija se često naziva „tihim ubojicom“.
Godinama bez simptoma
Velik problem predstavlja činjenica da većina oboljelih godinama nema nikakve simptome. Mnogi ljudi otkriju da imaju hipertenziju tek tijekom sistematskog pregleda ili nakon razvoja komplikacija poput srčanog ili moždanog udara. Zbog toga se redovito mjerenje krvnog tlaka smatra jednim od najvažnijih preventivnih postupaka u suvremenoj medicini.
Kako bi se razumjelo može li hipertenzija biti izlječiva, potrebno je razlikovati dvije osnovne vrste bolesti. Prva je primarna ili esencijalna hipertenzija, koja čini oko 90 do 95 posto svih slučajeva. Druga je sekundarna hipertenzija, koja nastaje kao posljedica nekog drugog medicinskog stanja., prenosi emedicine.
Primarna hipertenzija je kronična, sekundarna akutna
Kod primarne hipertenzije ne postoji jedan jasno prepoznatljiv uzrok. Smatra se da na njezin razvoj utječe kombinacija nasljednih čimbenika, starenja, prehrambenih navika, prekomjerne tjelesne težine, manjka tjelesne aktivnosti, pušenja, pretjeranog unosa alkohola i kroničnog stresa. U takvim slučajevima ne postoji jedan konkretan problem koji bi se mogao ukloniti i time trajno riješiti bolest. Upravo zato se primarna hipertenzija najčešće smatra kroničnim stanjem koje zahtijeva dugoročno praćenje.
Sekundarna hipertenzija razlikuje se po tome što postoji jasno prepoznatljiv uzrok povišenog krvnog tlaka. To mogu biti bolesti bubrega, hormonalni poremećaji, bolesti štitnjače, poremećaji rada nadbubrežnih žlijezda, suženje bubrežnih arterija ili opstruktivna apneja u snu. U određenim slučajevima hipertenziju mogu uzrokovati i pojedini lijekovi. Kada se uspješno liječi osnovna bolest, postoji mogućnost da se krvni tlak vrati u normalne granice, ponekad čak i bez potrebe za trajnim uzimanjem antihipertenzivne terapije.
Potpuno izlječiva hipertenzija je rijetkost
Jedan od najpoznatijih primjera izlječive hipertenzije jest feokromocitom, rijedak tumor nadbubrežne žlijezde koji proizvodi velike količine adrenalina i srodnih hormona. Ti hormoni uzrokuju nagle i izrazite poraste krvnog tlaka. Nakon kirurškog uklanjanja tumora kod velikog broja bolesnika dolazi do potpune normalizacije krvnog tlaka. Slična situacija može se vidjeti kod određenih oblika primarnog hiperaldosteronizma, hormonalnog poremećaja kod kojeg organizam proizvodi previše aldosterona, hormona odgovornog za regulaciju natrija i vode. U slučajevima kada je uzrok poremećaja ograničen na jednu nadbubrežnu žlijezdu, kirurški zahvat može dovesti do značajnog poboljšanja ili potpunog nestanka hipertenzije, piše Aliya health care.
Ipak, važno je naglasiti da su takvi slučajevi manjina. Većina pacijenata ima primarnu hipertenziju, kod koje se pojam izlječenja koristi vrlo oprezno. To ne znači da bolesnici ne mogu postići normalne vrijednosti krvnog tlaka. Naprotiv, suvremene metode liječenja omogućuju uspješnu regulaciju tlaka kod velikog broja osoba. Međutim, činjenica da su vrijednosti tlaka uredne ne znači nužno da je bolest nestala. U mnogim slučajevima normalan tlak rezultat je kombinacije lijekova i promjena životnih navika.
Remisija tek nakon promijene navika
Posljednjih godina u stručnoj literaturi sve češće se koristi pojam remisije hipertenzije. Remisija označava stanje u kojem osoba tijekom duljeg vremenskog razdoblja održava normalne vrijednosti krvnog tlaka bez potrebe za lijekovima. Takva situacija najčešće se viđa kod osoba koje su značajno promijenile životni stil, izgubile višak kilograma i povećale razinu tjelesne aktivnosti. Iako je remisija vrlo poželjan ishod, ona se ne smatra istoznačnicom potpunog izlječenja jer predispozicija za razvoj hipertenzije i dalje može postojati.
Posebno važnu ulogu u nastanku i liječenju hipertenzije ima tjelesna težina. Brojna istraživanja pokazala su da pretilost značajno povećava rizik razvoja povišenog krvnog tlaka. Masno tkivo nije samo pasivno skladište energije, već aktivno proizvodi brojne hormone i upalne tvari koje utječu na regulaciju krvnog tlaka. Kod osoba koje izgube značajan broj kilograma često dolazi do osjetnog pada krvnog tlaka, a kod nekih čak i do mogućnosti postupnog ukidanja lijekova pod liječničkim nadzorom, piše Stanford health care.
Jedan od najzanimljivijih primjera dolazi iz istraživanja provedenih na osobama koje su podvrgnute barijatrijskim operacijama zbog teške pretilosti. Nakon velikog gubitka tjelesne mase dio pacijenata više nije trebao antihipertenzivne lijekove, a krvni tlak ostao je uredan godinama nakon zahvata. To pokazuje koliko snažno pretilost može utjecati na razvoj hipertenzije i koliko njezino liječenje može promijeniti tijek bolesti.
Prehrana također igra ključnu ulogu. Znanstveni dokazi dosljedno potvrđuju povezanost između prekomjernog unosa soli i povišenog krvnog tlaka. Sol uzrokuje zadržavanje vode u organizmu, što povećava volumen krvi i opterećuje krvne žile. Smanjenje unosa soli može dovesti do značajnog sniženja krvnog tlaka, osobito kod osoba koje su osjetljive na natrij. Osim toga, prehrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama i ribom povezuje se s boljom regulacijom krvnog tlaka i manjim rizikom od kardiovaskularnih bolesti
Tjelesna aktivnost još je jedan važan čimbenik. Redovito kretanje poboljšava funkciju krvnih žila, smanjuje tjelesnu težinu i povoljno djeluje na metabolizam. Čak i umjerena aktivnost poput svakodnevnog brzog hodanja može doprinijeti snižavanju krvnog tlaka. Dugoročno gledano, osobe koje redovito vježbaju imaju manji rizik razvoja hipertenzije i njezinih komplikacija.
Skidanje s lijekova ne ide tek tako
Mnogi pacijenti pitaju liječnike mogu li prestati uzimati lijekove kada im se tlak normalizira. To je razumljivo pitanje, ali zahtijeva oprez. U velikom broju slučajeva normalne vrijednosti tlaka posljedica su upravo djelovanja lijekova. Samoinicijativni prekid terapije može dovesti do ponovnog porasta tlaka, ponekad i do opasnih hipertenzivnih kriza. Odluku o smanjenju ili ukidanju terapije uvijek treba donositi liječnik na temelju dugotrajnog praćenja bolesnika.
Kod mlađih osoba koje imaju blago povišene vrijednosti krvnog tlaka i nemaju razvijena oštećenja organa, promjene životnih navika ponekad mogu biti dovoljne za postizanje dugotrajne remisije. Međutim, što hipertenzija traje dulje, to su manje šanse da će se krvni tlak moći održavati urednim bez terapije. Razlog tome leži u postupnim promjenama krvnih žila koje s vremenom postaju manje elastične i sklonije održavanju povišenog tlaka..
Važnu ulogu ima i genetika. Osobe čiji roditelji ili bliski srodnici imaju hipertenziju imaju veći rizik razvoja iste bolesti. Znanstvenici su identificirali velik broj gena koji sudjeluju u regulaciji krvnog tlaka, no nijedan od njih samostalno ne određuje hoće li osoba razviti hipertenziju. Nasljedna predispozicija djeluje u kombinaciji s okolišnim čimbenicima, što znači da zdrav način života može značajno smanjiti rizik čak i kod osoba s opterećenom obiteljskom anamnezom, piše Biology insights.
Stres stvara plodno tlo
Pitanje stresa također je često predmet rasprava. Iako stres sam po sebi nije jedini uzrok hipertenzije, kronična izloženost stresnim situacijama može pridonijeti njezinu nastanku. Dugotrajno povišene razine hormona stresa utječu na rad srca, krvnih žila i živčanog sustava. Osim toga, osobe pod stresom češće posežu za nezdravom hranom, alkoholom i cigaretama, što dodatno povećava rizik razvoja hipertenzije.
S godinama se povećava učestalost hipertenzije jer arterije postupno gube elastičnost. Taj proces dio je prirodnog starenja organizma i jedan je od razloga zašto je hipertenzija češća među starijim osobama. Zbog toga spontano povlačenje bolesti u starijoj životnoj dobi nije često. Naprotiv, mnogi bolesnici trebaju intenzivnije liječenje kako bi održali krvni tlak unutar preporučenih granica.
Kada se govori o izlječenju hipertenzije, važno je razlikovati medicinsku i svakodnevnu definiciju tog pojma. Iz perspektive pacijenta, osoba koja više nema povišen tlak i ne uzima lijekove može se osjećati izliječenom. Međutim, liječnici pritom uzimaju u obzir mogućnost povratka bolesti te činjenicu da su predispozicije često i dalje prisutne. Zato se u mnogim slučajevima radije govori o dugotrajnoj kontroli bolesti ili remisiji nego o potpunom izlječenju.
Doživtna dijagnoza, ali ne i smrtna presuda
Najvažnija poruka za oboljele jest da hipertenzija, čak i kada nije potpuno izlječiva, ne mora značiti smanjenu kvalitetu života. Zahvaljujući suvremenim lijekovima, ranom otkrivanju bolesti i sve boljem razumijevanju čimbenika rizika, većina pacijenata može živjeti dug i aktivan život bez ozbiljnih komplikacija. Ključ uspjeha leži u redovitom praćenju krvnog tlaka, pridržavanju preporučene terapije i usvajanju zdravih životnih navika.
Stoga se na pitanje je li hipertenzija doživotna bolest može odgovoriti da to ovisi o njezinu uzroku. Sekundarna hipertenzija u određenim slučajevima može biti potpuno izlječiva ako se ukloni temeljni poremećaj koji ju je uzrokovao. S druge strane, primarna hipertenzija, koja čini veliku većinu slučajeva, najčešće se smatra kroničnim stanjem. Unatoč tome, kod dijela bolesnika moguće je postići dugotrajnu remisiju, osobito ako se bolest otkrije rano i ako se pravodobno uvedu promjene životnog stila. Upravo zato naglasak suvremene medicine nije samo na liječenju povišenog krvnog tlaka, već i na prevenciji, ranom otkrivanju i aktivnom sudjelovanju pacijenta u očuvanju vlastitog zdravlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....