Prema procjenama stručnjaka, oko 3 - 5 posto odrasle populacije u Hrvatskoj živi s ADHD-om (poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje). Iako se ovaj poremećaj najčešće dijagnosticira u djetinjstvu, sve je više ljudi koji dijagnozu dobivaju tek u odrasloj dobi.
ADHD se definira kao stanje koje značajno utječe na ponašanje osobe, posebice na području koncentracije i impulzivnosti. Međutim, kod odraslih osoba simptomi mogu biti suptilniji i teže prepoznatljivi nego kod djece.
Australska aktivistica Tahlia Lehmann, koja je dijagnozu ADHD-a dobila u odrasloj dobi, podijelila je svoje iskustvo o znakovima koji mogu ukazivati na ovaj poremećaj za Daily Mail.
Prvi znak: konstantno vrpoljenje
Jedan od prvih znakova koji može ukazivati na ADHD kod odraslih je konstantno vrpoljenje. Ovo se manifestira kroz različite oblike fizičke nelagode i nemira tijekom mirovanja. Osobe s ADHD-om često imaju poteškoće s mirnim sjedenjem, osjećajući potrebu za stalnim pokretom. To može uključivati često lupkanje olovkom po stolu ili tapkanje nogom o pod, što im pomaže da održe određenu razinu stimulacije.
Također je uobičajeno da ove osobe učestalo križaju i prekrštaju noge tijekom sjedenja, tražeći udobniji položaj ili jednostavno ispuštajući višak energije. Ovi naizgled beznačajni pokreti zapravo su način na koji tijelo pokušava kompenzirati unutarnji nemir karakterističan za ADHD. Važno je napomenuti da, iako mnogi ljudi povremeno pokazuju slične obrasce ponašanja, kod osoba s ADHD-om ovi su simptomi izraženiji i učestaliji, često ometajući njihovu sposobnost da se u potpunosti usredotoče na zadatak koji je pred njima.
Drugi znak: naglašeno ekstrovertirano ponašanje
Drugi znak koji može ukazivati na ADHD kod odraslih je maskiranje simptoma "veselom" osobnošću. Osobe s ADHD-om često razvijaju složene mehanizme prikrivanja svojih unutarnjih borbi kroz naglašeno ekstrovertiranim ponašanjem. Ova strategija im omogućuje stvaranje "društvene maske" koja služi kao zaštitni sloj, pomažući im da se bolje uklope u svoju okolinu i izbjegnu neželjenu pažnju ili kritike.
Takvo ponašanje može uključivati pretjeranu druželjubivost, stalno šaljenje ili preuzimanje uloge "zabavljača" u društvu. Ova maska ne samo da prikriva njihove poteškoće s koncentracijom ili impulzivnošću, već im često pomaže u navigaciji kroz socijalne situacije koje bi inače mogle biti izazovne. Međutim, važno je napomenuti da održavanje ove "vesele" fasade može biti emocionalno iscrpljujuće i dugoročno štetno za mentalno zdravlje osobe s ADHD-om, jer ne dopušta autentično izražavanje i suočavanje s izazovima koje poremećaj nosi.
Treći znak: unutarnja anksioznost
Treći znak koji može ukazivati na ADHD kod odraslih je prividno samopouzdanje koje prati snažna unutarnja anksioznost. Ovo je posebno zanimljiv aspekt ADHD-a jer stvara paradoksalnu situaciju u kojoj osoba izvana djeluje sigurno i samouvjereno, dok se iznutra bori s intenzivnim osjećajima nesigurnosti i nemira. Osobe s ADHD-om često razvijaju vještine koje im omogućuju da u društvenim situacijama ostavljaju dojam samopouzdanih i sposobnih pojedinaca.
Međutim, iza te fasade krije se kompleksna emocionalna stvarnost. Ova unutarnja anksioznost može biti rezultat dugogodišnjeg nošenja s izazovima koje ADHD postavlja u svakodnevnom životu, poput poteškoća s organizacijom, vremenskim planiranjem ili održavanjem koncentracije. Važno je napomenuti da ovaj nesklad između vanjskog dojma i unutarnjeg doživljaja može biti izuzetno iscrpljujuć za osobu s ADHD-om, često vodeći do dodatnog stresa i emocionalnog opterećenja. Razumijevanje ovog aspekta ADHD-a ključno je za pružanje adekvatne podrške i razvoj strategija za upravljanje anksioznošću koja prati ovaj poremećaj.
Četvrti znak: ‘isključivanje‘
Četvrti znak koji može ukazivati na ADHD kod odraslih je često "isključivanje" ili mentalno odsutstvo, koje okolina može pogrešno protumačiti kao lijenost ili nezainteresiranost. Osobe s ADHD-om imaju značajne poteškoće s održavanjem fokusa, posebno tijekom dugotrajnih ili monotonih zadataka. Ovo stanje, poznato kao "hiperfokus", može rezultirati time da osoba izgleda odsutno ili nezainteresirano za svoju okolinu. Mozak osobe s ADHD-om često "luta", tražeći nove podražaje ili prebacujući se između različitih misli, što može dovesti do toga da propuste važne informacije ili zadatke.
Ovo ponašanje drugi često pogrešno interpretiraju kao nedostatak volje, motivacije ili čak inteligencije. Međutim, važno je razumjeti da ovo nije svjestan izbor osobe s ADHD-om, već simptom poremećaja koji značajno utječe na njihovu sposobnost održavanja pažnje. Ova tendencija "isključivanja" može biti posebno problematična u radnom okruženju ili tijekom važnih razgovora, što dodatno naglašava važnost razumijevanja i prilagodbe okoline osobama s ADHD-om.
Peti znak: osjećaj iscrpljenosti
Peti znak koji može ukazivati na ADHD kod odraslih je učestali osjećaj iscrpljenosti koji se manifestira kroz intenzivnu mentalnu i fizičku iscrpljenost. Osobe s ADHD-om često moraju uložiti značajno više napora pri obavljanju svakodnevnih zadataka u odnosu na druge ljude, što dugoročno može dovesti do kroničnog umora. Ovaj fenomen poznat je kao "kognitivni umor" i rezultat je konstantnog napora koji mozak ulaže u održavanje fokusa i organizaciju misli.
Svakodnevne aktivnosti poput planiranja, donošenja odluka ili čak običnog razgovora mogu biti izuzetno iscrpljujuće za osobu s ADHD-om. Ova iscrpljenost često nije vidljiva vanjskom promatraču, što može dovesti do nerazumijevanja i pogrešnih procjena okoline. Važno je napomenuti da ovaj konstantni osjećaj umora može značajno utjecati na kvalitetu života, produktivnost i emocionalno stanje osobe s ADHD-om, naglašavajući potrebu za razumijevanjem i prilagodbom radnog i životnog okruženja.
Što učiniti?
Dr. Melissa Shepard, poznata influencerica, upozorava da se ne treba samostalno dijagnosticirati ADHD samo na temelju prepoznavanja određenih simptoma.
"Simptomi ADHD-a mogu se preklapati s drugim mentalnim stanjima, ali i s uobičajenim ljudskim iskustvima," ističe stručnjakinja.
Ako se poremećaj dijagnosticira, preporučuje se kombinacija medikamentozne terapije i psihološkog savjetovanja kao najučinkovitiji pristup liječenju ADHD-a. Ako prepoznajete navedene simptome kod sebe, važno je posavjetovati se s liječnikom obiteljske medicine koji vas može uputiti na daljnju obradu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....