Hrvat je pio pivo iz boce, osjetio je ubod u grlu. Ubrzo se našao na Hitnoj, jedva je gutao...

U program Hrvatskog radija (drugi program) prije nekoliko dana tijekom jutarnje emisije javio se čovjek s prilično negativnim iskustvom. Naime, pio je pivo, osjetio je ubod u grlu. I bio je u pravu, u boci je bila pčela ili osa koja je ušla u bocu dok nije pazio. Nije pio iz čaše nego boce, što se nikako ne savjetuje, posebno ne ljeti, kad žedni insekti često ulaze u boce raznih pića. Odmah je odjurio na Hitnu, dali su mu injekcije, cijelo grlo mu je oteklo, jedva je gutao... Moglo je sve i loše završiti.  

Ubod pčele ili ose u grlo jedna je od onih situacija kod kojih ne smije biti dvojbe – to je potencijalno hitno stanje i ne pripada u kategoriju "pričekat ću i vidjeti što će biti". Za razliku od uboda u ruku ili nogu, gdje je reakcija najčešće lokalna, ubod u grlu, usnoj šupljini ili jeziku događa se u zoni kroz koju prolazi zrak. I najmanje oteknuće u tom području može naglo suziti dišni put i dovesti do gušenja. Zato je osnovno pravilo vrlo jasno: ubod pčele ili ose u grlo, usta ili jezik uvijek se tretira kao hitno stanje i osoba se treba odmah javiti liječniku, idealno hitnoj službi. Odmah na Hitnu, nebitno imate li alergijsku reakciju ili lokalnu reakciju oteknuća, svaki ubod u grlo, jezik se tretira kao potencijalno opasno stanje. 

A sad detaljnije...

Kod uboda insekata postoje dva glavna problema. Prvi je lokalna reakcija – oteklina, bol, crvenilo – koja je normalna, ali u području grla može postati opasna jer se odvija u uskom prostoru. Drugi je sistemska, alergijska reakcija, takozvana anafilaksija. Ona može nastupiti i kod ljudi koji nikada ranije nisu imali ozbiljne reakcije, pa je ne treba automatski isključiti samo zato što su raniji ubodi prošli dobro. Anafilaksija može u roku od nekoliko minuta dovesti do pada krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, otežanog disanja i gubitka svijesti.

Prvi znakovi da nešto nije u redu nakon uboda u grlo mogu biti vrlo suptilni: osjećaj grebanja, "knedle" ili pritiska u grlu, promuklost, teškoće pri gutanju sline, osjećaj kao da se grlo "steže". Kako oteklina raste, disanje postaje sve teže, javlja se šum pri udisaju, osoba hvata zrak, počinje paničariti, lice može poprimiti ispijeni ili plavičasti ton. Ako se u isto vrijeme pojave i drugi simptomi – osip po tijelu, koprivnjača, svrbež, vrtoglavica, mučnina, osjećaj slabosti – riječ je o vrlo ozbiljnom upozorenju da se razvija sistemska alergijska reakcija.

Važan je i kontekst. Ubodi u usta i grlo najčešće se događaju ljeti, tijekom pića ili hrane na otvorenom: osa ili pčela završi u čaši sa sokom, limunadom ili pivom, a čovjek je u trenutku proguta i nesvjesno "gurne" prema ždrijelu. Djeca su dodatno ranjiva jer im je dišni put prirodno uži, pa i manja oteklina može imati veći efekt nego kod odraslih. Zbog toga se kod djece ubod u grlo tretira još strože – nema čekanja, odmah se ide na Hitnu. 

Što učiniti na licu mjesta ako vas je pčela ili osa ubola u grlo? Odmah na Hitnu, nema tu čekanja... Važno je da osoba miruje, da se ne napreže i ne paničari jer ubrzano disanje i napor mogu dodatno pogoršati doživljaj gušenja. Osobe koje znaju da su alergične na ubode pčela ili osa ponekad nose propisanu adrenalin autoinjekciju (npr. EpiPen). U slučaju uboda u grlo, posebice ako se javljaju prvi znakovi otežanog disanja ili sistemske reakcije, uputno je lijek primijeniti prema uputi i istovremeno pozvati hitnu pomoć. Adrenalin može kupiti dragocjeno vrijeme, ali ne zamjenjuje liječnički nadzor, osobito kada se radi o kritičnoj lokaciji kao što je grlo.

U slučaju uboda u ruku, nogu ili drugo mjesto daleko od glave, odluka o odlasku liječniku ovisi o simptomima, ranijim alergijama i širenju reakcije. Kod uboda u grlo, usta ili jezik, čak i ako se u prvih nekoliko minuta čini da je sve pod kontrolom, oteklina može imati odgođen rast, a komplikacije se mogu pojaviti kasnije. Tu luksuz "praćenja kod kuće" jednostavno ne postoji.

Kod uboda u grlo liječnik će procijeniti dišni put, pratiti vitalne funkcije i po potrebi dati lijekove – antihistaminike, kortikosteroide, adrenalin – te, ako je situacija teža, osigurati disanje kisikom ili drugim postupcima. Ponekad je potreban i kraći bolnički nadzor jer se dio reakcija može razviti ili vratiti nakon nekoliko sati, čak i kad se čini da je kriza prošla.