Izluđuje vas kad netko žvače, šmrca ili glasno diše? Novo istraživanje otkrilo tko je ‘kriv‘ za to

Zvuk žvakanja, šmrcanja ili neki drugi sasvim uobičajeni zvukovi kod nekih ljudi mogu izazvati izrazito snažnu negativnu reakciju. Riječ je o mizofoniji, a novo istraživanje sugerira da se ona često pojavljuje unutar iste obitelji te da bi u njezinoj pozadini mogli biti genetski i okolišni čimbenici.

Tim s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale proučavao je 101 osobu s mizofonijom i članove njihovih obitelji. Rezultati su pokazali da je 39 posto ispitanika imalo bliskog srodnika prvog stupnja s mizofonijom, dok je 48 posto imalo barem jednog srodnika, bez obzira na stupanj srodstva, s istim problemom.

Foodcollection Gesmbh/Foodcollection Via Afp

Istražuju moguću genetsku povezanost

Istraživači su među ispitanicima i njihovim obiteljima zabilježili i relativno visoke stope drugih neuropsihijatrijskih stanja, među kojima su anksioznost, depresija, ADHD i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

"Pokazali smo visoke stope mizofonije i drugih neuropsihijatrijskih stanja među članovima obitelji, što upućuje na moguće zajedničke genetske i okolišne čimbenike rizika", naveli su autori.

Ipak, rezultati su zasad preliminarni. Istraživanje još nije prošlo recenziju, nije uključivalo kontrolnu skupinu, a obiteljska povijest mizofonije ne znači da će je osoba nužno razviti. Znanstvenici sada provode detaljnije analize DNK kako bi pokušali otkriti gene i biološke mehanizme koji bi mogli imati ulogu u nastanku mizofonije.

Microgen Images/science Photo Li/Science Photo Library Via Afp

Nije samo ‘pretjerana osjetljivost‘

Dječji psihijatar Thomas Fernandez naglašava da reakcija na određene zvukove može biti trenutačna i nevoljna te ozbiljno utjecati na svakodnevni život.

"Neki ljudi izbjegavaju zajedničke obroke, učionice, radna mjesta ili društvene situacije kako bi pobjegli od okidača", rekao je.

Istraživači pritom naglašavaju da mizofonija predstavlja stvarnu reakciju mozga, a ne jednostavno pretjeranu osjetljivost na zvukove. Upravo bi bolje razumijevanje mogućih genetskih i obiteljskih čimbenika u budućnosti moglo pomoći u njezinu dijagnosticiranju i liječenju, prenosi Science Alert.