Svakodnevno uzimanje aspirina može smanjiti dugoročni rizik od raka debelog i završnog crijeva, ali to ne znači da bi ga zdravi ljudi trebali početi uzimati na svoju ruku. Moguća korist dolazi tek nakon godina redovite uporabe, dok se rizik od ozbiljnog krvarenja može pojaviti odmah, zbog čega odluka mora biti individualna i donesena u razgovoru s liječnikom.
Aspirin, odnosno acetilsalicilna kiselina, jedan je od najpoznatijih lijekova na svijetu. Ljudi ga uzimaju protiv bolova i povišene temperature, a u malim dozama propisuje se i dijelu pacijenata radi smanjenja rizika od stvaranja krvnih ugrušaka, srčanog ili moždanog udara. Posljednjih desetljeća istražuje se i njegovo moguće protutumorsko djelovanje, ponajprije kada je riječ o kolorektalnom karcinomu, odnosno raku debelog i završnog crijeva.
Dio znanstvenih dokaza doista pokazuje da redovito uzimanje aspirina može imati zaštitni učinak. Američki Nacionalni institut za rak navodi da svakodnevna uporaba acetilsalicilne kiseline može smanjiti pojavnost raka debelog i završnog crijeva te smrtnost od te bolesti, ali korist postaje vidljiva tek otprilike deset do dvadeset godina nakon početka terapije. U njihovoj stručnoj procjeni dugotrajna uporaba aspirina povezana je sa smanjenjem dugoročnog rizika razvoja kolorektalnog raka za oko 40 posto, dok se rizik smrti od tog raka može smanjiti za oko trećinu.
No upravo je vremenska dimenzija ključna. Aspirin nije lijek koji će u nekoliko mjeseci "spriječiti rak", niti može nadomjestiti preventivne preglede. U prvih deset godina od početka uzimanja nije se pokazalo jasno smanjenje incidencije kolorektalnog raka. Potencijalni zaštitni učinak, ako se pojavi, rezultat je dugotrajne uporabe i vjerojatno djelovanja na više bioloških procesa koji sudjeluju u nastanku tumora.
Znanstvenici pretpostavljaju da aspirin može utjecati na upalu, aktivnost enzima ciklooksigenaze, rast stanica, stvaranje novih krvnih žila koje hrane tumor te djelovanje krvnih pločica. Kronična upala povezana je s nastankom i razvojem nekih zloćudnih bolesti, a aspirin smanjuje stvaranje tvari koje sudjeluju u upalnom odgovoru. Ipak, biološki mehanizam nije dovoljan razlog da se lijek preporuči svima: u preventivnoj medicini presudno je nadmašuje li korist stvarnu opasnost od nuspojava.
A što je s drugim rakovima?
Istraživanja su godinama proučavala može li aspirin smanjiti i rizik od drugih malignih bolesti, poput raka želuca, jednjaka, dojke, prostate, pluća ili jajnika. Za neke od tih tumora postoje opažanja o mogućem manjem riziku kod dugotrajnih korisnika aspirina, ali rezultati nisu jednako uvjerljivi kao kod kolorektalnog raka.
Dokazi trenutačno nisu dovoljni da bi se aspirin propisivao radi sprječavanja raka dojke, prostate, pluća, gušterače ili drugih karcinoma. Razlog je jednostavan: dio istraživanja pokazuje korist, druga ne nalaze značajnu razliku, a promatračke studije ne mogu pouzdano razdvojiti učinak aspirina od drugih obilježja ljudi koji ga uzimaju. Američki Nacionalni institut za rak zato navodi da se još istražuje može li aspirin smanjiti rizik od drugih vrsta raka.
Zbog toga je najtočnije reći da aspirin ima najviše znanstvene potpore u priči o dugoročnoj prevenciji raka debelog i završnog crijeva, osobito kod pojedinaca s povišenim, nasljednim rizikom. Za druge vrste raka zasad ne postoji dovoljno čvrst razlog za preventivno uzimanje.
Cijena moguće koristi: krvarenje
Aspirin smanjuje sposobnost krvnih pločica da stvaraju ugrušak. To može spasiti život kod određenih bolesti srca i krvnih žila, ali istodobno povećava opasnost od krvarenja. Najčešća je ozbiljna komplikacija krvarenje iz želuca ili crijeva, a rjeđe se može pojaviti i krvarenje u mozgu, odnosno hemoragijski moždani udar.
Prema procjeni NCI-ja, čak i vrlo niske doze aspirina, do 100 miligrama na dan ili svaki drugi dan, tijekom deset godina povezane su s procijenjenih 14 dodatnih velikih krvarenja iz probavnog sustava na 1000 ljudi. Rizik se povećava sa životnom dobi. Redovita uporaba aspirina u dozi od 100 miligrama ili više povećala je rizik od velikog gastrointestinalnog krvarenja za 58 posto, a rizik od krvarenja unutar lubanje za oko 30 posto.
Posebno oprezni trebaju biti ljudi koji su već imali želučani ili dvanaesnički ulkus, krvarenje iz probavnog sustava, bolesti jetre ili bubrega, nekontrolirani visoki tlak, kao i oni koji uzimaju antikoagulanse, druge lijekove protiv zgrušavanja, kortikosteroide ili nesteroidne protuupalne lijekove poput ibuprofena i naproksena. Rizik mogu povećati i veće količine alkohola.
Kolonoskopija ostaje važnija
Najveća bi pogreška bila doživjeti aspirin kao zamjenu za preventivne preglede. Kolonoskopija može pronaći i ukloniti polipe prije nego što postanu zloćudni, pa time ne samo rano otkriti nego i spriječiti razvoj dijela kolorektalnih karcinoma. Zdrava tjelesna masa, redovita tjelesna aktivnost, prehrana bogata vlaknima, voćem i povrćem, prestanak pušenja i umjerenost s alkoholom također su mjere s dokazanim značenjem za smanjenje rizika.
Američka Radna skupina za preventivne usluge, USPSTF, 2022. godine povukla je raniju preporuku prema kojoj se niska doza aspirina mogla razmatrati i radi prevencije raka debelog crijeva kod određenih dobnih skupina. U novijim preporukama zaključeno je da je dokaz o smanjenju incidencije ili smrtnosti od raka crijeva kod osoba koje aspirin uzimaju radi primarne prevencije nedovoljno siguran, osobito kada se odvagne uz rizik od krvarenja.
Zaključak je zato jednostavan, iako nije spektakularan: aspirin možda može pomoći smanjiti dugoročni rizik od raka debelog i završnog crijeva kod pažljivo odabranih osoba, a može imati posebno mjesto kod ljudi s nasljednim, izrazito povišenim rizikom. Za prosječnu zdravu osobu nije lijek za samostalno "osiguranje od raka". Tko razmišlja o svakodnevnom aspirinu, prvo bi trebao s liječnikom procijeniti osobni rizik od raka crijeva, obiteljsku anamnezu, rizik od kardiovaskularnih bolesti i, prije svega, mogućnost opasnog krvarenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....